Pješkov, časnik carske vojske s činom "sotnika", došao je na ideju da krene u veliku ekspediciju, koja je bila nadahnuta ranijim uspjesima putnika i časnika, Mihaila Asejeva. Ovaj je, naime, 1889. na konju prešao put od grada Lubna (Poltavska oblast, Ukrajina) do Pariza, dug oko 2500 kilometara.
Pješkov je zamislio znatno zahtijevniju rutu. Planirao je krenuti iz Blagovješčenska, grada na istočnom kraju Carske Rusije i stići do Sankt-Peterburga, prelazeći 8800 kilometara u sedlu.
Dmitrij Nikolajevič Pješkov, amurski kozak
Javno vlasništvo30-godišnji časnik bez obitelji tražio je od nadređenih da mu daju odsustvo od šest mjeseci koje je planirao provesti na putu.
Pješkov je izabrao rasu konja za koji je smatrao da će najbolje podnijeti izazove putovanja. Usprkos niskom rastu i neuglednom izgledu, 13-godišnji pastuh mongolske rase, poznate po izdržljivosti i podnošenju teških uvjeta, bio je najbolji izbor za putnika koji se spremao na nevjerojatno dugo putovanje u teškim vremenskim uvjetimaa hladnijeg dijela godine.
7. studenog 1889. Dmitrij Pješkov je, nabavivši konja, novac i potrebne dokumente i osiguravši dovoljno slobodnog vremena, krenuo na dugo putovanje prema Sankt-Peterburgu i nacionalnoj slavi.
Blagovješčensk
Javno vlasništvoPješkovljevo putovanje bilo je izuzetno naporno od početka. Skoro na samom startu časnik je morao prijeći rijeku koja se još nije zaledila, usprkos hladnoći.
"Tražio sam da me s konjem prebace na drugu obalu u malom čamcu. Pristali su na to za tri rublje. Obećao sam im dodatnu rublju za votku. Konju smo vezali noge i stavili ga u čamac. Ja sam ga držao", zapisao je Pješkov u dnevniku.
Pješkov, čije su bilješke s putovanja uglavnom hladne i koncizne, pokazao je određene emocije kada je na početku putovanja opisao vremenske uvjete.
Dmitrij Pješkov
Javno vlasništvo"Od sinoć je počela takva oluja da se doslovno nije vidjela svjetlost dana. Jahanje po ovom vremenu je ubitačno. Jedva sam uspio vidjeti grad Mariinsk, tako je bjesnila oluja. Smrzli su mi se obrazi, nos, brada i dio desne šake koji nije bio pokriven rukavicom", glasi jedan od emotivnijih "pasaža" iz njegovog dnevnika.
Mada je putovanje napredovalo i pejzaž se mijenjao, u Pješkovljevim bilješkama jedna konstatacija je stalno prisutna: "Vrijeme je užasno". Ponekad je jahač morao sići s konja i trčati pored njega, kako bi zagrijao stopala.
Irkutsk, Kirovski trg, kraj 19. stoljeća
Javno vlasništvoOsim lošeg vremena, putnik se suočavao s nedostatkom hrane, glavoboljama koje se često spominju u dnevniku, gamadi koja ga je mučila tokom noći, a čak je uspio izbjeći i pokušaj uhićenja od strane patrole u Tomsku, koja je greškom pomislila da je on odbjegli robijaš.
Međutim, kako je vrijeme prolazilo, Pješkov se sve više privikavao na nomadski način života. "Danas je pet mjeseci kako sam počeo putovanje. Čini mi se da će mi, kada se završi, nedostajati, toliko sam navikao na ovaj nomadski, ciganski način života", zapisao je Pješkov u svom dnevniku.
Kako je putovanje napredovalo i časnik se približavao Sankt-Peterburgu, vijesti o njegovom hrabrom poduhvatu počele su pristizati u gradove prije nego što bi u njih stigao. Njegova slava mu je prethodila.
"Sreo sam nekoliko nepoznatih ljudi koji su me pozdravili riječima: Dobar dan, gospodine Pješkov! Bio sam vrlo iznenađen", zapisao je časnik u Kazanju.
Kazanj
Javno vlasništvoProšavši kroz Moskvu u svibnju 1890. godine, Pješkov je krenuo ka krajnjem odredištu, Sankt-Peterburgu.
Iako u to doba nije bilo suvremenih sustava komunikacije, vijest o njegovom putovanju nekako se proširila od usta do usta i uskoro stigla do Zimskog dvorca, rezidencije ruskog cara.
Kad je napuštao Moskvu, Pješkova je ispratila gomila poklonika, koji su ga neko vrijeme pratili. U Sankt-Peterburgu mu je također priređen doček.
Sankt-Peterburg
Javno vlasništvoUjutro 19. svibnja 1890. godine Dmitrij Pješkov se približavao Sankt-Peterburgu. Svečano su ga dočekali počasni puk i puhački orkestar. Dok je ulazio u rusku prijestolnicu pratilo ga je razdragano klicanje gomile koja se divila njegovom uspjehu.
Dmitrij Pješkov
Javno vlasništvoCar Aleksandar III. odlikovao je Pješkova Ordenom Svete Ane 3. stupnja i naredio da se ovo putovanje, koje je prvobitno bilo osobna Pješkovljeva inicijativa, proglasi za vojnu ekspediciju, što znači da je Pješkov trebao dobiti novac i slobodno vrijeme od službe.
Vojska mu je dala šest mjeseci odsustva koje je proveo na hodočašću u Palestini, prije nego što je nastavio svoju uspješnu karijeru u carskoj vojsci Rusije.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
