Zašto kozaci i narodi Kavkaza nose ove prišivene detalje na grudima? (FOTOGRAFIJE)

Tomas Thajcuk/Sputnik
Specijalni džepići na grudima bili su karakteristični za narodnu nošnju mnogih kavkaskih naroda, kao i za kozačku uniformu. Čemu su oni služili?

U masovnoj kulturi sovjetskog razdoblja ovi džepići su se dovodili u vezu s narodnom nošnjom na Kavkazu, iako se ta nošnja rijetko koristila, a također i s Balbesom, likom iz kultne komedije "Kavkaska zarobljenica". U jednoj epizodi tog filma junaci se preoblače u pseudokavkasku nošnju, a Balbes, kojeg glumi Jurij Nikulin, drži u tim džepićima cigare i upaljač.

Kadar iz filma

Ti elementi nošnje zovu se "gaziri". Gazire su nosili na grudima mnogi kavkaski narodi, od Gruzina, Čečena i Osetina do Kabardinaca i Adigejaca. Rusi su takvu nošnju prvi put vidjeli kod Čerkeza, i zato se kaftan s našivenim detaljima na ruskom jeziku zove "čerkeska".

Čerkez iz Anape (lijevo) i Kabardinac (desno)

Gaziri su se na čerkeske prišivali od 18. stoljeća, kada se pojavilo vatreno oružje. U otvore od tkanine ili kože smještale su se patrone s potrebnom količinom baruta. To je u biti bio svojevrstan redenik. Tu barut nije mogao postati vlažan.

Rukovoditelji Planinske republike (Republike saveza naroda Sjevernog Kavkaza).

U dijelovima koji su bliži pazuhu držala se luč za raspaljivanje punjenja, a kasnije specijalna naprava koja se zvala kapsula. Sa svake strane je moglo biti od 4 do 18 gazira. U početku se, doduše, nisu prišivali na grudi, nego su se nosili u specijalnim torbama "gazirnicama", koje su se prebacivale preko ramena ili pričvršćivale za pojas.

Gazirnica, selo Kubači (Dagestan), 19. st. Srebro, drvo, koža, gajtan, istkana traka, graviranje, crna gravura.

Mnogi Kavkasci su ratovali na konjima i zato se glavna funkcionalna karakteristika gazira sastojala u tome da se puška mogla puniti u galopu.

Rusko Carstvo je u 19. stoljeću počelo osvajati teritorije Kavkaza i tada je kozačka vojska preuzela mnoge elemente odjeće kavkaskih naroda – papahe (krznene šubare s ravnim vrhom), burke (duge ogrtače od čoje) i šaške (povijene kozačke sablje s jednom oštricom), kao i čerkeske s gazirima.

Car Nikolaj II. u uniformi Lejb-gardijske husarske pukovnije

Posebno su "gizdavi" bili gaziri sa srebrnim drškama. Uzgred, i car Nikolaj II. je volio nositi čerkesku s gazirima, ali su oni u njegovom slučaju služili samo za ukras.

Petar Nikolajevič Vrangelj

Najpoznatiji kozak s gazirima bio je barun Vrangelj, general carske vojske, a zatim jedan od vođa antiboljševičkog Bijelog pokreta, u kojem su kozaci imali važnu ulogu. Vrangeljeva svakodnevna vojna unforma bila je crni kaftan s našivenim gazirima. On je zbog takvog specifičnog izgleda dobio čak i nadimak "crni barun". Imao je i bijelu svečanu uniformu s gazirima.

Kubanjski kozaci na Paradi Pobjede na Crvenom trgu 24. lipnja 1945. u uniformi iz 1936. godine (tamnoplava čerkeska s gazirima, kapa kubanka s crvenim vrhom).

Kozaci su služili i sovjetskoj vlasti, a ona je poštovala njihovu tradicionalnu uniformu. Na Paradi Pobjede 1945. godine kozaci su na grudima nosili i gazire i ordenje.

Narodni ansambl pjesme i plesa nastupa na svečanosti posvećenoj 10. godišnjici priznanja nezavisnosti Abhazije od strane Ruske Federacije, Abhasko državno dramsko kazalište u Suhumiju.

Čerkeska s gazirima se danas često koristi kao izvođački kostim u kulturno-umjetničkim društvima.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće