7 ratova, 60 dobivenih bitaka i nijedan poraz: Najbolji vojskovođa u ruskoj povijesti

Russia Beyond (Foto: Javna domena; Fjodor Usipenko)
Zvijezda Napoleona Bonapartea možda se nikad ne bi uzdigla da je Aleksandar Suvorov još malo poživio.

"Hrabrom se ruskom grenadiru nikakva vojska na svijetu ne može oduprijeti" - volio je reći generalisimus Aleksandar Vasiljevič Suvorov, jedan od najuspješnijih vojskovođa 18. stoljeća i najveći ratni strateg u ruskoj povijesti. Tijekom svog dugog života (1730.-1800.) sudjelovao je u sedam ratova, dobio 60 bitaka, a nijednu nije izgubio!

Suvorov se izuzetno razlikovao od vojskovođa svoje epohe, koji su voljeli napredovati polako, svoju snagu zasnivati na obrani, a napadati samo ako posjeduju brojčanu nadmoć. "Treba tući umijećem, a ne brojem", odgovarao bi im na to Suvorov. Paljba iz veoma nepreciznih mušketa i još nepreciznijih pištolja mogla je nanijeti ozbiljan udarac samo slabo pokretnim metama, smatrao je ruski vojskovođa. Ne treba vlastitu vojsku izlagati protivničkoj vatri, nego protivnika slomiti drskim i brzim napadom bajunetima, čak i kada je brojčano nadmoćan. "Metak je luda, a bajunet junak", govorio je on. 

Generalisimus je zastupao princip tri "ratničke vještine": procjena, brzina i navala. Pod procjenom se  podrazumijevala sposobnost da se u neprijateljskoj obrani pronađe slabo mjesto, odlučujuća točka za glavni napad. Brzina se manifestirala u donošenju i provođenju odluka, u borbenim manevrima na bojištu i u marševima: "Naša sporost će uvećati neprijateljske snage. Brzina i neočekivanost će razdražiti i poraziti neprijatelja." Navala se odnosila na dosljedna i sinkronizirana djelovanja dobro obučenih jedinica koje zajednički donose pobjedu. "U dva stroja je snaga, a u tri snaga i pol: prednji kida, drugi ruši, a treći dokrajči."

Sve tri ratničke vještine Suvorov je uspješno primjenjivao u bitkama protiv Turaka, poljskih ustanika i Francuza. Više puta je, premda brojčano slabiji (kao u bitci kod Kozludže 1774. godine ili kod Focşanija 1789.), odlučnošću i smjelošću izvojevao pobjede. 

Aleksandar Suvorov nije imao naviku kriti se iza leđa svojih vojnika ("Smrt bježi od bajuneta i sablje junaka"), što ga u bitci kod Kinburna 1787. godine zamalo nije koštalo života. Ranjenog je Suvorova od janjičara spasio grenadir Ivan Novikov.

Istinski trijumf ruskog vojskovođe bila je bitka kod Rimnik 1789. Protiv vojske od sto tisuća Turaka Suvorov je imao na raspolaganju samo sedam tisuća ruskih i 18 tisuća savezničkih austrijskih vojnika. Istaknuvši u prvi plan neočekivanost i brzinu, Aleksandar Suvorov je rano ujutro 22. rujna tajno prešao rijeku Rimnu, potukao prve neprijateljske odrede i napao s boka glavnicu turske vojske. Na turski tabor, koji je bio zatečen iznenadnim napadom, jurnula je konjica, izazvavši paniku među Turcima, poslije čega je posao završila pješadija. 20 tisuća neprijatelja je izgubilo živote, dok je među saveznicima stradalo oko 500 vojnika. Zbog hrabrosti i odvažnosti Austrijanci su Suvorova prozvali "General Naprijed". 

22. prosinca 1790. godine Aleksandar Suvorov izveo je nemoguć pohvat. Njegove su snage zauzele neosvojivu tursku tvrđavu Izmail na obali Crnog mora. Suvorov je ocijenio da ključ uspjeha leži u brižljivoj pripremi napada. Nedaleko od Izmaila podignute su zemljane i drvene kopije rova i zidina tvrđave i tu su neprekidno održavane vježbe. Slaba karika garnizona Ajdoslu Mehmed-paše bilo je to što je broj dobrovoljaca u njemu bio veći od broja obučenih vojnika. Suvorov je računao na profesionalizam, iskustvo i čvrstoću svojih vojnika i nije pogriješio: tvrđava je pala. Neprijatelj je izgubio 26 tisuća vojnika, dok je ruska vojska izgubila samo dvije tisuće. "Na osvajanje ovakve tvrđave čovjek se može odlučiti samo jednom u životu", kasnije je govorio Suvorov. 

