Valentina Stepanovna Grizodubova svoj je životni put vezala za nebo još od ranog djetinjstva. Njezin otac, Stepan Grizodubov, bio je jedan od pionira ruske gradnje aviona. Ona je prvi put s ocem letjela 1912. godine, kao dvogodišnja djevojčica. "Od malih nogu bila je odlučna i uporna. Imala je jednostavno herojski karakter za jednu djevojčicu", govorio je njezin otac.
Stepan Grizodubov
Javna domenaNakon uspješne obuke u aeroklubu i školi pilota instruktora Grizodubova se 1929. godine priključila Eskadrili Gorki koja se bavila agitacijom. Avioni zaduženi za propagandu letjeli su po cijeloj zemlji šireći komunističku literaturu, prikazujući filmove ili organizirajući susrete građana sa znanstvenicima, umjetnicima i partijskim dužnosnicima. Mnogi su ljudi u unutrašnjosti prvi put u svom životu vidjeli avion. Međutim, ništa manje iznenađenje nije izazivala činjenica da je avionom upravljala žena.
Valentina Grizdubova prvi se put pročula 1937. godine, kada je postavila pet svjetskih rekorda. U visini, dometu i brzini leta u kategoriji žena na lakomotornim avionima. Ipak, pravu svesaveznu slavu mlada je pilotkinja stekla iduće godine nakon čuvenog leta bez zaustavljanja na bombarderu ANT-37bis, kojim je preletjela preko cijele zemlje, od Moskve do Dalekog istoka.
Avion "Rodina" (domovina), u kojem je kapetanica bila Grizodubova, kopilotkinja Polina Osipenko, a navigatorica Marina Raskova 24.-25. rujna 1938. godine preletio je za 26 sati i 29 minuta, po krajnje nepovoljnim vremenskim uvjetima, udaljenost od 6450 kilometara. Na kraju je postignut rekord u dužini leta za žene. Nažalost, zbog velike oblačnosti došlo je do greške u navigaciji.
Polina Osipenko, Valentina Grizodubova i Marina Raskova
Aleksandar Ustinov/Arhiva Ninelj Ustinove/russiainphoto.ruOdstupivši od kursa avion je nepredviđeno potrošio mnogo goriva. Računajući da neće moći stići do sletne piste Valentina je prisilno prizemljila avion na močvarnom terenu usred tajge, 70 kilometara od najbližeg naseljenog mjesta. Pilotkinje su pronađene tek nakon devet dana potrage.
Povratak kući Grizodubove, Osipenko i Raskove bio je trijumfalan. Njih tri postale su prve žene heroji Sovjetskog Saveza. "Da nije bilo ove tri izuzetne žene, tko zna kad bi u zaborav otišle izvjesne poslovice o ženama i pilećem mozgu, tko zna kad bi nestali podsmješljivi osmjesi s lica okorjelih skeptika koji smatraju da su žene i avijacija nespojivi pojmovi", pisala je pilotkinja Marina Čečnjova.
Doček posade aviona "Rodina" u Moskvi, "Bjeloruska" željeznička stanica
Aleksandar Ustinov/Arhiva Ninelj Ustinove/russiainphoto.ruValentina Grizodubova nije se istaknula samo u avijaciji. Kao izabrana zastupnica Vrhovnog sovjeta SSSR-a veliku pažnju i napore posvetila je radu na slučajevima represiranih ljudi. Koristeći se svojim ugledom i utjecajem, Valentina Stepanovna je uspjela u mnogim slučajevima isposlovati reviziju procesa ili ublažavanje kazne.
Na taj je način budući "otac sovjetske kozmonautike" Sergej Koroljov, zahvaljujući molbi koju je ona podnijela, bio prebačen iz logora na Kolimi u specijalni konstruktorski biro CKB-29, u kojem su seosuđeni znanstvenici mogli baviti projektiranjem "na dobrobit radnog naroda".
Godine 1942., usred Velikog domovinskog rata, Grizodubova je postala zapovjednica 101. aviotransportne pukovnije Dalekometne avijacije pri čemu je pukovnija bila muška. Prvobitna je sumnjičavost vrlo brzo zamijenjena respektom. Grizodubova se iskazala i kao talentirana organizatorica i kao zapovjednica u borbi, imala je 200 naleta, među kojima 132 noćna.
"Više puta sam se uvjerio kako je moja zapovjednica, inače žena koja nikada nije služila u vojsci, ispala bolja od mene u umijeću organiziranja letova i obuci posada bombarderske avijacije. Ona je apsolutno bila spremna rukovoditi borbenim akcijama pukovnije", govorio je starješina Aleksandar Verhozin.
Vojnici su je prozvali "majčicom", iako je imala tek nešto više od trideset godina.
U poseban zadatak pukovnije Grizodubove spadala je opskrba partizanskih odreda u neprijateljskoj pozadini. Često se događalo da je zapovjednica osobno odlazila na opasne zadatke i čak je bila odlikovana medaljom "Partizan domovinskog rata" prvog stupnja. "Vrlo hrabra žena, odlučna, drska u ostvarivanju onog što je naumila", pisao je nakon rata zapovjednik partizanske jedinice koja se borila u Ukrajini Aleksandar Saburov. "Vrativši se u Moskvu, Grizodubova je sa svojstvenom joj upornošću postigla mnogo toga. Između nas i sovjetske pozadine uspostavljen je pravi zračni most. Isporuke su se počele nizati."
U životu Valentine Stepanovne bilo je i neugodnih trenutaka. Do konflikta između nje i zapovjednika Dalekometne avijacije Aleksandra Golovanova došlo je 1944. godine. Kako je on tvrdio, Grizobudova se, koristeći se svojim vezama, obratila Staljinu žaleći se na svog pretpostavljenog i tražeći da joj se dodijeli generalski čin (bila je pukovnica), a pukovniji zvanje "gardijska". "Zaslijepljena mogućnostima koje su se pred njom ukazivale, zapovjednica pukovnije Grizobudova ni jednog trenutka nije pomišljala na eventualnu sudbinu onih koje je ocrnila. Umjesto toga je već vidjele sebe kao prvu ženu u generalskoj uniformi", govorio je Golovanov.
Bez obzira na pritiske odozgo, Aleksandar Golovanov je odlučno odbio podratži Grizodubovu. Štoviše, optužio ju je za lošu disciplinu u pukovniji i veliki broj letova koji nisu imali veze s ispunjavanjem borbenih zadataka. Po njegovom mišljenju, pilotkinja je sustavno napuštala mjesto na kojem je jedinica raspoređena iako za to nije imala opravdanih razloga.
Aleksandar Golovanov
Arhivska fotografijaNakon dugotrajne istrage komisija je stala na stranu zapovjednika Dalekometne avijacije. "Zbog klevete neposrednih starješina iz koristoljublja, kao i klevete maršala Golovanova" slučaj Grizodubove završio je pred vojnim sudom.
Na kraju suđenja, ustvari, nije ni bilo, ali je Valentina Stepanovna morala napustiti Oružane snage. Kasnije je ostvarila izvanredne rezultate u razvoju radioelektronske opreme za vojnu i civilnu avijaciju. Grizodubova je 1986. godine dobila zvanje Heroja socijalističkog rada.
Valentina Stepanovna nikada nije komentirala sukob s maršalom Golovanovim, i on je danas poznat samo u interpretaciji Aleksandra Jevgenijeviča. Svakako se, međutim, zna samo to da je Grizodubova zaista sanjala o tome da postane prva žena generalica u svjetskoj avijaciji i da joj je bilo jako žao što se to nikada nije dogodilo.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
