Koji su alkoholni napici bili popularni u staroj Rusiji

Destilirani napici su se donedavno u Rusiji mogli proizvoditi samo za osobnu upotrebu i, prema određenim procjenama, tim se bavilo nekoliko tisuća ljudi. Aleksandru su poklonili uređaj za destilaciju za njegov rođendan, ali ga dugo nije koristio. ''Počeo sam se baviti proizvodnjom vlastitog alkohola jer sam imao veliki urod jabuka, potom sam krenuo i s drugim voćem da bih naposljetku došao i do pšenice'', izjavio je. ''Ispostavilo se da su ti napici jako zanimljivi kao pokloni, limončelo je iznimno popularan. Dopisujem se s istomišljenicima na stranici, tražim nove recepte, a poklonili su mi i još jedan agregat za proizvodnju''.

Votka i njezine tajne Votka je najpopularniji dio ruske tradicionalne trpeze, a poznata je u cijelom svijetu. Sami stanovnici Rusije su strastveni ljubitelji votke, ali i njezini strastveni mrzitelji. RBTH vas uči kako izabrati pravu votku te na koji način i s čime ju pravilno piti.

Rakija od žita

Još jedan destilat, njegova tehnologija proizvodnje je analogična grapi ili kalvadosu, ali se kao sirovina upotrebljavala raž, točnije, ražina slad. Raž nema puno šećera, koji ima principijelnu ulogu u procesu vrenja. Da bi se povećala koncentracija šećera, pravili su slad od zrna pšenice. Onda su to destilirali te dobivali bozu. Još su dva puta destilirali pomoću bakrenog agregata te naposljetku dobili rakiju od riže. Identična tehnologija primjenjuje se pri proizvodnji viskija, ali se samo koristi ječam.

Kako bi poboljšali proizvod, još su ga čistili. Postoji mnoštvo načina čišćenja, najpopularniji su: drvenim ugljem, zamrzavanjem, mlijekom i bjelanjkom.

Votke

Likeri od voća, rakije od trave i žita destilirali su se još jednom, ta vrsta napitka nazivala se votka. Asortiman tih napitaka bio je ogroman i svaka regija ih je pravila na svoj način. Tu spadaju destilati (rakija od žita koja je destilirana bez dodatka šećera), likeri (s dodatkom šećera), ratafije (s dodatkom voćnog soka) itd. Ako se destilat radio na ljekovitim travama, prodavao se u ljekarnama.

Votka u suvremenom shvaćanju, koja se dobiva industrijski, formalno se pojavila tek 1936.

Polugar

Video: Votka kvari sve osim čaše

Da bi se kontrolirala proizvodnja žestica država je još pri Petru I izmislila način kojim se može prepoznati kvalitetan proizvod i pokušala spriječiti pokušaje njegovog razvodnjavanja. Rakiju od žita su zagrijavali, pekli i ako bi izgorilo točno pola napitka, taj napitak je bio standardan. Postojali su još ''nedogar'' i ''peregar'', oni su se još jednom morali preraditi. Danas ruski biznismeni proizvode napitak s nazivom Polugar, no budući da se on u Rusiji nije smio proizvoditi za komercijalne potrebe, proizvodili su ga u Poljskoj. Njegova cijena je prilično skupa za rusko tržište; ako se usporedi s votkom, skuplji je 4-5 puta.

Med

No raznovrsnost ruskih pića ne staje s votkom i rakijom od žita. Jedan od glavnih napitaka u carskoj Rusiji bio je med. Radi se o drevnom napitku, poznavali su ga i stari Nijemci, Skandinavci, Litavci. Povijesni izvori govore da je jačina meda bila puno veća od jačine grožđanog vina. Kuhali su ga, destilirali i čuvali kao vino. Postojale su dvije vrste meda: kuhani i miješani. Potonji se čuva po 10-15 i više godine te je bio rezultat prirodnog vrenja pčelinjeg meda sa sokom šumskih plodova (brusnice, maline). Poznati su slučajevi kad su u 16. stoljeću na dvorskim pirovima posluživali med star više od 35 godina.

Ruski recepti

Za masovna okupljana priprema se kuhani med koji je jeftiniji. Današnja varijanta je medica. Ona ulazi u vrstu napitaka s malim koncentratom alkohola i njezina prodaja je dopuštena u Rusiji.

Kvas

Kvas je trenutno bezalkoholni napitak, posebno onaj koji se prodaje po trgovinama. Ipak, ako se radi za osobne potrebe, onda se on po kvaliteti i postotku alkohola razlikuje. Kvas prave od kruha, najčešće raženog, koji se još dodatno peče, i kvasca u koji se dolijeva voda. Na taj način kvas ima alkohola onoliko koliko ima i maloalkoholno pivo.

Pivo i ol

U izvorima iz XI i XII stoljeća često se spominje pivo. Ta riječ najprije je označavala bilo koji napitak, a poslije samo alkoholni. Ipak, to nije bilo piće u suvremenom shvaćanju te riječi. Ono što mi nazivamo pivom, u carskoj Rusiji su zvali ol ili olus. Nisu ga varili samo iz ječma, nego i uz hmelj i trave, posebno pelin i bogorodične trave. Poslije su to piće počeli poistovjećivati s pivom.

U pripremi materijala korištena je knjiga Viljama Pohlebkina Povijest votke.