Tko je ustvari bio sovjetski izdajnik iz novog špijunskog trilera u kojem igra Cumberbatch?

Jevgenij Tihanov, Boris Prihodko/Sputnik; Central Intelligence Agency; Russia Beyond
U samo nekoliko je godina svoje špijunske aktivnosti agent tri obavještajne službe Oleg Penjkovski nanio ogromnu štetu obrambenoj sposobnosti Sovjetskog Saveza

U kino distribuciju u svijetu ulazi novi povijesni triler "Sjena špijuna", u kojem glavnu ulogu igra  Benedict Cumberbatch. Priča filma vrti se oko sudbine Olega Penjkovskog, jednog od najpoznatijih zapadnih agenta u SSSR-u i Grevillea Wynnea (igra ga britanski glumac), koji je bio njegova veza. 

Čime je to pukovnik Glavne obavještajne uprave glavnog stožera Oružanih snaga SSSR-a Penjkovski zaslužio da bude smatran najučinkovitijim agentom zapadnih specijalnih službi u SSSR-u tijekom celokupnog hladnoratovskog razdoblja?

Agent tri obavještajne službe

"U moju odanost, čvrstoću, posvećenost i odlučnost u borbi za vašu (sada i moju) stvar uopće ne trebate sumnjati. Bit ćete više nego zadovoljni mnome, imat ćete samo lijepe riječi. Steći ću vaše priznanje", pisao je u svom tajnom pismu kraljici Elizabeti Drugoj i predsjedniku SAD-a Dwightu Eisenhoweru i desetku vodećih političarma sa Zapada Oleg Penjkovski. 

Bilo je to jedno od nekoliko pisama koje je pukovnik GRU-a pripremio u ljeto 1960. godine kako bi ga zajedno s dijelom vojnih tajni SSSR-a tajno predao suradnicima CIA-je ili MI6. Na taj je način visokopozicionirani sovjetski časnik počeo suradnju sa zapadnim specijalnim službama. Po riječima Penjkovskog, bile su mu potrebne tri godine da sve osmisli i konačno postane vojnik-borac za stvar Istine, za ideale istinskog slobodnog Svijeta i Demokratice po mjeri Čovjeka. On je nekoliko puta pokušavao stupiti u kontakt sa Zapadom, kako preko američkih turista u Moskvi, tako i preko britanskog poduzetnika Grevillea Wynnea, koji je bio povezan s britanskom obavještajnom službom.

Kako je Oleg Penjkovski svoje usluge ponudio i Amerikancima i Britancima, specijalne službe dvije zemlje uzele su ga u razmatranje zajednički. U vrijeme službenog puta u London u travnju 1961. godine pukovnik je održao niz sastanaka sa svojim novim kuratorima i dobio specijalnu opremu, uključujući prijenosni fotoaparat "Minox".

Penjkovski je za svoj rad tražio da mu osiguraju državljanstvo Sjedinjenih Država ili Velike Britanije, kao i visoku funkciju u specijalnim službama jedne od ovih zemalja. Omogućeno mu je bilo čak i da isproba i fotografira se u uniformi pukovnika američke i britanske obavještajne službe.

Najučinkovitiji špijun

Kao zamjenik načelnika Uprave za vanjske odnose Državnog odbora za koordinaciju znanstveno-istraživačkog rada pri Vijeću ministara SSSR-a, Penjkovski je bio u prilici često ići na službena putovanja u inozemstvo, što je obilato koristio za susrete sa svojim novim zapadnim kolegama.

U Moskvi je pukovniku glavni kanal za vezu postao Greville Wynne, koji je sve češće posjećivao SSSR zbog "poslova u vezi s trgovinom". Osim njega je s Penjkovskim u kontaktu bilo više od deset američkih i britanskih agenata, suradnika stranih veleposlanstava. 

U samo nekoliko godina špijunskog djelovanja Oleg Penjkovski nanio je ogromnu štetu obrambenoj sposobnosti SSSR-a. On je Zapadu uspio predati 111 filmova Minox, na kojima je bilo snimljeno 5500 najpovjerljivijih dokumenata vojnog resora na preko 7650 stranica. Njegovi razgovori sa suradnicima MI6 i CIA-je skinuti su na oko 1200 stranica kucanog teksta. Otkrio je identitet stotine sovjetskih agenata na Zapadu, a neke od njegovih informacija u vezi s planovima vojno-poltičkog rukovodstva SSSR-a CIA je slala direktno na stol predsjedniku Johnu Kennedyju. 

Informacije koje je Amerikancima odao Penjkovski o tehničkim karakteristikama niza sovjetskih balističkih raketa pokazale su se kao vrlo korisne tijekom Kubanske krize 1962. godine. Zahvaljujući svom špijunu Washington je odlično znao kakve je rakete tada Hruščov poslao na "otok slobode" i koje su njihove karakteristike. Međutim, zahvalnost Sjedinjenih Država pukovnik nije dočekao. 22. listopada, u vrijeme kada je konflikt bio na vrhuncu, uhitio ga je KGB.

Krah

Penjkovski je KGB-u postao sumnjiv godinu dana prije nego što će biti uhićen. Operativci su ga vidjeli u društvu suradnice britanskog veleposlanstva Anne Chisholm, koja je bila osumnjičena za špijunažu. 

Tijekom 1962. godine operativci su organizirali praćenje pukovnika, otkrili tko mu je sve bio veza, pažljivo ispitali njegove kolege s posla, krišom pretresli stan mogućeg špijuna. Operativni rad u slučaju Olega Penjkovskog uzeo je pod svoju kontrolu osobno rukovoditelj KGB-a Vladimir Semičasni. 

"U slučaju izdajnika Domovine Penjkovskog i Wynnea ustanovljeno je da su nepažnja, politička kratkovidost, kao i neodgovorno brbljanje nekih vojnih lica s kojima se sastajao i pijančevao Penjkovski direktno doprinijeli njegovoj kriminalnoj aktivnosti", zabilježio je načelnik istražnog odjela KGB-a Nikolaj Čistjakov. "Međutim, u ovom slučaju primijećeno je još nešto. Penjkovski je bio okružen ne samo kompanjonima u pijančevanju i besposličarima, nego i oštroumnim i pronicljivim ljudima. Njihovo ukazivanje na pretjeranu radoznalost Penjkovskog za stvari koje ga se nisu direktno ticale, kao i neki njegovi sumnjivi postupci poslužili su kao polazište našim čekistima u razotkrivanju opasnog zločinca." 

Greville Wynne bio je uhićen u Budimpešti, deset dana nakon uhićenja pukovnika i prebačen u Moskvu. Sud ga je za špijunažu osudio na osam godina zatvora, ali je već u travnju 1964. godine razmijenjen za sovjetskog obavještajca Konona Molodija, uhićenog u Velikoj Britaniji. 

Oleg Penjkovski bio je, međutim, daleko lošije sreće. Bez obzira na iskreno priznanje i apsolutnu spremnost na suradnju s istražnim organima, bio je strijeljan za izdaju domovine 16. svibnja 1963. godine.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće