Posljednji dani ruskih careva: Ivan Grozni, Aleksej Mihajlovič i Petar Veliki

Ivan Grozni

"Ivan Grozni pokazuje blago engleskom veleposlaniku Horseyju"

Aleksandar Litovčenko/Ruski muzej

Posljednjeg dana života Ivana Groznog, 18. ožujka 1584. godine, engleski diplomat na ruskom dvoru sir Jerome Horsey vidio je cara u njegovoj riznici. Okružen dvorjanima, govorio je o kvaliteti dragog kamenja koje se čuvalo na tom mjestu. "Ovaj prelijepi koralj i ovaj prelijepi tirkiz koji vidite. Uzmite ih u ruku, njihova prirodna boja je jarka, a sad ih stavite na moju ruku. Otrovan sam bolešću i, vidite, oni pokazuju svoje osobine promjenom boje od čiste ka zamućenoj, oni predviđaju moju smrt."

Horsey također piše da je na dan svoje smrti Ivan poslao svog doglavnika Bogdana Beljskog vračevima i vješticama iz Laponije, koje je držao u Moskvi kako bi mu proricali sudbinu. Vještice su prorekle da će Ivan umrijeti tog dana, 18. ožujka. A kada je Beljski odgovorio da je car dobrog zdravlja i u dobrom raspoloženju, odgovorile su mu: "Gospodine, nemojte biti toliko bijesni. Znate da je dan došao i da završava zalaskom sunca", rekle su vještice.

"Smrt Ivana Groznog"

Konstantin Makovski

Te se večeri Ivan okupao i njegovi su ga sluge čuli kako pjeva veselu pjesmu u kupaonici, što mu je inače bio običaj. Nakon kupanja otišao je u sobu, gdje je sjedeći na krevetu dozivao Rodiona Birkina, jednog od svojih bliskih dvorjana, da igraju šah. Mnogo ljudi je bilo u sobi za vrijeme partije šaha, uključujući Beljskog i budućeg cara Borisa Godunova. Tijekom igre car Ivan je iznenada izgubio svijest i srušio se na leđa. Pozvani su njegovi liječnici, koji su proglasili njegovu smrt.

Kasnije je bilo mnogo spekulacija o tome je li Ivan otrovan ili ne. Međutim, ruski povjesničar Boris Fljora navodi da je to malo vjerojatno. Car je umro u prisustvu velikog broja ljudi, pa bi trovanje na licu mjesta, neposredno prije smrti, bilo nemoguće. A da su se odmah nakon smrti pojavile optužbe za trovanje, carevi bi liječnici sigurno bili optuženi, dok mi znamo da su liječnici koji su ga liječili mirno napustili Moskvu ubrzo nakon njegove smrti.

Aleksej Mihajlovič

Car Aleksej Mihajlovič

Javna domena

Car Aleksej Mihajlovič po svoj je prilici patio od povišenog krvnog tlaka čitavog života. U 17. stoljeću bilo je normalno za muškarce plemenitog roda da imaju višak kilograma. Smatralo se da je to lijepo, da pokazuje bogatstvo i moć. Izvori kažu da je car Aleksej bio umjeren u jelu i da nije pio puno vina. Ali to je možda bila samo službena verzija, jer je do 60-ih godina, kada je caru bilo preko 40, njegova kilaža postala problem.

1665. godine car Aleksej je pitao Samuela Collinsa, svog dvorskog liječnika, što može učiniti da bi smršavio. Collins mu je ponudio strogu dijetu: bez večere, samo meso peradi, bez svinjetine... Već ove preporuke pokazuju da je car zapravo prilično uživao u hrani.

Car Aleksej je također dosta često koristio puštanje krvi. Postoje brojna svjedočanstva o tome da su se caru otvarale krvne žile i da je on sugerirao svojim boljarima da čine isto. Kao što znamo, puštanje krvi bila je popularna metoda za liječenje visokog krvnog tlaka. S godinama je car Aleksej sve češće koristio puštanje krvi. Također, car je do 70-ih godina sa sobom na sva putovanja nosio veliku košaru ljekovitog bilja, bilo da je išao u ratni pohod ili na hodočašće u manastir, premda su takva putovanja bila sve rjeđa, vjerojatno zbog njegovog sve slabijeg zdravstvenog stanja.

Car Aleksej pao je u postelju krajem siječnja 1676. godine. U početku je to bila samo prehlada te je dobio povišenu temperaturu. Umjesto uobičajenih lijekova koje su mu liječnici nudili, car je pokušao spustiti temperaturu stavljajući izlomljeni led na trbuh. Također je naručio da mu se donese ledeni kvas u "rogu jednoroga", što je bila čaša od kljove narvala s rubovima okovanim srebrom. Car je želio toliko hladan kvas da u njemu plivaju komadići leda i da se čuje kako zvone o srebrne rubove roga.

Nakon tjedan dana takve terapije carevo je stanje postalo beznadno. 29. prosinca smogao je snage da blagoslovi svog sina Fjodora i naredi masovno pomilovanje zatvorenika. Umro je u ranu zoru 30. siječnja 1676.

Petar Veliki

"Petrov podvig"

Aleksandar Kocebu

Petar Veliki je svoj pogreb pripremao mnogo prije svoje smrti. Želio je u potpunosti izmijeniti proceduru sahranjivanja ruskih careva. Ipak, i pored priprema, njegova je smrt nastupila iznenada.

Najmanje osam godina prije smrti Petar je počeo patiti od bolesti bubrega i urinarnog trakta. Što nije neobično, ako uzmemo u obzir njegov način života. Pio je votku uz obroke i ispijao ogromne količine alkohola za vrijeme proslava i gozbi. Obilno se hranio, što je bilo prirodno s obzirom na njegovu visinu, i mnogo vremena provodio u jahanju, što je moguće izazvalo hemoroide i proširene vene.

Od kraja prvog desetljeća 18. stoljeća Petar je redovno posjećivao mineralna kupališta u Europi, koja su mu olakšavala bol u bubrezima. Ali čim bi se oporavio, Petar bi nastavio s prijašnjim načinom života. Bolest mu se pogoršala u studenom 1724. godine. Ali u siječnju 1725. Petar je, savladavši bolest, zapovijedao Preobraženskom pukovnijom u maršu preko zaleđene Neve tijekom proslave uzvišenja Sv. Križa. Nakon toga Petar se razbolio, dobio groznicu, ali se brzo oporavio. Zatim se okrenuo proslavi Nove godine, uživajući u alkoholu sa svojim dvorjanima u različitim plemićkim kućama Sankt-Peterburga. 

Petar I. na smrtnom odru

Ivan Nikitin/Ruski muzej

16. siječnja Petrovo stanje se pogoršalo. Ponovo se razbolio, dobio visoku temperaturu i visok tlak. Također je imao tešku urinarnu infekciju, a liječnici su mu morali zasjeći mokraćni mjehur da bi izvukli gnoj. U narednim danima Petar je doživio moždani udar koji je izazvao djelomičnu paralizu i gubljenje moći govora. Zato Petar nije mogao odlučiti tko će naslijediti prijestolje. Umro je s 52 godine u strašnim bolovima ujutro 28. siječnja 1725. godine u Zimskom dvorcu u Sankt-Peterburgu.