Zašto se car Nikolaj II. Romanov odrekao prijestolja?

Usred vrtloga Ruske revolucije, 2. ožujka 1917. godine, ruski car Nikolaj II. Romanov odrekao se prijestolja u korist svoga brata, velikog kneza Mihaila Aleksandroviča. Sutradan je veliki knez odbio prihvatiti carskz vlast. Tako je završila vladavina dinastije Romanov, a vlast je prešla u ruke Privremene vlade.

Što je prethodilo odricanju od prijestolja?

Zasjedanje stožera vrhovnog zapovijedanja (STAVKA), Mogiljov, 1916.

Javna domena

Krajem 1916. godine Rusko Carstvoi njegova vlast bili su u teškoj situaciji. Vladalo je opće siromaštvo, porezi su bili visoki, a što je najgore, stanje na frontovima Prvog svjetskog rata bilo je po Rusiju vrlo loše. Car Nikolaj II. stigao je 23. veljače iz Carskog Sela, gdje mu se nalazila obitelj, u stožer u Mogiljovu. 

Junkeri i kozaci pucaju na radnike koji su izašli na demonstracije na Nevskom prospektu. Petrograd, 4. srpnja 1917.

Viktor Bulla

U međuvremenu su u Peterburgu počeli masovni neredi. 24. veljače u štrajk je stupilo 200 000 radnika, a najsiromašniji žitelji grada počeli su pljačkati prodavaonice i napadati policiju. Car Nikolaj II. saznao je za to 25. veljače i naredio policiji i vojsci da odmah uguše nerede, ali to nije bilo moguće. 

Litavski zatvor nakon požara sa strane Oficirskog mosta. Poslije 1917.

Karl Bulla

Car je potpisao ukaz o raspuštanju Državne dume (Parlamenta), a Mihail Rodzjanko, predsjednik Dume, napisao je caru:

"U prijestolnici vlada anarhija. Vlast je paralizirana. Dostava namirnica i goriva u potpunom je kaosu. Raste opće nezadovoljstvo. Na ulicama odjekuje sporadična pucnjava. Vojne jedinice pucaju jedne u druge. Povjerljivoj osobi mora odmah biti naloženo da formira novu vladu. Mi se ne smijemo kolebati. Sada je svaka kolebljivost smrtonosna." Međutim, Nikolaj II. je rastreseno odbacio ta upozorenja, rekavši: "Neću čak ni odgovoriti na ove besmislice."

Što je radio car Nikolaj II. nekoliko dana prije odricanja od prijestolja?

Javna domena

Car je raspustio Državnu dumu u nadi da će to smiriti situaciju, ali nije bilo tako. Još je više jedinica ruske vojske, smještenih u Peterburgu, 27. veljače prešlo na stranu buntovnika. Zapovjednici tih jedinica pobijeni su, a buntovnici su oslobodili zatvorenike iz peterburških zatvora, spalili zgradu peterburškog suda i pobili policajce. 

Mihail Vasiljevič Aleksejev

Javna domena

U to su vrijeme mnogi savjetnici i pomoćnici cara Nikolaja, između ostalih i njegov brat veliki knez Mihail Aleksandrovič, preklinjali cara da izda nekakav manifest ili proglas koji bi umirio buntovnike. Najbliže carevo okruženje smatralo je da će revolucija splasnuti ako car osobno obeća narodu da će formirati demokratsku vladu. Nikolaj se kolebao. Umjesto toga je odlučio vratiti se svojoj obitelji u Carsko Selo. 

Car je naredio generalu Nikolaju Ivanovu da ode u Sankt-Peterburg i uguši nerede. Međutim, pobunjenici su u tom trenutku već kontrolirali pruge, tako da general Ivanov nije mogao niti okupiti lojalne trupe iz različitih baza te je nakon nekoliko dana bio prisiljen vratiti se u stožer.

Tko je "smislio" odricanje od prijestolja?

Car se 28. veljače 1917. godine iz glavnog stožera u Mogiljovu uputio u Carsko Selo. Usput je dobivao izvještaje iz Sankt-Peterburga i saznao da su lojalne trupe doživjele konačan slom, da je Vijeće ministara raspušteno samo od sebe i da je formiran revolucionarni rukovodeći organ Petrogradski sovjet radničkih i vojnih deputata. Postalo je jasno da buntovnici mogu zarobiti cara ako stigne do Carskog Sela i zato je carski vlak krenuo nazad, da bi uvečer 2. ožujka stigao u Pskov.

Mihail Rodzjanko

Javna domena

Tamo je car saznao da su buntovnici zauzeli i Moskvu. Dobio je telegram od načelnika stožera, zapovjednika vojske generala Mihaila Aleksejeva. Ovaj je molio cara da izda neki manifest kojim bi umirio revolucionare. Uvečer 1. ožujka Nikolaj II. imao je težak razgovor sa zapovjednikom Sjevernog fronta ruske vojske, generalom Nikolajem Ruzskim. General je inzistirao da car preda vlast nekakvoj privremenoj vladi, a car Nikolaj mu je odgovorio da ovaj ne razumije status ustavnog monarha. Djelovalo je kao da je car neodlučan.

Mihail Rodzjanko koji je stao na čelo Privremenog odbora Državne dume (privremenog administrativnog tijela), napisao je caru iz Peterburga sljedeće: "Mržnja [naroda] prema dinastiji [Romanov] porasla je do krajnjih granica." Rodzjanko je smatrao da se car Nikolaj treba odreći prijestolja u korist svoga sina. "Prevrat može biti dobrovoljan i apsolutno bezbolan za sve. Neće biti krvoprolića, neće biti nepotrebnih žrtava", uvjeravao je Rodzjanko generala Ruzskog telegrafom. Da je samo mogao znati što će se ubrzo događati...

Kako se car odrekao prijestolja? 

N. V. Ruzski, 1914.

Javna domena

Dok se razmatralo pitanje odricanja od prijestolja, careva obitelj još se uvijek nalazila u rezidenciji u Carskom Selu. Sa svih strana su bile pobunjene jedinice, ali su Carsko Selo branile vjerne pukovnije. Nema sumnje da je car bio itekako zabrinut za sudbinu svoje obitelji, u tom trenutku (tko zna?) možda i više nego za sudbinu Rusije.

Načelnik stožera Mihail Aleksejev telegrafirao je 2. ožujka četvorici generala koji su zapovijedali različitim frontovima ruske vojske s molbom da pošalju Glavnom stožeru svoju suglasnost da se car odrekne prijestolja. Svi su izrazili suglasnost. Čak i veliki knez Nikolaj Nikolajevič, rođak Nikolaja II., "na koljenima" je zamolio cara da se odrekne krune radi spasenja Rusije i dinastije. Kada je car dobio odgovore generala, rekao je: "Svi su me izdali, čak i Nikolaša (Nikolaj Nikolajevič)." 

Odricanje od prijestolja cara Nikolaja II., 2. ožujka 1917. U carskom vagonu: ministar dvora barun Freedericksz, general N. Ruzski, V. V. Šuljgin, A. I. Gučkov, Nikolaj II.

Državni povijesni muzej

Car Nikolaj se odrekao prijestolja najprije u korist svoga sina, s time da veliki knez Mihail Aleksandrovič bude regent. Međutim, istoga dana se ponovo odrekao prijestolja u korist Mihaila Aleksandroviča, jer se bojao da će biti odvojen od sina ako ovaj naslijedi tron. Zato se odrekao prijestolja radi sebe i radi svoga sina. Pismena izjava o odricanju od prijestolja poslana je iz Pskova u Mogiljov 2. ožujka 1917. godine u 23:40. U njoj je, između ostalog, pisalo: "Povjeravamo našem bratu da vodi državne poslove u potpunom i neraskidivom savezu s predstavnicima naroda u zakonodavnim tijelima, po onim principima koje će ta tijela uspostaviti..."

Veliki knez Mihail Aleksandrovič, zapovjednik "Divlje divizije"

Javna domena

Izjava je napisana u dva originalna primjerka, a jedan je uručen Vasiliju Šuljginu i Aleksandru Gučkovu koji su u Pskov došli kao predstavnici Privremene vlade. "U jedan sat iza ponoći krenuo sam iz Pskova s teškim osjećajem od svega što sam doživio. Svuda unaokolo izdaja, kukavičluk i obmana", napisao je toga dana bivši car u svome dnevniku.

Što se dogodilo ubrzo nakon odricanja?

Odricanje od prijestolja "Milošću Božjom Imperatora i Samodršca Sveruskog" Nikolaja II. Manifest. Dodatak u novinama "Podolʹskie gubernskie vedomosti" № 18 iz 1917. Cijena 6 kopjejaka. U dokumentu je navedeno mjesto potpisivanja – grad Pskov, tj. stanica Dno.

Javna domena

Nikolaj je nakon odricanja planirao otići s obitelji u Veliku Britaniju, a kasnije se vratiti i živjeti na Krimu, brinući se o svojoj djeci. On je očigledno bio u zabludi povodom novonastale situacije, ili je imao neke dodatne informacije, ili neka ohrabrujuća obećanja iz Europe.

Kad je iz Pskova došao u Mogiljov, saznao je da njegov brat, veliki knez Mihail Aleksndrovič, nije prihvatio prijestolje. U popodnevnim satima 3. ožujka u Sankt-Peterburgu, nakon konzultacija s budućim članovima Privremene vlade, između ostalih i s Aleksandrom Kerenskim, donesena je odluka da se potpiše Akt o neprihvaćanju prijestolja. Veliki knez Mihail jednostavno je bio uplašen, osjećajući da mu je život u opasnosti, a ministri su ga uvjeravali da prihvaćanje prijestolja neće nimalo olakšati situaciju. 

Carica Aleksandra Fjodorovna s ručnim radom u Aleksandrovskom parku, Carsko Selo.

Biblioteka Kongresa

Tako je 4. ožujka 1917. godine vlast u Rusiji predana Privremenoj vladi. Prema Aktu o neprihvaćanju prijestolja, dinstija Romanov mogla je biti uspostavljena samo nakon formiranja Ustavne skupštine i donošenja odluke o uspostavljanju monarhije. Ali, kao što znamo, to se nikada nije dogodilo. 

Car Nikolaj II. nakon odricanja od prijestolja. Carsko Selo, proljeće i ljeto 1917.

Biblioteka Kongresa

Kada je 8. ožujka Nikolaj II. bio na putu iz Mogiljova u Carsko Selo, carica Aleksandra Fjodorovna uhićena je u svom dvorcu. Po dolasku u Carsko Selo, uhićen je i Nikolaj. Kažu da je on tada rekao: "Dozvolite mi da živim ovdje sa svojom obitelji, čak i kao običan seljak koji zarađuje za život. Pošaljite nas u najudaljeniji kutak naše domovine, ali nas ostavite u Rusiji!" Međitim, on i njegova obitelj na kraju su prebačeni u Jekaterinburg, gdje su pogubljeni.