Kako je moguće da se početkom sedamdesetih nedaleko od Moskve dogodila nuklearna eksplozija?

Nesreća

Podzemna nuklearna ekspolozija u neposrednoj blizini sovjetske prijestolnice nije se slučajno dogodila. Naime, od 1965. godine realiziran je program Nuklearne eksplozije za narodnu privredu, čiji je cilj bio stvaranje umjetnih vodenih rezervoara i kanala za spajanje rijeka, kao i traganje i razvoj nalazišta rudnog bogatstva.

Vjerovalo se da se podzemnim detonacijama izbjegava širenje radijacije na zemlji, kao i zagađenje životne sredine. Samo što je eksplozija na poligonu, poznatom kao "Globus 1" u Ivanovskoj oblasti bila žalosni izuzetak.

Na početku je sve išlo kako treba. Nuklearno punjenje snage 2,3 kilotone (šesterostruko slabije od bombe bačene na Hirošimu 1945. godine) stavljeno je na dno bušotine duboke 610 metara i cementirano.

Eksplozija je izvedena po planu u 16:15 sati. Međutim, 19 minuta kasnije, na udaljenosti od jednog metra od bušotine, izbio je mlaz koji je na površinu izbacivao radioaktivne podzemne vode, plinove, pijesak i glinu. Kako se kasnije ispostavilo, u cementiranju je bilo propusta. 

Testiranje prve sovjetske atomske bombe

Getty Images

Poslije 20 dana izbacivanja štetnih tvari zagađen je bio prostor površine deset tisuća kvadratnih metara. Ubrzo nakon nesreće najzagađenije dionice bile su dekontamirane, a dio opreme morao je biti ostavljen na licu mjesta.

Nesreća s oznakom tajnosti

Mještani sela Galkino, udaljenog četiri kilometra od mesta nesreće, bili su obaviješteni da se u njihovoj neposrednoj blizini vrše podzemne eksplozije i traži nafta. Međutim, ljudi nisu ni slutili da je riječ o radijaciji. 

Lav Polikašin/Sputnik

O nuklearnoj katastrofi mještanima ništa nije rečeno, kao uostalom ni nigdje drugdje, u cijelom Sovjetskom Savezu. Jedino je bio postavljen znak "Zabranjena zona u polumjeru od 450 metara". On nikako nije mogao zaplašiti i odvratiti lokalne tinejdžere od istraživanja terena. Dva dječaka koja su se uvlačila u otvor na mjestu eksplozije počela su munjevitom brzinom kopniti i ubrzo su umrla. Službeno se kao uzrok smrti vodi meningitis.

Lokalno stanovništvo nastavljalo je redovno posjećivati "Globus 1", kupiti opremu koju su znanstvenici ostavili, napasati stoku, brati gljive i bobičaste plodove u okolini. Međutim, u obližnjim rajonima Ivanovske oblasti počeo je rasti broj oboljelih od raka, rađala se nedonoščad, često su se događali pobačaji. Zabilježen je i slučaj rođenja teleta s dvije glave.

Lav Polikašin/Sputnik

Ivanovska Hirošima, kako je nesreća kasnije nazvana, nije pogodila samo mještane, nego i znanstvenike koji su tu radili. Tako je 1975. godine potpuno oslijepio 40-godišnji seizmolog V. Fjodorov koji je rukovodio pripremama i provođenjem eksplozije.

Borba s posljedicama 

Galkino

Nikolaj Moškov

Nesreaća na "Globusu 1" predstavljala je opasnost ne samo za sela u Ivanovskoj oblasti, nego i za velike gradove. Kada bi rijeka Šača promijenila tok i sebi "probila" put prema bušotini, odmah bi bila izložena velikom radioaktivnom zagađenju. Imajući u vidu da je Šača pritoka jedne od ključnih rijeka u zemlji, Volge, život i zdravlje tisuća ljudi bili bi dovedeni u opasnost.

Sovjetske, a potom i ruske vlasti stalno su držale kontaminirani rajon u blizini Moskve pod kontrolom i provodile potrebne mjere dekontaminacije. Osim toga, rijeci Šači promijenjen je tok, i usmjerena je dalje od opasnog područja.

U naše je vrijeme "Globus 1" i dalje opasna zona. Razina radijacije od 600 mikrorendgena dozvoljava samo kratak boravak (za ljude se tolerira do 50 mikrorendgena na sat). Pritom na nekim područjima intenzitet emisije premašuje 3000 mikrorendgena.

Galkino

Nikolaj Moškov

Shvativši opasnost, ljudi su jedan za drugim napuštali Galkino. U ovom trenutku u avetinjskom selu nitko ne živi. Trebat će deseci tisuća godina da prostor "Globusa 1" ponovo postane potpuno siguran.

Trideset godina poslije katastrofe, selo Galkino

Nikolaj Moškov