Poganski pogrebni obredi u staroj Rusiji

Kršćanstvo se u ruskim zemljama pojavilo u 10. i 11. stoljeću, nakon čega su mnogi narodi koji naseljavaju suvremenu Rusiju u potpunosti ili djelomično odustali od svojih ranijih poganskih običaja. Kršćanstvo se zajedno s razvojem ruske države širilo na istok, najprije na Ural, a zatim i u Sibir.

Pokrštavanje novih teritorija bilo je prirodan proces. Kršćanski pogrebni obredi postepeno su potisnuli lokalne poganske običaje. Pa ipak, arheološki i povijesni izvori sadrže dosta podataka o tome kako su različiti narodi Rusije sahranjivali svoje pokojnike prije kršćanstva. Upoznajmo ukratko šarolikost tih lokalnih pogrebnih obreda.

Pogreb bez pokopavanja

Ostavljanje posmrtnih ostataka pokojnika da istrunu na zraku.

Muzej antropologije i etnografije "Petar Veliki"

Ispostavlja se da su narodi Rusije prije kršćanstva sahranjivali svoje mrtve bez pokopavanja njihovih posmrtnih ostataka. Takvi su se obredi odrazili u ruskim narodnim bajkama. Baba Jaga je zla vještica, živi duboko u šumi u kućici koja stoji na kokošjim nogama. Ta kućica nema ni prozore ni vrata, a Baba Jaga ima "koštanu" nogu. Očigledno se ovdje u bajci opisuje sahranjivanje bez ukopavanja u zemlju, kada se pokojnik ostavlja u drvenom kovčegu na drvenim klinovima. 

Legion Media

Poznato je da su Mokšani i Mordvini koji žive u središnjoj Rusiji sahranjivali svoje šamane na ovaj način. Kasnije je tijekom pokrštavanja Rusije većina tih grobova uništena, ali se praksa sličnog sahranjivanja zadržala u Sibiru još nekoliko stoljeća, s obzirom na to da se u Sibiru širenje ruske države i uspostavljanje kontrole odvijalo prilično sporo.

Mokšanke u nacionalnim nošnjama. Mordvini i Mokšani, 19. st, Tambovska gubernija, Temnikovski okrug, kraj 19. i početak 20. st.

Javna domena

U Sibiru su Neneci najbrojnija etnička grupa. Prema njihovim predodžbama o zagrobnom životu ljudska duša poslije smrti nastavlja živjeti isto kao i u ovozemaljskom životu. Zbog toga je Nenecima bilo važno da vrlo brzo sahrane pokojnika. Sutradan poslije smrti njegovo su tijelo prevozili na groblje pomoću sobova.

Nenecka su groblja obično bila na uzvišenjima. Tijelo su stavljali u drveni sanduk zajedno s alatom, oružjem i drugim stvarima koje su pokojniku mogle zatrebati u zagrobnom životu. Sve su te stvari bile prethodno iskrivljene ili polomljene da se mogu koristiti na onom svijetu. Sobovi koji su prevezli tijelo prinošeni su na žrtvu na mjestu sahrane. To zapravo i nije bila sahrana u pravom smislu, jer Neneci nisu zakopavali svoje pokojnike. Smrznuta zemlja na sjeveru ne može se kopati duboko i zato se grob pokrivao suhim granjem i ostavljao. Žitelji sela nisu održavali grobove tako da su se tijela rasapadala prirodnim putem. Tijela umrle djece ili dojenčadi Neneci su stavljali u vreće i vješali na drveće. Bilo je to nešto poput "nebeskog pogreba".

Burjati koji žive na području Bajkalskog jezera također su prakticirali sahranjivanje bez ukopavanja posmrtnih ostataka. Oni su svojim pokojnicima oblačili najbolju odjeću i spuštali ih na zemlju s oružjem, alatom i dijelovima konjske opreme, a zatim ih zatrpavali zemljom, kamenjem ili suhim granjem. Trudili su se da tijelo ostane tamo gdje ima divljih zvijeri kako bi duša što prije otišla kod predaka.

Altajski kurgani 

Kurgan Vjatiča u prirodnom zabranu "Tjoplij Stan"

VickRomanoff (CC BY-SA 4.0)

Ruski arheolozi su tijekom 1990-ih na platou Ukok u ruskoj republici Altaj pronašli velike grobnice u obliku humaka koje se u Rusiji zovu kurgani. Pripadale su takozvanoj paziričkoj kulturi, tj. drevnoj skitskoj zajednici koja je živjela u ovim krajevima u 5. i 4. stoljeću prije naše ere.

Iskopine paziričkih kurgana

Vlada Republike Altaj

Najupečatljiviji pronalazak bila je takozvana "Altajska princeza", istetovirana šamanka sahranjena s velikom riznicom i šest konja koji su prineseni na žrtvu. I to je samo jedno od mnogih grobnih mjesta gdje su posmrtni ostatci izuzetno dobro očuvani zato što je voda potopila humke, a zatim se zaledila.

Pazirički kurgani zapravo su kućice napravljene specijalno za mrtve. Ispod zemlje je bila brvnara sa zasebnom prostorijom u koju je smješten pokojnik, lijepo odjeven, u drvenom kovčegu. Oko njega su bile porefane stvari koje su mu potrebne u zagrobnom životu – konji, konjska oprema, tepisi, oružje, pa čak i dvokolice. Naravno, tako skupi grobovi pravili su se samo za bogate paziričke plemiće.

Slavenski kurgani 

Kurgani na području jezera Meglino.

Vitold Muratov

Kurgan je humak inad groba. Kurgani su se podizali uglavnom za bogate ljude visokog roda, tj. za vojnike, knezove i sl. U trećem mileniju prije naše ere kurgani su se pravili u velikom dijelu Središnje Azije i Europe.

U središnjoj Rusiji još uvijek postoji veliki broj slavenskih kurgana, ali to odavno više nisu prave grobnice, s obzirom na to da su tijekom stoljeća svi vidljivi kurgani opljačkani. Pa ipak, mi znamo kako su vršeni pogrebi.

Kurgan se pravio dosta brzo tako što se gomila zemlje podupre stijenama ili brvnima. Pokojnik se odijevao u najbolju odjeću, a pogrebna je gozba praćena spaljivanjem njegovih posmrtnih ostataka, koji su zatim sahranjivani unutar kurgana i zatrpani zemljom i kamenjem. Zajedno s posmrtnim ostacima moglo je biti sahranjeno oružje, ratna oprema, pribor za domaćinstvo, novac i druge stvari. Na slavenskim kurganima nije bilo nadgrobnih spomenika niti bilo kakvih oznaka.

Dolmeni 

Dolmen u dolini rijeke Žane.

Legion Media

Dolmeni, drevni megalitski stupovi, toliko su stari da čak ne znamo ni iz kojih kultura potječu. Datiraju iz 3000.-2000. godine prije nove ere. U Rusiji se većinom nalaze na Sjevernom Kavkazu.

Napravljeni su od pješčenjaka i vapnenca i obično imaju četiri zida i krov. U jednom je zidu probijen otvor, vjerojatno da se kroz njega posmrtni ostaci smjeste u zatvoreni prostor. Za zatvaranje tih otvora korišteni su kameni poklopci. Dolmeni su odozgo mogli biti pokriveni humcima.

Legion Media

Dolmeni su vrlo stari i zato u njima nisu pronađeni nikakvi tragovi ljudskih posmrtnih ostataka. Ali možemo biti sigurni da su korišteni za sahranjivanje, s obzirom na to da su astronomski orijentirani. Neki od njih su očigledno služili kao obiteljske grobnice, a neki u druge sakralne svrhe.