4. studenog 1794. godine, tijekom gušenja poljskog ustanka pod rukovodstvom Tadeusza Kościuszka, Suvorovljeva je vojska u jurišu zauzela predgrađe Varšave Pragu, pri čemu je poginulo oko 12 tisuća poljskih vojnika i građana. "U pet sati ujutro krenuli smo u juriš, a u devet sati više nije bilo ni poljske vojske koja je branila Pragu, ni same Prage, ni njenih stanovnika... Za četiri sata provedena je užasna osveta za poraz naših u Varšavi!" – prisjećao se general Ivan von Klügen, misleći na Varšavski ustanak 17. travnja 1794. Tada su, na početku ustanka, za vrijeme jutarnjeg bogoslužja uoči Uskrsa stanovnici grada iznenada napali i ubili veći dio ruskog garnizona. Ipak, uoči napada Suvorov je građanima predložio da odmah prijeđu u ruski tabor (što je mnoge i spasilo), a svojoj je vojsci naredio: "U kuće ne ulaziti, neprijatelje koji traže milost poštedjeti, nenaoružane ljude ne ubijati, protiv žena se ne boriti, djecu ne dirati." Varšava je kapitulirala bez otpora 9. studenog

Katarina II. je Suvorova zasipala činovima i ordenjem, ali Pavao I., koji ju je 1796. naslijedio na prijestolju, nije bio tako blagonaklon prema čuvenom vojskovođi. Suvorov, koji je navikao na jednostavan vojnički život, oštro je kritizirao običaje pruske vojske koje je uveo ruski car s pletenjem pletenica, pudranjem i neprekidnom strojevom obukom, smotrama i paradama. "Puder nije barut, perika nije top, pletenica nije nož, a ja nisam Nijemac, nego prirodni Rus", govorio je on, pa je ubrzo završio u progonstvu na svom imanju.

Međutim, kada je početkom 1799. godine osnovana 2. antifrancuska koalicija, saveznici su od ruskog monarha tražili da na čelu svoje vojske u Italiju, koju je neprijatelj osvojio, pošalje upravo Suvorova. Ubrzo su Francuzi od "Generala Naprijed" pretrpjeli teške poraze u bitkama na rijeci Adi i na rijeci Trebiji, a čitavu je regiju konačno oslobodila i zauzela austrijska vojska. 

Za talijanskim pohodom uslijedio je švajcarski, za koji će se ispostaviti da je bio posljednji veliki pothvat ostarjelog vojskovođe. Tijekom nekoliko tjedana pod stalnim pritiskom nadmoćnih snaga neprijatelja Suvorovljeva je vojska kroz borbe prešla Alpe, na putu porazivši generala Andréa Massénu u dolini Muote. Suvorov je uspio sačuvati iznurenu vojsku, izvukavši se iz klopke i dovodeći je do granice Austrije. "Pobjeđujući svuda i čitavog svog života neprijatelje Domovine, nedostajalo Vam je samo jedno: da savladate i samu prirodu, ali sada ste i nad njom izvojevali pobjedu", napisao je u pismu Suvorovu oduševljeni car Pavao i naredio da mu se dodijeli najviši vojni čin generalisimusa.

Ime Suvorova slavljeno je širom Europe. Divili su mu se njegovi neprijatelji i njegovi saveznici. Čuveni britanski pomorski vojskovođa Horatio Nelson, koji je 1805. godine porazio francusku flotu u bitci kod Trafalgara, pisao je generalisimusu: "Zasipaju me ordenjem, ali danas sam dobio najveće priznanje: rekli su mi da nalikujem na Vas."

Admiral Nelson

Dvojica najvećih vojskovođa tog vremena – Napoleon Bonaparte i Suvorov – bez sumnje su znali jedan za drugog. "On je junak, čudesni bogatir, čarobnjak!" – zapisao je generalisimus o francuskom vođi u pismu svom rođaku: "On pobjeđuje i prirodu i ljude... Presjekao je gordijski čvor taktike. Ne brinući o brojkama, on svuda napada neprijatelja i potpuno ga razbija. On poznaje nesavladivu snagu navale." Bonaparte je, sa svoje strane, bio znatno škrtiji u svojoj pohvali, tvrdeći da je Suvorov imao srce, ali ne i um velikog vojskovođe. Nikada se, međutim, nisu sreli na bojnom polju, pa nije moguće tvrditi tko je bio vještiji u ratovanju.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće