Kako su kanadski i britanski istraživači na najnepristupačnijoj točki Antarktike pronašli Lenjina

Norveški polarni institut
4. prosinca 2006. godine tim britanskih i kanadskih istraživača N2i stigao je na najnepristupačniju točku Južnog pola, gdje su ugledali Lenjinovu bistu kako strši iz snijega. Ispostavilo se da je ovaj tim zapravo otkrio staru sovjetsku stanicu zatrpanu ispod debelog sloja snijega. Statua je bila svjedočanstvo o uspjehu sovjetskih istraživača u osvajanju ledenih prostranstava.

Objekt

Nekoliko desetljeća ranije, 14. prosinca 1958. godine, sovjetska ekspedicija pod vodstvom Jevgenija Toltikova stigla je na takozvanu "točku nepristupačnosti" na Antarktici. Termin se odnosi na točku na kontinentu koja je iz svih pravaca najudaljenija od mora. To je centar zamišljenog kruga koji se može nacrtati s maksimalnim promjerom, a da se pritom ne dodirne obala. Točka nepristupačnosti zato je najudaljenija točka na kontinentu od bilo koje obale i tako točka do koje je najteže stići, posebno na nenaseljenom kontinentu kao što je Antarktika. 

Sovjetska ekspedicija do "točke nepristupačnosti" 1958. godine bila je odgovor SSSR-a na polarnu stanicu Amundsen–Scott koju su Amerikanci podigli na Južnom polu dvije godine ranije (1956.). Kako bi postavila protutežu američkom uspjehu, sovjetska treća ekspedicija na Antarktik, koju je činilo 18 znanstvenika, stigla je na gusjeničnim tegljačima na najteže pristupačno mjesto na kontitentu.

Među ostalom opremom sovjetski je tim sa sobom nosio prijenosni rasklopljeni objekt od 260 metara kvadratnih. On je posjedovao električnu peć i uljnu peć, generator i radio. Ali, što je najvažnije, ispostavilo se da je tim ponio i Lenjinovu bistu koju su istraživači smjestili na vrh objekta postavljenog na točku najveće nepristupačnosti. 

Sovjetska je ekspedicija imala prilične rezerve hrane i goriva, ali je stanicu napustila 12 dana kasnije, ostavljajući objekt, namirnice i Lenjinovu bistu kako bi svima onima koji se odvaže krenuti u osvajanje najteže dostupne točke na planetu pružila sklonište i pomoć. Sovjeti su također ostavili poruku u kojoj pozivaju buduće posjetitelje da slobodno koriste objekt i namirnice.

Desetljećima kasnije Lenjinova će bista postati predmet šale i zabave za sve one koji uspiju stići so najteže dostupne točke kontinenta.

Pomaknuti Lenjin

Osim što se radi o najudaljenijem mjestu na ovom surovom kontinentu, "točka nepristupačnosti" na Antarktici također se nalazi 3700 metara iznad razine mora. To pojačava surove uvjete na ovom zabačenom mjestu: prosječna temperatura tijekom čitave godine iznosi nevjerojatnih -58.2 °C.

Teški su uvjeti značili da sovjetski objekt istraživači neće posjećivati toliko često. Ipak, ponetko bi ipak navratio.

1964. godine grupa američkih istraživača stigla je na najnepristupačniju točku na kontinentu u okviru ekspedicije preko Zemlje kraljice Maud. Nakon što su pronašli sovjetski objekt s Lenjinovom bistom na vrhu, Amerikanci su navodno pomaknuli Lenjinovu bistu tako što su je okrenuli prema Washingtonu umjesto prema Moskvi.

Naredni put ljudi su posjetili objekt 1967. godine, kada je još jedna sovjetska ekspedicija stigla na antarktičku točku nepristupačnosti, tri godine nakon što su Amerikanci navodno pomaknuli bistu. Poslije toga ljudska noga nije kročila na ovo smrznuto tlo čitavih 40 godina. 

N2i

U siječnju 2007. godine tim kanadskih i britanskih istraživača, uključujući Kanađanina Paula Landryja i Britance Ruperta Longsdona, Roryja Sweeta i Henryja Cooksona, odvažio se još jednom krenuti do najnepristupačnije točke Antarktike.

Nakon što je tim krenuo iz ruske znanstvene baze "Novolazarevskaja" i prešao 1700 kilometara pomoću kite skijanja bez ikakve pomoći motornih vozila, istraživači su ugledali nešto kako strši iz debelih slojeva snijega. 

"Oko 20 milja pred nama ugledali smo crnu točku na horizontu. Kako smo se približavali, točka je postajala sve veća, što nam je davalo usmjerenje. Do tada sam se orijentirao prema horizontu", rekao je Rupert Longsdon za britanski list The Independent ubrzo nakon što je tim stigao u staru sovjetsku bazu na točki najveće nepristupačnosti.

"Kada smo se nalazili oko 200 metara od crne točke, Lenjinove biste, stali smo i skinuli skije. Grlili smo se i radosno vikali dok smo prelazili posljednji dio puta", rekao je istraživač.

Kada je tim N2i stigao do sovjetske stanice, nju je već gotovo u potpunosti pokrio snijeg. Samo je Lenjinova bista, koju su Sovjeti postavili na najvišoj točki čitave konstrukcije, virila ispod snijega.

Danas nitko više ne zna vidli li se bista i dalje ili je pokrivena snijegom kao i ostatak sovjetskog objekta smještenog na najnepristupačnijoj točki Antarktika. 

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće