Kako su sovjetski telefonski korisnici 80-ih slučajno otkrili Clubhouse

Boris Kavaškin/TASS
Davno prije nego što je 2021. godine aplikacija Clubhouse osvojila internet, ljudi u Sovjetskom Savezu već su dobro poznavali nešto vrlo slično.

Davno prije uspjeha aplikacije Clubhouse sovjetska mladež je otkrila tehničku grešku na automatskim telefonskim centralama, koja im je omogućavala da se uključe u "sobe za razgovor", gdje su mogli komunicirati, upoznati nove ljude, pa čak i pronaći vezu za jednu noć.

Tajni brojevi

Ne može se reći tko je u sovjetskom sustavu telefonije otkrio takozvano "telefonsko emitiranje" ili "eter", ali dvije stvari su sigurne. Ovaj fenomen se pojavio 80-ih i bio je posljedica tehničke greške.

Princip koji leži iza "etera" srodan je onome na kojem se zasniva aplikacija "Clubhouse". Telefonski korisnici su okretali izvjestan broj, koji nije bio dodijeljen određenom korisniku, ali umjesto da poziv bude prekinut, bivao je upućen u "sobu" gdje su se "nalazili" drugi ljudi koji su okrenuli isti broj.

Na taj su način ljudi koji se ne poznaju mogli diskutirati o različitim temama, od politike do književnosti, od ilegalne prodaje strane robe do seksa.

Tajni telefonski brojevi koji su vodili do "etera" mijenjali su se čim bi tehničko osoblje sovjetske telefonije otkrilo i zatvorilo takve "praznine". Zatim bi u javnost tajno procurilo još nekoliko brojeva, ponekad od istih radnika centrale, i ta bi se informacija proširila među zainteresiranim korisnicima koji bi se pomoću ovih brojeva uključivali u druga "emitiranja".

"Za nas je to bio neugodan fenomen, a za ostale ljude ugodan. Ova je tehnička greška omogućila velikom broju ljudi da komuniciraju", kaže Leonid Tufrin, regionalni direktor kompanije Sjeverozapadni Telekom, koja telekomunikacijske usluge pruža u sjeveroistočnom dijelu Rusije.

Za stanovnike Sankt-Peterburga, gdje je "eter" bio najpopularniji, i ostatak SSSR-a, to je bila prilika koja se ne propušta.

Kultura, šverc i seks

Legenda kaže da su sovjetski "Clubhouse" prvi otkrili trgovci ilegalnom zapadnom robom u SSSR-u. Oni su "etere" koristili za nekažnjivo povezivanje sa svojim suučesnicima i dogovor o poslu, jer su znali da bi bilo nemoguće da se njihove lokacija utvrdi, s obzirom na to da broju nije bio dodijeljen konkretan korisnik.

Kasnije su "eteri" stekli popularnost među običnim korisnicima koji su samo bili željni druženja. Kao i u aplikaciji Clubhouse, "eteri" su ponekad, premda ne uvijek, bili posvećeni posebnim temema.

"Telefonske brojeve distribuirali su studenti sovjetskog Instituta za trgovinu i kadeti škole trgovačke mornarice; studenti politehničkih i medicinskih sveučilišta bili su izvor brojeva s temom 'zabave', dok su se brojevi za 'intelektualne' 'etere' mogli dobiti od studenata Sanktpeterburškog državnog sveučilišta i Državnog pedagoškog sveučilišta 'Hercen'", rekao je bivši sudionik ovih "telefonskih emitiranja" Aleksandar Kuzmin u intervjuu za TJournal.

Ponekad su sudionici takvog "etera" organizirali "offline" grupne susrete i romantične sastanke. Na primjer, za vrijeme jednog "etera" dvojica muškaraca su razmijenila brojeve telefona s dvije djevojke i dogovorili da se vide. "Ispostavilo se da se djevojka zove Marija, da ima prijateljicu Dašu i da su voljne sresti se s nama. Došli smo na sastanak i bilo je jasno da nam se obojici sviđa Marija, a ne Daša. S obzirom na to da je moj prijatelj bio visok i naočit momak, izbor djevojke bio je očigledan. Nakon nekog vremena Marija je zatrudnjela i oni su se vjenčali", ispričao je bivši sudionik "etera" Georgij Bogačov. 

Ljudi bi se ponekad priključivali nekom "eteru" iz dosade. "Kada sam išla u šetnju, također bih okrenula broj i ušla u 'eter'. Sklanjali smo se od vjetra i kiše u telefonskoj govornici i ubijali vrijeme, jer nije bilo druge zabave", opisala je jedna korisnica svoje iskustvo sa sovjetskim "eterom".

Nestalo zauvijek

Sovjetske vlasti bile su sumnjičave prema "eterima" i tehničko je osoblje radilo na eliminaciji tehničkih grešaka koje su omogućavale ljudima da se priključe ovim grupnim razgovorima. "Ljudi iz partijskog odbora su nam rekli za takve grupe. Trebali smo ih identificirati i prijaviti, iz ideoloških razloga", kaže Irina Grigorkina, koja je 80-ih radila kao profesorica.

Dok su mladi tražili da se "eteri" zadrže, telefonija se borila da ih eliminira, uz prešutnu podršku sovjetskih vlasti. 

Neki tvrde da sovjetski "eteri" nisu bili tako masovna pojava kao što se ponekad predstavlja, s obzirom na to da su trajali kratko vrijeme i bili popularni samo lokalno.

Postepeno zanimanje za "etere" opalo je i oni su nestali, bilo zbog tehničke unaprijeđenosti ruskih telefonskih linija ili zbog postepenog okretanja mladih drugim sadržajima.

A danas, 2021. godine, povijest kao da se ponavlja dok aplikacija "Clubhouse" dobiva na zamahu i u Rusiji.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće