Koliko je vrijedio ljudski život u staroj Rusiji i Ruskom Carstvu?

makyzz/Freepik; Russia Beyond
Stanovnik stare Rusije mogao je službeno platiti za nečije ubojstvo i nastaviti s normalnim životom.

Pravo na život nije oduvijek spadalo među osnovna ljudska prava. U Srednjem vijeku, kada su ljudi bili podijeljeni na klase na temelju svog podrijetla i bogatstva, neki su bili nezamjenjivi, dok su životi drugih bili "jeftiniji" ili "skuplji".

Stara Rusija

Ruska pravda, najstariji poznati zakonski dokument iz Kijevske Rusije, definirala je određene novčane kazne za ubojstvo nekih klasa ljudi. Ovaj zakonik je sve do 15. stoljeća važio za rusku vladajuću klasu, seljake i građane.

Kazne su se naplaćivale u grivnama. Grivna (što je bilo oko 150-200 grama srebra) bila je u Kijevskoj Rusiji jedinica za težinu, ali i moneta. Grivna je imala veliku vrijednost. Za jednu grivnu mogli ste kupiti cijelo naselje od 5-6 kuća ili zdravog konja utreniranog za bitke. Pola grivne je iznosila godišnja plaća kmeta.

Kazna za ubojstvo slobodnog čovjeka bila je 40 grivni, a za ubojstvo slobodne žene 20 grivni. Ako je ubijeni čovjek bio u kneževoj službi (kao pisar, vojnik ili kućni sluga), kazna je bila dvostruko veća i iznosila je 80 grivni za muškarca ili 40 za ženu. Novac se davao lokalnoj upravi, odnosno, dobivao ga je knez. Ali, naravno, kaznu niste mogli platiti unaprijed.

Stare ruske grivne

"Za starješinu sela ili nadzornika poljskih radova 12 grivni. Za kmeta 5 grivni... Za ženskog kmeta 6 grivni... za učitelja 12 grivni, isto za dadilju, bilo da je kmet ili žena", navodi se u Ruskoj pravdi.

Naravno, obični ljudi nisu mogli platiti ove ogromne kazne, pa je u takvim slučajevima seoska općina obično plaćala za svoje članove.

U Moskovskom Carstvu

Portret Ivana Velikog (1440.-1505.)

Ivan Veliki je 1497. godine uveo novi Zakonik. U njemu je za ubojstvo uvedena smrtna kazna. Smrću se kažnjavao ubojica koji je bio poznati zločinac (primjerice, ako ubojstvo počini drugi put), ili ako je u pitanju kmet koji je ubio svog gospodara.

Prema Zakoniku iz 1497. godine, "obično" ubojstvo slobodnog čovjeka koštalo je 4 rublja. To je također bila basnoslovna suma. Znamo da se 1534. godine za 0,03 rublja mogla kupiti drvena kuća (izba).

Ivan Grozni je 1550. godine promijenio Zakonik. Od tog se vremena zbog ubojstva održavalo suđenje i nije bilo moguće platiti novčanu kaznu. Ubojstva s predumišljajem kažnjavala su se smrću, ubojstva bez predumišljaja javnim bičevanjem ili zatočeništvom (premda je uveden i pojam samoobrane). Novčana kazna je zadržana samo za slučajeve uvrede riječima ili postupcima.

Zakonik "Sabornoje uloženije" (1649.) regulirao je kmetstvo u Rusiji. Kmetovi su bili vlasništvo veleposjednika, koji su ih mogli kupovati i prodavati, tako da je ljudski život ponovo dobio cijenu.

Carska Rusija

U Rusiji je u 18. stoljeću procvjetala trgovina kmetovima. Nabava kmetova registrirana je u posebnim knjigama, jer se svaka kupovina oporezivala. Cijene kmetova ovisile su o njihovom uzrastu, spolu i sposobnostima i bile su vrlo različite.

Za vrijeme vladavine Katarine Velike cijena odraslog radno sposobnog kmeta skočila je s 30 na 100 rubalja (jednim rubljem ste, inače, mogli platiti vedro votke, 16 kilograma kruha ili vožnju od Moskve do Sankt-Peterburga). Spahija je 1782. godine svoje kmetove obično prodavao po sljedećim cijenama: 28-godišnjeg muškarca za 40 rubalja, 25-godišnju ženu za 10 rubalja, 11-godišnjeg dječaka za 11 rubalja. Cijene su bile niže ako su se kmetovi prodavali u većem broju, primjerice, cijelo naselje.

U 19. stoljeću su skočile cijene za kmetove-zanatlije. Obućar je koštao 500 rublja (što je bila plaća visokog državnog činovnika), a iskusan kuhar i brijač mogli se nabaviti za čak 1000 rubalja. Najskuplji su bili glazbenici, glumci i glumice, koji su mogli koštati čitavo bogatstvo: 5000 rubalja i više.

Moderna Rusija

U Sovjetskom Savezu nije postojala trgovina ljudima niti novčane kazne za ubojstva. U suvremenoj Rusiji se "cijena" ljudskog života može procijeniti na temelju odštete koju država plaća obiteljima nastradalih u nesrećama, prirodnim katastrofama i terorističkim napadima.

Danas se tragična smrt ili ozljeda civila za koje je djelomično odgovorna država obično kompenzira iz lokalnog proračuna, tako da suma novca bitno ovisi o regiji, navodi se u izvještaju. U željezničkoj nesreći 2013. godine petero djece je ozlijeđeno i osiguranje Ruskih željeznica isplatilo im je po 300 tisuća rubalja (4800 dolara), dok je troje djece koja su povrijeđena u Moskovskom zoološkom vrtu dobilo po 500 tisuća rubalja (8000 dolara). Obitelji onih koji su 2012. godine izgubili život u poplavi u Krimsku (Krasnojarski kraj) dobile su oko 2 milijuna rubalja (32 000 dolara).

Od 2013. godine fiksni iznos osiguranja za smrt u zrakoplovu, autobusu ili vlaku iznosi 2,25 milijuna rubalja (36 000 dolara). Masovne nesreće, međutim, imaju vrlo negativan utjecaj na društvo i federalna vlast obično isplaćuje dodatna sredstva obiteljima poginulih. Međutim, znamo da ne posluju sve osiguravajuće kompanije pošteno. Nažalost, mnogi ljudi nisu dobili kompenzacije poslije smrti svojih najmilijih.

2018. godine je u požaru u trgovačkom centru "Zimska višnja" u Kemerovu poginulo 60 osoba, među kojima 37 djece. 450 osoba, među kojima i 84 članova obitelji nastradalih, prepoznati su kao žrtve i oštećene strane. Za svakog poginulog njihove obitelji su dobile 5 milijuna rubalja (80 000 dolara) kao kompenzaciju. Povrijeđene i traumatizirane osobe dobile su od 200 tisuća (3200 dolara) do 400 tisuća rubalja (6400 dolara).

Nakon nesreće sa zrakoplovom SSJ100 na aerodromu Šeremetjevo u Moskvi 5. svibnja 2019. godine, kada je u požaru poginula 41 osoba, članovi obitelji žrtava dobili su po 2 milijuna (32 000 dolara) od Moskovske oblasti i različite sume od drugih regija, osiguravajućih kompanija i slično. Važno je dodati da odnedavno humanitarne organizacije i akcije prikupljanja sredstva (crowdfunding i donatorske akcije) za žrtve prirodnih katastrofa također uspijevaju sakupiti značajne svote.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće