Zašto je objavljivanje "Gospodara prstenova" u SSSR-u bilo tako rizičan pothvat?

Tijekom hladnog je rata sovjetska cenzura bila sumnjičava prema svemu što dolazi sa Zapada. "Gospodar prstenova", čiji je autor Britanac, nije bio izuzetak. Kako bi čitateljima u SSSR-u ipak priuštili da se upoznaju za klasičnim djelom epske fantastike, sovjetski su prevoditelji pokušali knjigu prevesti ilegalno, objaviti je pod drugim nazivom, preraditi je u dramski komad, pa čak i Tolkienovo djelo adaptirati u obliku sasvim nove znanstvenofantastične priče.

Znanstvenofantastična priča

1966. godine sovjetska prevoditeljica Zinaida Bobir načinila je očajnički pokušaj da Tolkienovu fantastiku prilagodi standardima sovjetskog književnog časopisa "Tehnika-Molodeži".

Uvjerena da sovjetska cenzura neće dozvoliti tiskanje direktnog prijevoda originala, Bobir je Tolkienovu epsku fantaziju pretvorila u znanstvenofantastični roman, a magijske teme sakrila iza fasade racionalnih znanstvenih otkrića.

U prijevodu Zinaide Bobir Tolkienova originalna bajka prikazana je kao priča unutar druge znanstvenofantastične priče o pet znanstvenika koji otkrivaju drevni prsten. Oni zaključuju da je prsten bio uređaj za skladištenje informacija koje otkriva ako se stimulira pomoću iskre.

Pokušaj je bio neuspješan, jer je časopis odbio objaviti njezin rukopis.

Prvi "čuvar"

Prva knjiga trilogije koja nosi naziv "Prstenova družina" u SSSR-u je objavljena 1982. Sovjetski prevoditelji Vladimir Muravjov i Andrej Kistjakovski, koji su također bili ljubitelji Tolkienovih djela, uvjerili su sovjetsku izdavačku kuću da objavi 100 000 primjeraka prvog toma.

Međutim, prvi prijevod Tolkienovog djela u SSSR-u nije se strogo držao originala. Ruski je prijevod nosio naziv "Čuvari" ["Hraniteli" na ruskom] i predstavljao je skraćeno prepričavanje originalne knjige, doduše bez direktnog umetanja dijelova od strane prevoditelja. 

Jedan od razloga za kompromis bila je sumnjičavost sovjetske cenzure koja je ocijenila da knjiga odstupa od kanona socrealizma, državno odobrenog umjetničkog pokreta u SSSR-u i drugim socijalističkim zemljama toga vremena.

"Zlo carstvo"

Na razočaranje mnogih u SSSR-u, unatoč zapanjujućem uspjehu prve knjige među sovjetskim čitateljima, drugi i treći tom prilagođenog izdanja "Gospodara prstenova" nisu odmah uslijedili.

Razlog iza iznenadnog stopiranja tiska bila je geopolitika hladnog rata. 8. ožujka 1983. godine, godinu dana nakon prvog objavljivanja Tolkiena u SSSR-u, američki predsjednik Ronald Reagan održao je govor u kojem je Sovjetski Savez opisao kao "zlo carstvo".

Brzo su povučene paralele s Tolkienovim izmišljenim svijetom Mordora.

"Nisam imao nikakve antisovjetske ideje u glavi. Vidite, u Tolkienovom pisanju ima mnogo aluzija. Dovoljno je reći da se njegove snage dobra nalaze na Zapadu, a snage zla dolaze s Istoka", rekao je Aleksandar Gruzberg, još jedan sovjetski prevoditelj Tolkienovog djela.

Pa ipak, službeno dozvoljen prijevod je obustavljen, što je načinilo prostora za ilegalne pokušaje sovjetskih prevoditelja da sovjetskim čitateljima približe Tolkienov svijet.

Ilegalni prijevodi

Kada je postalo jasno da se prijevod Muravjova i Kistjakovskog neće nastaviti, pojedini su prevoditelji preuzeli rizik da prevedu preostale dvije knjige trilogije. 

"Ako bi netko bio uhvaćen da samostalno prevodi i ilegalno objavljuje fikciju, zaobilazeći cenzuru, ta je osoba mogla izgubiti posao ili mogućnost da nastavi obrazovanje. Mogućnost da se zaradi novac bila je generalno ograničena, a bila bi primijenjena i administrativna ograničenja. I osim toga, to je značilo uništiti život obitelji, rođaka, prijatelja i kolega", objasnila je sovjetska filologinja Jevgenija Smagina.

Unatoč postojećem riziku, individualni pokušaji da se "Gospodar prstenova" prevede na ruski uslijedili su za prešutnom zabranom Tolkienovih djela u SSSR-u. Nove samostalno objavljene verzije oslanjale su se na rad Zinaide Bobir, Muravjova i Kistjakovskog, pionira na polju prijevoda složenog Tolkienovog jezika na ruski.

Zahvaljujući valu međusobno nepovezanih pokušaja da se knjiga prevede, lik Froda Bagginsa i danas zbunjuje ruske čitatelje. Njegovo je ime, naime, prevedeno na više načina, od kojih je svaki pokušao najbolje prenijeti autorovu originalnu zamisao: Frodo Baggins, Frodo Torbins [to ruskoj riječi "torba" u značenju vreća], pa čak i Frodo Sumkins [po ruskoj riječi "sumka" u značenju torba, englesko bag].

Kada je Gorbačovljeva politika glasnosti olabavila stisak sovjetske cenzure u SSSR-u, Vladimir Muravjov nastavio je svoj rad na prijevodu dvije preostale knjige: "Dvije kule" i "Povratak kralja". Njegov kolega Andrej Kistjakovski nije to doživio, s obzirom na to da je preminuo 1987. 

1991. godine grupa ljubitelja Tolkiena snimila je kazališni komad adaptiran za televiziju temeljen na prijevodu "Prstenove družine" Muravjova i Kistjakovskog. To je vjerojatno nešto najbolje što se danas može vidjeti na internetu.