Najčuveniji sovjetski padobranac

1. "Čak i kada u zraku zamiriše cvijeće koje će ljudi staviti na tvoj grob, ti se kao padobranac svejedno moraš boriti sve dok ti noge ne dodirnu zemlju", govorio je Vasilij Filipovič Margelov koji je preko 20 godina zapovijedao Desantno-padobranskim trupama Sovjetskog Saveza i napravio od njih elitu Oružanih snaga. Nitko u sovjetskoj (i ruskoj) "krilatoj pješadiji" nije uživao toliko poštovanje kao "padobranski tata" Margelov. 

Desantno-padobranske trupe SSSR-a. Borbene vježbe padobranaca garde.

Lav Polikašin/Sputnik

2."Padobranac br. 1" nije počeo svoju ratnu karijeru u Desantno-padobranskim jedinicama. On je u Drugom svjetskom ratu u različito vrijeme služio u mornaričkoj pješadiji i gardijskim streljačkim jedinicama, sudjelovao je u forsiranju Dnjepra, u oslobađanju Hersona (za to je dobio zvanje Heroja Sovjetskog Saveza) i u borbama u Jugoistočnoj Europi. "Teško da bi netko iz naše pukovnije ostao na životu da nismo imali takvog zapovjednika kakav je Margelov", sjećao se kasnije Grigorij Babočkin iz 218. pukovnije: "U naizgled bezizlaznim situacijama... on je ostajao hladnokrvan i nalazio je rješenja... Tom čovjeku je bio važan život svakog vojnika. Bili su mu važni tuđi životi. Ne bih ja sada sjedio s vama da u teškim trenucima nismo zaklanjali jedni druge od metaka i gelera, i ja Margelova, i on mene."

Zapovjednik 49. gardijske streljačke divizije general-bojnik V. F. Margelov.

Arhivska fotografija

3. Margelov je 1948. godine postao zapovjednik 76. gardijske desantno-padobranske divizije koja je, kako je isticao general Pavel Pavlenko, u to vrijeme bila u jadnom stanju: "Materijalno-tehnička baza borbene spremnosti praktički je bila na nuli... Obuka u diviziji obavljala se prilično loše a disciplina je mogla biti mnogo bolja." Detaljno proučivši teoriju i praksu desantno-padobranske službe, Margelov je polako ali sigurno uvodio red u formaciji koja mu je povjerena. Već je 1954. godine postavljen za zapovjednika svih Desantno-padobranskih trupa Sovjetskog Saveza i odmah je pristupio njihovom kvalitetnom reformiranju. 

Vasilij Filipovič Margelov i kadeti 242. centra za obuku Desantno-padobranskih trupa, 2. kolovoz 1977.

Desantura.ru (CC BY-SA 3.0)

4. "Da bi padobranci vršili svoju ulogu u suvremenim operacijama, potrebno je da naše jedinice budu vrlo mobilne, s oklopnom zaštitom i dovoljnom vatrenom učinkovitošću, da se njima lako upravlja, da padobranci budu sposobni za desantiranje u svako doba dana i noći i da poslije ateriranja brzo pristupaju intenzivnim borbenim djelovanjima. To je, u suštini, ideal kome mi trebamo težiti", govorio je zapovjednik. 

Desantno-padobranske trupe SSSR-a. Borbene vježbe padobranaca garde. Desant vojnika.

Lav Polikašin/Sputnik

5. Vasilij Margelov uspostavio je dobre veze s vojnom industrijom. Uspio je isposlovati zamjenu zastarjelih aviona Li-2, Il-14, Tu-2 i Tu-4 moćnijim i suvremenijim modelima An-22 i Il-76 koji su primali daleko više padobranaca i borbene tehnike.

76. divizija Desantno-padobranskih trupa. Pskov. Priprema za desant.

Vladimir Vjatkin/Sputnik

6. Videći koliko je padobrancima za vrijeme desantiranja teško rukovati običnim streljačkim oružjem, Vasilij Filipovič isposlovao je stvaranje specijalnih modifikacija koje ne otežavaju pokrete "krilate pješadije", i to su bili automati (AKMS, AKS-74) i mitraljezi (RPKS-74) sa sklopivim kundakom, kompaktni bacači granata SPG-9 i olakšani RPG-70. 

