"Kada je 1913. godine napravljena, naša zgrada je bila jedno od prvih moskovskih zdanja s ravnim krovom. U različitim razdobljima taj krov je služio kao prostor za popularni restoran, kao plesni podij i kao kino", priča žitelj Kuće Nirnzejea Genadij. "Za vrijeme rata na njemu su bili postavljeni protuavionski top i stražarsko mjesto, jer je krov bio idealan topovski položaj i ujedno promatračnica".
Pogled s krova Kuće Nirnzejea.
Arhivska fotografijaKada je riječ o ovoj zgradi, vjerojatno se najčešće spominje njezin krov, ali je zdanje čuveno i iz drugih razloga, a jedan od njih je što se tretira kao "prvi ruski neboder". Istini za volju, on nije bio prvi.
Kuća Afremova.
Arhivska fotografijaPrvi ruski "neboder" podignut je 1904.-1905. godine. Bila je to sedmokatna Kuća Afremova (ul. Sadovaja-Spaskaja, 19/1). Oprezni Moskovljani su izbjegavali prolaziti blizu ovog zdanja strahujući da će se srušiti. Bila je to prva zgrada koja je dobila nadimak "oblakoder" (na ruskom "tučerez").
Arhitekt Ernst Nirnzeje imao je, međutim, želju napraviti najvišu zgradu u Moskvi - s osam katova i krovom kao dodatnom razinom kojoj se lako pristupa i koja je na visini preko 40 metara. Kupio je zemljište u samom centru grada blizu Tverske ulice, u ulici Boljšoj Gnezdnikovski Pereulok br. 10. Gradske vlasti nisu bile sigurne da je tolika zgrada sigurna, pa su predložile da se smanji za jedan kat, ali je Nirnzeje uspio obraniti svoj projekt. Bilo mu je u interesu napraviti i prodati što više stanova.
Izgradnja Kuće Nirnzejea. Bilo je to najviše zdanje na ovom prostoru u ono vrijeme.
Arhivska fotografijaNirnzeje je prvobitno projektirao zdanje kao stambenu zgradu za samce i manje obitelji, s manjim, ali jeftinijim stanovima. Katovi su projektirani tako da imaju dugačke hodnike iz kojih se ulazi u stanove površine od 27 do 48 četvornih metara. Stanovi su projektirani bez kuhinje, jer je Nirnzeje smatrao da samci rijetko kuhaju i radije se hrane u restoranu. Na svakom katu je bilo mjesto za sobara koji je stanarima naručivao hranu. Svaki stan je imao "ormar-usisavač" s crijevom i otvorom u zidu koji je usisavao zrak. Jedan motor je služio kao usisavač za mnoge stanove. Zbog toga stanari nisu morali imati svoj usisavač. Ali najveći novitet svakako je bio ravni krov.
Izgradnja Kuće Nirnzejea. Bilo je to najviše zdanje na ovom prostoru u ono vrijeme.
Arhivska fotografijaSmatra se da je to bio prvi ravni krov u Moskvi. Odatle se pružao izvanredan pogled. "Vjerovali ili ne, nikako se ne mogu zasititi panorame Moskve", govorio je Nirnzeje 1913. godine. "Čak i moji zidari se popnu ovdje preko vikenda, pa satima stoje i šutke promatraju zamišljeni..."
Pogled s krova Kuće Nirnzejea.
Arhivska fotografijaKrov nije bio predviđen samo za "kontemplaciju", nego i za organiziranje raznih aktivnosti. Služio je i kao blagovaonica za stanare, i kao vidikovac, i kao kino, pa čak i kao klizalište. Novine su reklamirale krov kao mjesto s planinskim zrakom zbog njegove revolucionarne visine.
"Sjećam se da je na tom krovu vladala neka domaća atmosfera. Tamo su bile i posude s cvijećem, i dječje igračke, i prečke za lupanje tepiha... Bio je čak i most koji je spajao jedan kraj krova s drugim, tako da smo tuda vozili bicikle iznad ulice na visini od 40 metara", sjeća se Genadij. "Igrali smo i nogomet ovdje na krovu između dvije ventilacijske cijevi. Ponekad bi lopta pala s krova i mi smo onda obilazili cijeli kraj dok je nismo pronašli, jer su lopte tada bile rijetkost!"
Kuća Nirnzejea danas.
um.mos.ruU oružanim okršajima tijekom revolucija 1917. i 1918. godine zgrada je bila u rukama Bijele vojske. Krov je bio važno uporište u borbi protiv boljševika. Nova je vlast poslije pobjede predala zdanje u nadležnost Moskovskom gradskom vijeću ("Mossovjet"), koje ga je zatim pretvorilo u stambenu zgradu. Tada je objekt dobio neobično ime "Čedomos" (Četvrti dom Mossovjeta). Ispostavilo se da su mali stanovi idealni za obične ljude ranog sovjetskog razdoblja koji si nisu mogli priuštiti veći stan.
Kuća Nirnzejea, hodnik.
moscowwalks.ruPored stanova, u zgradi su bili smješteni Moskovski teatar satire, art-restoran "Šišmiš", kao i redakcije raznih časopisa i novina koje su često posjećivali poznati pisci.
Kuća Nirnzejea, stepenište.
moscowwalks.ruPjesnik Konstantin Kedrov, koji živi u ovoj zgradi, kaže: "Poznati pjesnik-avangardist David Burljuk živio je na drugom katu. Mnogi pjesnici su bili njegovi gosti. Vladimir Majakovski je često dolazio na sedmi kat kod Sonje Šamardine u koju je bio zaljubljen. Tijekom 1980-ih, prilikom radova na renoviranju, pronađen je papirić sa stihovima gdje se spominje ime Majakovskog. To su bili Sonjini stihovi koje je ona posvetila njemu, ali ih pjesnik očito nikada nije pročitao". Kažu da se Majakovski htio oženiti Sonjom, ali ga je njegov prijatelj Čukovski grubo ocrnio pred njom kao zavodnika i ona ga je zbog toga napustila.
Kuća Nirnzejea, interijer na glavnom ulazu.
moscowwalks.ruMihail Bulgakov je ovdje sreo ženu svog života. Jelena Šilovska, njegova supruga, kasnije je napisala: "Prijatelji su me 1929. pozvali na palačinke. Nije mi se išlo, ali su mi rekli da će doći Bulgakov. Otišla sam i tamo smo sjeli jedno do drugog. Odvezala sam mašne na rukavu i zamolila ga da mi ih zaveže. On je kasnije rekao da je to bila vradžbina i da sam ga ja tako vezala za sebe do kraja života. Ta ljubav do groba se rasplamsala brzo, vrlo brzo, bar gledano iz mog kuta". "Da, ljubav nas je snašla trenutačno", sjećao se Bulgakov. "Razgovarali smo kao da se poznajemo godinama. Brzo, vrlo brzo je ta žena postala moja tajna supruga."
Jelena Šilovska i Mihail Bulgakov.
Public domain; SputnikJelena Šilovska je bila najveća Bulgakovljeva inspiracija prilikom stvaranja lika Margarite u besmrtnom romanu ruske klasike "Majstor i Margarita". Jednim dijelom je za to zaslužna i Kuća Nirnzejea.
Barljef i mozaik na krovu Kuće Nirnzejea.
um.mos.ruPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
