Bjeloruski "draniki" (palačinke od krumpira), sibirski "peljmeni" (kuhana tjestenina s nadjevom), kavkaski "šašlik" (vrsta ražnjića), odozgo obavezno majoneza, a sve to uz šnitu kruha ili dvije: ovakva ste jela mogli naći u svakoj menzi Sovjetskog Saveza. Sovjetska kuhinja ne samo da je u sebi sakupila najhranjivija nacionalna jela svih naroda SSSR-a, nego je također na temelju njih stvorila i neka nova. U ovom kulinarskom miksu rođeni su sovjetski specijaliteti.
Napitak "Bajkal", stvoren 1973. godine, trebao je postati sovjetski pandan američkom "Pepsiju". Međutim, s "Pepsijem" mu je zajednička bila možda samo boja, kao i razbuđujući učinak na organizam. Autori napitka su ekstrakt napravili na bazi kantariona, sladića i ulja smreke, što je "Bajkalu" davalo nježnu aromu i neponovljivi okus. Ispostavilo se, ipak, da kantariona nema u dovoljno za industrijsku proizvodnju napitka, i tada je zamijenjen crnim čajem, a zatim ekstraktom gloga i jarebike.
U početku je hematogen bila mješavina goveđe krvi i žumanjka, nastala krajem 19. stoljeća u Švicarskoj. U tom je obliku ona stigla i u Rusiju, gdje se prodavala u ljekarnama kao sredstvo za poboljšanje krvne slike. Za vrijeme Drugog svjetskog rata hematogen su davali vojnicima kako bi im obogatili prehranu, a krajem 40-ih su ga počeli proizvoditi u obliku slatkih štangica za djecu. U vrijeme nestašice mesa hematogen je bio najpristupačnije sredstvo za nadoknadu željeza u organizmu, a osim toga, dobro je išao uz čaj.
Omiljena sovjetska barena kobasica pojavila se 1936. godine na inicijativu narodnog komesara za prehrambenu industriju Anastasa Mikojana. To su bila vremena oskudice i zemlji je bio potreban jeftin mesni proizvod kako bi nahranila brojno stanovništvo. Recept je obuhvaćao govedinu, svinjetinu, mlijeko, jaja i začine, pa su mnogi liječnici čak preporučivali da se ova kobasica uvrsti u dječju prehranu. Kasnije su se u njoj pojavili neki manje kvalitetni sastojci kao što su soja i škrob, no kobasica je zadržala svoju popularnost kao "okus djetinjstva"!
Sitni sir je u Rusiji omiljen. Smatra se zdravim i djeca se na njega navikavaju od rane dobi. Nije nikakvo čudo što su štangice od slatkog sira prekrivene čokoladnom glazurom postale pravi hit čim su se počele proizvoditi u SSSR-u 30-ih godina. Mnoga djeca su ih dobivala umjesto sladoleda, kako bi se izbjegla prehlada. Najprije je asortiman bio skroman: vanilija i kakao, no poslije raspada SSSR-a pojavio se veliki broj čokoladica sa sirom najrazličitijih okusa: raznih bobica, orašastih plodova, karamele itd.
Tradicionalni ruski kiselj u sovjetsko se doba od samostalnog jela pretvorio u napitak, pri čemu je zadobio oblik instant briketa. To je napravljeno za potrebe vojske, no ovaj je poluproizvod brzo osvojio i menze. Za pripremu je potrebno samo 12 minuta! A najnestrpljivija djeca su jednostavno grizla brikete bez prethodne pripreme. Bio je jeftiniji čak i od sladoleda i uvijek dostupan u prodavaonicama.
U mnogim se zemljama sakuplja sok iz drveća, no samo je u Sovjetskom Savezu doško do industrijske proizvodnje soka od breze. Kao i kiselj u briketima, sok od breze je uvijek bilo dostupan, jeftin i prirodan.
Sovjetski su brodovi 60-ih godina počeli intenzivno loviti račiće u Antarktiku i pasta "Okean" je bila prvi proizvod napravljen od ovih sitnih morskih bića. Prije toga su se oni koristili samo za hranjenje životinja. Prve su se paste u prodaji pojavile 1972. godine. U početku ljudi nisu znali što će s njom, no onda su je odlučili probati (između ostalog, zahvaljujući masovnoj reklami). Od nje su se počeli praviti umaci i namazi. 80-ih godina je u Kalinjingradu počela proizvodnja slične paste "Koral" od sira i maslaca.
Ove konzerve su bile pravi simbol Sovjetskog Saveza! Njihova proizvodnja je počela sredinom 50-ih. Priča se da je Hruščov osobno odobrio novi proizvod Kerčenske tvornice ribe, tvrdeći da će to biti najpopularnija stvar. Cijena je bila pristupačna, tako da se proizvod svidio masama. Domaćice su od ovih ribica pravile juhe, studenti su ih jeli kao glavno jelo, a radnička klasa kao zakusku uz alkoholna pića.
Konzervirani povrtni "kavijar" (tip salate od usitnjenog povrća) proizvodila je još 30-ih godina tvornica u Dnjepropetrovsku, sve dok 1933. godine nije došlo do epidemije botulizma od koje je umrlo preko 200 ljudi. Istraga je pokazala da su se ljudi otrovali "kavijarom" od tikvica koji je proizveden s tehnološkom greškom. Proizvodnja je obustavljena, sve dok "povrtni kavijar" nije rehabilitirao Hruščov. Njegova žena se, naime, borila s viškom kilograma i zato je radije birala povrtne zakuske, uključujući kavijar od tikvica. Jelo mu se svidjelo i dao je nalog da se cijeli SSSR nahrani povrtnim "kavijarom".
Nježni nabujak na tankom biskvitu prekriven crnom čokoladom bilo je najbolji poklon u svakoj prilici. Najprije je ministar prehrambene industrije Vasilij Zotov u Čehoslovačkoj 60-ih probao sufle-bombone i sovjetskim konditorskim proizvođačima dao zadatak da naprave svoju varijantu. Umjesto želatine su koristili agar i bomboni su dobili vrlo ukusan i intenzivan okus. Zatim ih je probao čuveni slastičar moskovskog restorana "Praga" Vladimir Guraljnik i na temelju njih napravio jednu od najpopularnijih torti u Rusiji pod nazivom "Ptičje mlijeko".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
