Tridesetih godina prošlog stoljeća Josif Staljin potpisao je plan generalne rekonstrukcije Moskve. Mnoge su ulice proširivane i rekonstruirane, gradili su se prometni čvorovi, i iz tih je razloga uklanjano na desetine starih zgrada. U sklopu rekonstrukcije i proširenja ulice Maksima Gorkog (danas Tverska) 1937. godine porušen je drevni Strasni manastir. Na njegovom mjestu danas se nalazi Puškinski trg s glazbenim kazaliđtem i spomenikom pjesniku Aleksandru Puškinu.
Strasni manastir i trg ispred ulaza, dvadesete godine prošlog stoljeća. Spomenik Puškinu na drugom kraju trga bit će prenesen na mjesto manastira.
Manastir je izgrađen u 17. stoljeću za vrijeme prvog cara iz dinastije Romanov Mihaila Fjodoroviča. Glavna manastirska svetinja bila je Strasna ikona Majke Božje koja je, po predaju, iscjeljivala. Manastir su oštetili i opljačkali Francuzi u vrijeme rata protiv Napoleona 1812. godine, a zvona s njegovog zvonika obznanila su gradu da se neprijateljska vojska povukla.
Tridesetih godina prošlog stoljeća manastirske su zidine korištene za propagandne plakate i reklame.
Dvorac je predstavljao biser ruskog baroka 18. stoljeća u vrijeme vladavine kćeri Petra Prvog Elizabete. Projektirao ga je talijanski arhitekt Bartolomeo Rastrelli, koji se u Rusiji odomaćio, kao uostalom i sve najpoznatije peterburške dvorce, od Zimskog do Peterhofa.
Sačuvana je samo gravura s prikazom dvorca, kao i natpis: "više od 160 raskošnih stanova, uključujući crkvu, predvorje i galerije". Sve je bilo ukrašeno ogledalima i skulpturama. Ljetna rezidencija zamišljena je kao završni akord na projektu luksuznog Ljetnog vrta.
Poslije smrti Elizabete Petrovne ovdje neko vrijeme boravi i Katarina Druga, gdje rađa sina, budućeg cara Pavla Prvog. Upravo će on i porušiti dvorac kako bi na njegovom mjestu sebi izgradio Mihailovski zamak, opasan rovom s vodom. Ironijom sudbine baš će ovdje Pavla Prvog ubiti urotnici. Novi zamak sačuvan je i danas.
Kamena crkva posvećena Tihvinskoj ikoni Majke Božije podignuta je 1754. godine novcem najbogatijeg trgovca u Irkutsku Ivana Bečevina.
Građevina je izraziti predstavnik takozvanog sibirskog baroka, svojevrsnog čudnovatog spoja ruske ornamentike i istočnjačkih budističkih elemenata, stepenastih lukova i kotača dharme. U sovjetsko doba crkva je zatvorena i zapuštena, a 1932. godine i porušena.
Projektant čuvenog Šuhovljevog tornja u Moskvi bio je pronalazač u oblasti metalnih konstrukcija. Za Sverusku industrijsku i umjetničku izložbu Šuhov je 1896. godine osmislio okrugli paviljon promjera 68 metara.
Krov rotonde čini jedinstveni mrežasti čelični omotač, u čijem je središnjem dijelu prvi put u svijetu upotrijebljena konkavna membranska konstrukcija. Poslije toga, u 20. stoljeću, arhitekti će takve konstrukcije obilato koristiti. Po zatvaranju izložbe rotonda je prenesena u odmaralište Jesentuki u Stavropoljskom kraju, a u sovjetsko je vrijeme srušena.
Sjever Rusije nadaleko je čuven po svojoj drvenoj arhitekturi. Međutim, veliki broj drvenih crkava progutali su požari. One koje su sačuvane dospijevale su na UNESCO-ovu listu kulturnog naslijeđa, restaurirane i brižljivo čuvane. Ipak, u ljeto 2018. godine ljubitelje ruske arhitekture potresla je tužna vijest, izgorjela je jedinstvena crkva iz 18. stoljeća. U samo tri sata vatra je gotovo u potpunosti uništila arhitektonsko remek-djelo i jednu od najviših drvenih građevina u Rusiji (42 metra).
Izgubljeni su i barokni ikonostas i strop oslikan jedinstvenom kompozicijom "Sveta liturgija".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
