1. svibnja 1960. godine u 8 sati i 53 minuta ujutro iznad "prijestolnice Urala" Sverdlovska (današnjeg Jekaterinburga) sovjetske snage protuzračne obrane oborile su američki špijunski avion U-2. Pilota Francisa Garyja Powersa, koji je iskočio padobranom, na zemlji su zadržali lokalni mještani.
Američki avion Sovjeti nisu uspjeli oboriti odmah nakon prelaska pakistansko-sovjetske granice, jer je U-2 letio na nedostižnoj visini za snage PZO od 24 kilometra. Tek kada se avion iznad Sverdlovska spustio na 14 kilometara, stigla ga je jedna od osam ispaljenih raketa. Druga raketa je greškom oborila MiG-19 koji je krenuo u presretanje, pri čemu je pilot poginuo.
Kako se ispostavilo tijekom saslušanja, Powers je po zadatku CIA-je trebao preletjeti preko cijelog teritorija Sovjetskog Saveza od granice s Pakistanom do Norveške, snimajući pritom industrijske i vojne objekte potencijalnog neprijatelja.
Incident je brzo izazvao međunarodni skandal. Predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower službeno je izjavio da je pilot jednostavno pogriješio smjer, dok je vršio meteorološka istraživanja. SSSR je odgovorio tako što je javnosti pokazao komplet specijalne špijunske opreme koja je oduzeta Powersu i pronađena među ostacima njegovog aviona.
19. kolovoza 1960. Francis Gary Powers osuđen je na deset godina zatvora zbog špijunaže. Ali nije dugo proveo u zatvoru. 10. veljače 1982. godine razmijenjen je za sovjetskog agenta Rudolfa Abela, uhvaćenog u Americi.
Smatran je za jednog od najefikasnijih agenata Zapada u SSSR-u u čitavoj povijesti hladnog rata. Nekoliko godina je pukovnik Glavne obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga SSSR-a Oleg Penjkovski uspješno radio za američke i britanske specijalne službe.
Penjkovski je sam tražio kontakt sa Zapadom. U lipnju 1960. godine obratio se u Moskvi grupi američkih turista s molbom da njegovo pismo predaju američkom veleposlanstvu. U njemu je bilo detaljno opisano kako je 1. svibnja iste godine iznad Sverdlovska oboren avion U-2 Francisa Garyja Powersa. U travnju 1961. godine pukovnika je vrbovala MI6 prilikom njegovog službenog putovanja za London.
Oleg Penjkovski s pseudonimom Heroj opskrbljivao je svoje nove zapadne kolege tajnim podacima o stanju sovjetskih Oružanih snaga, o Grupi sovjetske okupacijske vojske u Njemačkoj, o sovjetsko-kineskim odnosima, o raspoloženju u višim krugovima vlasti SSSR-a. Pomoću minijaturnog fotoaparata "Minox" snimio je 111 traka na kojima je kopirao 5500 dokumenata s ukupno 7650 stranica. Njegovi su podaci na Zapadu doveli do neutraliziranja 600 sovjetskih obavještajaca.
"Heroju" su obećani američko državljanstvo i visoka funkcija u obavještajnim strukturama SAD-a ili Velike Britanije. Ali ovi se planovi nisu ostvarili. KGB je Penjkovskog razotkrio krajem 1961. godine, nakon što je viđen u društvu suradnice britanskog veleposlanstva Anne Chisholm, za koju se sumnjalo da je špijunka.
Tijekom godinu dana sovjetske su službe pratile Olega Penjkovskog, otkrivajući njegove veze i kontakte. U listopadu 1962. godine je uhićen. Uskoro je priveden i Greville Wynne, koji je bio njegova veza.
"U slučaju izdajnika domovine Penjskovskog i Wynnea utvrđeno je da su lakomislenost, politička kratkovidost i neodgovorno brbljanje nekih pripadnika vojske, s kojima se sretao i pijančevao Penjkovski, direktno doprinijeli njegovoj kriminalnoj aktivnosti", zapisao je načelnik istražnog odjela KGB-a Nikolaj Čistjakov. "Ali to nije sve. Penjkovskog nisu okruživali samo drugovi u piću i besposličari, nego i dalekovidni, pronicljivi ljudi. Njihovo ukazivanje na pretjeranu radoznalost Penjkovskog kada se radilo o stvarima koje nisu imale direktne veze s njim, kao i na neke njegove sumnjive postupke, bili su temelj za rad naših čekista na razotkrivanju opasnog zločinca."
Greville Wynne je osuđen na osam godina zatvora (u travnju 1964. godine razmijenjen je za obavještajca Konona Molodija, uhvaćenog u Britaniji). Niz američkih i britanskih diplomata, uključenih u slučaj Penjkovskog, protjerano je iz zemlje. Dok je "Heroja" zadesila teža sludbina. Oduzet mu je čin, kao i sva priznanja, i strijeljan je zbog veleizdaje 16. svibnja 1963.
Ovaj vodeći konstruktor tajnog Znanstveno-istraživačkog instituta za radioelektroniku tijekom šest je godina bio najcjenjeniji agent CIA-je u SSSR-u. "Disident u srcu", kako je sam sebe opisao Adolf Tolkačov, predao je Zapadu veliki broj vrijednih informacije o obrambenoj sposobnosti Sovjetskog Saveza.
Tolkačov je dugo tražio vezu sa zapadnim tajnim službama i napokon se 1. siječnja 1979. godine uspio sresti s agentom CIA-je u SSSR-u. Ovaj je odmah shvatio kakav je izuzetni kadar dospio u njegove ruke.
Za svoje je usluge Adolf Tolkačov tražio ogromne šesterocifrene sume novca, objasnivši da je novac za njega znak poštovanja, pokazatelj da se njegov trud cijeni. Iako CIA nije pristala na te uvjete, njegova godišnja plaća od nekoliko stotina tisuća dolara bila je 1979. godine jednaka plaći predsjednika SAD-a, a narednih ju je godina čak i nadmašila. Za šest je godina na računu u inozemstvu sovjetski inženjer sakupio oko dva milijuna dolara. Osim toga, u SSSR-u je dobio 800 tisuća rubalja, dok mu je Znanstveno-istraživački institut plaćao oko 350 rubalja mjesečno, što je bilo solidno za sovjetske standarde.
Tolkačov je SAD-u predao tajne podatke o projektima raketa, protuzračnim raketnim sustavima, radarima i lovcima MiG i Suhoj. Zahvaljujući ovim informacijama, Amerikanci su mogli uštedjeti na svojim projektima nekoliko milijardi dolara, kao i dosta se lako obračunati s migovima Saddama Husseina tijekom operacije "Pustinjska oluja" u Iraku 1991. godine.
"Špijun od milijun dolara", kako su Tolkačova zvali u CIA-ji, uspio je opstati mnogo godina, prije svega zahvaljujući svojoj opreznosti. Iako je imao ogromne financijske mogućnosti, nabavio je samo skroman automobil i malu vikendicu.
Tolkačova je razotkrio suradnik CIA-je Edward Lee Howard, koji je 1985. godine prebjegao u SSSR. 24. rujna 1986. godine sovjetski inženjer-milijunaš strijeljan je zbog veleizdaje.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