Desantno-padobranske trupe SSSR-a. Padobranci u stroju. Priprema za vojnu paradu u čast proslave 53. godišnjice Velike oktobarske socijalističke revolucije na Crvenom trgu u Moskvi.

Lav Polikašin/Sputnik

7. Jedan od glavnih zadataka Margelov je vidio u opremanju svojih trupa suvremenim borbenim vozilima koje bi padobranci mogli koristiti za prijevoz i vođenje borbe pod zaštitom oklopa protiv neprijateljske pješadije i oklopne tehnike. Krajem 1960-ih su ove trupe počele dobivati BMD-1 težak nešto više od 7 tona, opremljen poluautomatskim topom 2A28 "Grom" sa sedmeročlanom posadom. Na bazi ovog vozila napravljeni su samohodni artiljerijski sustavi, vozila za upravljanje paljbom, a također opažačka i zapovjedno-stožerna vozila. 

Sovjetski padobranci na borbenom vozilu pješadije BMD-1, Afganistan, 25. ožujka 1986.

Javna domena

8. Vojno rukovodstvo hvalilo je Margelova, ali on sam nije bio previše zadovoljan primjenom novih vozila BMD. Tehnika je iz aviona desantirana odvojeno od padobranaca i dragocjeno je vrijeme trošeno da vojnici pronađu svoja borbena vozila i zauzmu svoja mjesta. Stoga je Margelov iznio prijedlog koji je u tom trenutku bio revolucionaran – da se posade desantiraju u oklopnom vozilu. Tako je 5. siječnja 1973. godine prvi put u svjetskoj praksi pomoću padobranskog sustava "Kentaur" iz aviona An-12 uspješno desantirano vozilo BMD-1 s dva člana posade u njemu. Jedan od te dvojice padobranaca bio je zapovjednikov sin Aleksandar. 

Zapovjednik Desantno-padobranskih trupa general armije Vasilij Margelov zahvaljuje padobrancima na odličnoj obuci.

Lav Polikašin/Sputnik

9. Sve jedinice desantno-padobranskih trupa su za vrijeme Margelova dobile vlastite opremljene aerodrome. Zahvaljujući tome je od dobivanja borbenog zadatka do uzlijetanja padobranaca u punoj ratnoj opremi bilo potrebno samo nekoliko sati. Događaji vezani za operaciju "Dunav", kada su trupe Istočnog bloka 1968. godine ušle u Čehoslovačku, poslužile su kao dokaz dobro organiziranog, uigranog i munjevitog djelovanja "krilate pješadije". "Kada su padobranci upali u zgradu Akademije Zapotockog, časnici Čehoslovačke narodne vojske ucrtavali su na topografskim kartama položaje naših trupa koje su prešle preko granice. Očekivalo se da će te trupe stići u Brno sredinom dana. Isto tako su odlučno blokirane i razoružane vojne jedinice koje su bile razmještene u gradu", izvijestio je Vasilij Filipovič svoje rukovodstvo. 

Pskovska oblast. 24. kolovoza 1998. Utovar BMD-a u transportni avion IL-76.

Aleksandar Ovčinjikov/TASS

10. Upravo za vrijeme Margelova desantno-padobranske jedinice dobile su plave beretke i "teljnjaške" (mornarske majice) koje su kasnije postale čuvene. "Želio bih da padobranci naslijede slavne tradicije svoga starijeg brata, tj. mornaričke pješadije, i da ih časno nastave. Zbog toga sam i uveo teljnjaške, samo što su im pruge boje neba, tj. plave", rekao je Vasilij Filipovič, koji je nekada i sam služio u mornaričkoj pješadiji. 

Desantno-padobranske trupe SSSR-a. Na vojnoj vježbi.

Lav Polikašin /Sputnik

11. Vasilij Margelov je uspio od padobranaca napraviti dobro obučenu i pripremljenu elitu Oružanih snaga SSSR-a koja je uvijek osvajala nagrade na svim vojnim sportskim natjecanjima. Autoritet ovog roda vojske neprekidno je rastao i mladež je maštala da služi u "Vojsci Djeda-Vase", kako je nekada u šali dešifrirana ruska skraćenica desantno-padobranskih trupa (VDV, "vozdušno-desantnie vojska"). 

Zapovjednik desantno-padobranskih trupa (1954.-1959. i od srpnja 1961. do siječnja 1979.), general armije Vasilij Filipovič Margelov.

Ministarstvo obrane RF