Nepoznati autor. Magnitogorski "gigant" i građevinar.
Državni povijesni muzej Južnog UralaČelično srce Domovine – tako se u narodu tijekom cijelog 20. stoljeća nazivao Magnitogorsk, glavni centar crne metalurgije u SSSR-u. Ovaj južnouralski grad, podignut na granici Euope i Azije, po ruskim je mjerilima vrlo malen – ima samo 413 000 stanovnika. Ali stručnjaci iz Europe i SAD-a dolazili su u Magnitogorsk već tijekom prvih godina njegovog postojanja. Cilj njihovog posjeta bilo je sudjelovanje u izgradnji Magnitogorskog metalurškog kombinata (MMK), kao i stambenih zgrada za zaposlene.
Tvornički dimnjaci
Vladislav Mikoša/MAMM/MDFGrad je nikao na ovom mjestu zahvaljujući Magnetnoj planini. Prema suremenim procjenama, na površini od oko 25 kvadratnih kilometara prije početka eksploatacije bilo je koncentrirano gotovo pola milijarde tona rude željeza visoke kvalitete. Sadržaj željeza u najboljim rudama dostizao je 70%. Danas je veći dio planine raskopan, a rude više gotovo da i nema.
Prije nego što se pojavio kombinat, ruda je ovdje vađena 150 godina, ali na primitivan i barbarski način. Vlasti SSSR-a su 1929. godine potpisale ukaz o izgradnji metalurškog kombinata i tako je u uralskoj stepi niknula tvornica koja će postati vodeće poduzeće ruske crne metalurgije.
"Magnitka" – Magnitogorski metalurški kombinat.
Dmitrij Baltermanc/MAMM/MDFU izgradnji su bile angažirane tisuće građana iz cijelog SSSR-a. Za projektiranje osnovnih objekata pozivani su strani inženjeri, uglavnom Amerikanci i Nijemci. Ovdje je radio i budući lider Njemačke Demokratske Republike Erich Honecker. Na grandiozno gradilište dolazili su i Česi, Slovaci, Bugari, Talijani, Finci, Rumunji, Turci i Poljaci.
Konačno je 14. ožujka 1930. godine potpisan ugovor s američkom firmom Arthur G. McKee & Co iz Clevelanda o projektiranju visoke peći br. 1.
Pogon visoke peći metalurškog kombinata.
Boris Klipinicer/Državni povijesni muzej Južnog UralaAmerikanci nisu vjerovali u brzu realizaciju projekta. Arthur McKee je govorio: "Vi biste jurili punom parom. Previše žurite. Najveća metalurška tvornica na svijetu je naš američki ’Gary’ (Gary Works), a on se gradio dvanaest i pol godina. Dodajte još jedanaest godina za njegovo projektiranje. A vi se nadate da ćete za tri godine pustiti kombinat u rad!"
Martenovski pogon (s transportnim kantama).
Vladislav Mikoša/MAMM/MDFOslanjajući se na dostignuća drugih zemalja i ubrzano popunjavanje praznina u poznavanju inženjerskih tehnologija, graditelji kombinata za kratko su vrijeme oborili sve rekorde. Prva visoka peć projektirana je za samo tri mjeseca, a punjenje peći obavljeno je 1. srpnja 1930. godine. Već 1. veljače 1932. godine visoka peć br. 1. dala je prvo lijevano željezo. Od toga su se dana počela nizati tipična "tvornička jutra"u Magnitogorskom metalurškom kombinatu.
Martenovski pogon
Vladislav Mikoša/MAMM/MDFPovijest samog grada Magnitogorska počinje nešto ranije, 30. lipnja 1929. godine, kada je na željezničku stanicu stigao prvi vlak.
Prvi žitelji Magnitogorska stanovali su u barakama, ali su vlasti shvaćale da je za potrebe grada koji se razvija neophodno osigurati stotine tisuća kvadratnih metara tipskog stambenog prostora u zgradama koje se mogu podići za najkraće moguće vrijeme. Bio je to akutni problem, i ne samo u Magnitogorsku. Naime, u godinama prvog petogodišnjeg ekonomskog plana (1928.-1932.) u Sovjetskom Savezu proklamiralo se forsiranje industrijalizacije, što je prouzrokovalo potrebu za stambenim prostorom za radnike koji su svuda gradili tvornice. Pažnju sovjetskog rukovodstva privukle su njemačke tehnologije automatiziranih transportnih traka. SSSR je tijekom 1920-ih gradio stambene zgrade od cigala, a u Njemačkoj su se one već gradile od krupnih blokova, što je bilo jednostavnije, jeftinije i brže.
Specijalno naselje Centralno, barake za represirane radnike.
Državni povijesni muzej Južnog UralaU Moskvu je 1930. godine pozvan Ernst May, arhitekt iz Frankfurta na Majni. On je doputovao zajedno s istomišljenicima da provodi u djelo principe racionalizma na velikim gradilištima u Magnitogorsku, Nižnjem Tagilu, Novokuznjecku i još desetak sovjetskih gradova.
U Mayevim projektima sve je bilo organizirano kao na Fordovim tvorničkim trakama. Unaprijed napravljene šablone izgradnje blokova omogućavale su da se planira teritorij budućih naselja i da se brzo prave čitave skice generalnih planova gradova. Kasnije su sovjetski projektanti preuzeli metodu izgradnje koju je razradio May i primijenjivali je širom Sovjetskog Saveza.
Istina, sovjetska se vlast trudila da još umanji ionako nisku cijenu koštanja izgradnje, i zato su Mayeve zgrade u Magnitogorsku tretirane kao završene iako nisu imale vodovod i kanalizaciju, niti kuhinje (koje nisu bile ni planirane), a često nisu imale ni unutarnje pregradne zidove. Žitelji su useljavani u takve, praktički nedovršene zgrade. To se, naravno, nije nimalo svidjelo arhitektu.
Zahvaljujući Mayu u gradu je niknuo blok br. 1 u Pionirskoj ulici s tridesetak trokatnih tipskih objekata razmještenih po principu međusobno paralelnih zgrada, tj. postavljenih pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na prometne arterije grada.
Fotografija bloka br. 1.
Zaštita kulturne baštine Čeljabinske oblastiU Magnitogorsku postoji i takozvano "Njemačko naselje" koje su poslije Drugog svjetskog rata gradili zarobljeni Nijemci, Mađari, Rumunji i drugi robijaši (ukupno je kroz Magnitogorsk prošlo desetak tisuća stranih ratnih zarobljenika). Oni su pravili jednokatne i dvokatne zgrade s pročeljem od kamena, karakteristične za Njemačku i zemlje Istočne Europe. Danas stanovnici Magnitogorska smatraju da je to najživopisnije naselje u gradu.
Snimke "Njemačkog naselja"
Olga GačkovaU znak sjećanja na prve barake u gradu je ostao spomenik "Prvi šator", otkriven 1966. godine.
Metalurški kombinat. Vlakovi s metalom.
Vladimir Georgijev/Državni povijesni muzej Južnog UralaTvornica "Savigliano" u Torinu napravila je i poslala 1932. godine 26 lokomotiva. Neki od tih strojeva još uvijek su u upotrebi. Smatra se da su to najstarije aktivne lokomotive na teritoriju bivšeg SSSR-a.
Danas je Italija najveći kupac proizvoda MMK-a u Europi. Ona pokriva 24% ukupnog obima izvoza ovog poduzeća.
U podnožju spomenika "Pozadina – frontu".
Vladimir Georgijev/Državni povijesni muzej Južnog UralaPrema statistici, svaki treći projektil i svaki drugi tenk SSSR-a u Drugom svjetskom ratu napravljen je od magnitogorskog metala. Da bi se ovjekovečio doprinos metalurških radnika pobjedi, u gradu je podignut spomenik "Pozadina – frontu", koji je postao njegova arhitektonska dominanta.
Spomenik autora Lava Golovnickog postavljen je 1979. godine. On je prvi u triptihu najvažnijih sovjetskih spomenika Pobjede. Smatra se da je mač "iskovan" u Magnitogorsku podigla uvis "Majka domovina" na Mamajevom kurganu u Volgogradu, a spustio ga "Vojnik-osloboditelj" u Treptow parku u Berlinu.
"Socgorod"
Vladislav Mikoša/MAMM/MDFMagnitogorsk je i dalje popularan među stranim inženjerima. Oni redovno dolaze ovamo upoznati se s ruskim iskustvom. Grad može očarati svakoga tko cijeni industrijsku romantiku. Po njegovim ulicama, zgradama, spomenicima i objektima može se proučavati povijest razvoja teške industrije u SSSR-u.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
