Prelazak Đavoljeg mosta: Kako se Rusija borila za neovisnost Švicarske

"Poraz Francuza kod Đavoljeg mosta"

"Poraz Francuza kod Đavoljeg mosta"

Robert Ker Porter
Prije više od 200 godina ruske su trupe na čelu s vojskovođom Aleksandrom Suvorovom ratovale u Švicarskoj, jer su obje zemlje imale zajedničkog neprijatelja - Napoleona.

"Generalu koji nije znao za poraz ruski je car 1799. godine naredio da napusti bojište u Italiji i prebaci trupe u Švicarsku kako bi se uhvatio u koštac s Francuzima. Taj general je bio Aleksandar Suvorov. Njegova dramatična vojna kampanja u švicarskim Alpama ubrzo je postala legenda koja i danas živi" - tako švicarski muzej na svojoj stranici predstavlja izložbu o ruskom vojskovođi.

"Ruski vojnik je spretniji od jelena"

U to vrijeme se Rusija ujedinila s Austrijom i Velikom Britanijom u borbi protiv francuskih revolucionarnih trupa koje su na kontinentu osvajale jednu zemlju za drugom. Suvorov, koji nikada nije izgubio nijednu bitku, nekoliko je puta pobijedio Francuze u Italiji, i tako anulirao tamošnje Napoleonove pobjede.

Aleksandar Suvorov

Beču se, međutim, nije svidjelo jačanje pozicija Rusije u Italiji, te je inzistirao da se Suvorovljeve trupe prebace u Švicarsku kako bi se ujedinile s ruskim i austrijskim pukovnijama i borile protiv francuske vojske generala Andrea Massene. Ruski vojskovođa je želio stići u Švicarsku što prije pa je izabrao put preko alpskog prijevoja. Taj put je bio uzak i pun serpentina, a kontrolirali su ga Francuzi. Suvorovljev plan je nalikovao na samoubilačku misiju, no on je ipak rekao: "Gdje prođe jelen, tamo će proći i ruski vojnik. A gdje jelen ne prođe, ruski vojnik će proći bez obzira na sve."

Đavolji most

Suvorov se s 20 000 vojnika najprije probio na Prijevoj Sankt Gotthard gdje je uspio pobijediti Francuze. Međutim, uslijedio je ozbiljan izazov kada su Rusi naišli na takozvani Đavolji most. Taj most iznad brze planinske rijeke bio je vrlo uzak i vrlo oštećen.

"Ali to nije zaustavilo pobjednika. Časnici [nalaze daske] i povezuju ih šalovima, a vojnici trče [po mostu] i spuštaju se s vrhova u ponor kako bi stigli neprijatelja i pobijedili ga na svakom mjestu", pisao je kasnije Suvorov caru Pavlu I. Daske su uzete iz obližnje šupe.

Kada je ruska vojska - gladna, promrzla i sva u ranama nakon prelaska mosta pod francuskom vatrom - stigla u mjesto Altdorf, tamo ih je čekalo još jedno neugodno iznenađenje. Naime, dalje nije bilo ceste, nego dvije planinske staze kojima se danas može proći samo pomoću posebne opreme. Suvorov je kritizirao svoje austrijske saveznike zbog toga što ga nisu unaprijed obavijestili o tome.

"Ali mi smo Rusi"

Iscrpljena vojska je trebala prijeći planinski prijevoj visok 2000 metara, sve vrijeme odbijajući francuske napade na njezinu pozadinu.

"Bila je potrebna željezna volja za odluku da se ode iz Altdorfa. Za prelazak tog puta trebalo je imati neograničenu vjeru u svoju vojsku", napisao je kasnije ruski carski ministar obrane Dmitrij Miljutin.

Mnogi vojnici su izgubili život tako što su se okliznuli i pali s planinske staze. Također je izgubljeno mnogo konja i streljiva, a kada su sovjetski vojnici pomislili da su postigli nemoguće i došli na odredište, tj. u dolinu Muotathal, čekalo ih je još jedno neugodno iznenađenje. Naime, kada je tamošnje ruske snage napustila glavnina austrijske vojske, Francuzi su ih do nogu potukli, tako da Suvorov nije imao kuda. I to nije bilo sve: njegove pukovnije su u dolini opkolile daleko brojnije trupe budućeg Napoleonovog maršala Andrea Massene.

Suvorov je osjetio potrebu da se obrati svojim časnicima. "Svuda oko nas su planine... Svuda oko nas čvrsti neprijatelj koji se ponosi svojom prethodnom pobjedom. S obzirom na to da se ruska vojska našla u velikoj opasnosti, mi ne možemo dobiti nikakvu pomoć. Možemo se uzdati samo u Boga, i krajnju hrabrost i odanost naših vojnika. Suočit ćemo se s neviđenim teškoćama! ... Ali mi smo Rusi! S nama je Bog! Spasite čast Rusije i njezinog cara! Spasite njegovog sina", strastveno je uzviknuo vojskovođa imajući u vidu da je Pavlov sin Konstantin bio jedan od vojnika Suvorovljeve vojske.

Trijumfalno probijanje obruča

Glavnina Massenine vojske, koja je bila dvostruko brojnija od ruskih snaga, krenula je u napad 1. listopada. Ruski protunapad je, međutim, bio toliko munjevit i silovit da su Francuzi doživjeli potpuni slom. Massena je i sam jedva umaknuo ruskom vojniku koji ga je uhvatio za rame i otrgnuo mu epoletu. Tako su Francuzi ponovno doživjeli poraz i podnijeli velike gubitke.

Suvorov je uspio probiti obruč i sačuvati 75% svoje vojske. Miljutin naglašava: "Taj neuspješni pohod je donio ruskoj vojsci veću slavu od najtrijumfalnije pobjede."

"Ja bih sve svoje pobjede mijenjao za Suvorovljev pohod kroz Švicarsku", priznao je Massena.

Na putu Suvorovljevog marša kroz Švicarsku danas postoji šest muzeja.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće