Kako je SS brigada prešla na stranu sovjetskih partizana

Stotine tisuća sovjetskih građana u Drugom su se svjetskom ratu borile na strani nacista. Kolaboracionisti su se  svrstavali među najljuće neprijatelje SSSR-a. Njih vojnici Crvene armije često nisu zarobljavali, nego su ih strijeljali na licu mjesta.

S druge strane, onima koji su izdali domovinu, a zatim prebjegli na njezinu stranu, ponekad se pružala šansa da "krvlju iskupe svoju krivicu". Prakticiralo se čak i primamljivanje kolaboracionista na stranu sovjetske vlasti. Prelazili su pojedinci, a ponekad i čitavi odredi, no najviše je odjeka imao slučaj kada je cijela SS brigada "Družina" prešla na stranu partizana.

Kaznene ekspedicije

Prva ruska nacionalna SS brigada "Družina", kao i druge njoj slične kolaboracionističke jedinice, uglavnom se borila protiv partizana i izvodila kaznene ekspedicije protiv nepokornog stanovništva na okupiranim teritorijima.

Kostur brigade činili su bivši sovjetski vojnici koji su dospjeli u njemačko zarobljeništvo i zatim pristali surađivati s nacistima. Takav je bio i njihov zapovjednik Vladimir Gilj (koji je uzeo pseudonim "Rodionov"), nekadašnji potpukovnik Crvene armije. Pored toga, u jedinici je služio određeni broj bijelih emigranata koji su se željeli revanširati boljševicima za poraz u Građanskom ratu. 

"Družina" je izvodila kaznene ekspedicije na teritoriju Bjelorusije. Spaljivala je sela koja pomažu partizanima, strijeljala civile i silom ih odvodila da rade za Reich. Nijemci su smatrali da su nakon takvih krvavih akcija esesovci zauvijek izgubili mogućnost da prebjegnu na drugu stranu.

Rukovoditelj SS jedinica Gestapoa i policije u ovoj regiji bio je Curt von Gottberg. On je visoko ocijenio učinkovito djelovanje "Družine" tijekom antipartizanske operacije "Cottbus" u svibnju i lipnju 1943. godine. U njegovom izvještaju poslanom u Berlin 13. srpnja piše da će "jedinica vrlo brzo postati udarna snaga koja izgleda pouzdano u borbi protiv bandi". 

U stvarnosti situacija u Prvoj ruskoj nacionalnoj brigadi nije bila toliko ružičasta. Njezino ljudstvo je bilo duboko potreseno neuspjehom njemačke vojske na Kurskom frontu. Pored toga, ni operacija "Cottbus" nije tekla glatko. Naime, vojnici su bili jako demoralizirani zbog teških gubitaka koje su imali u borbama protiv partizana.

U nekom trenutku je Gilj praktički zanemario zapovijedanje i odao se piću, kartanju i ženama. Dok je jedan broj časnika s njim tajno razmatrao ima li smisla vratiti se na stranu SSSR-a, drugi je otvoreno izražavao nezadovoljstvo takvim zapovjednikom i pozivao Nijemce da ga smijene. Patrizani su odlučili iskoristiti taj raskol.

Pridobivanje

U početnom razdoblju rata uhvaćeni kolaboracionisti najčešće su strijeljani na licu mjesta kao izdajnici, a od 1942. godine odnos prema njima je promijenjen. Cilj je bio da se pomoću propagande demoraliziraju jedinice koje su Nijemci na okupiranim teritorijima formirali od građana SSSR-a, a ukoliko je moguće i da se primame i prijeđu na sovjetsku stranu. Središnji stožer partizanskog pokreta posebnu je pažnju posvetio "Družini" kada se saznalo da poznati kolaboracionist Andrej Vlasov planira formiranje Ruske oslobodilačke vojske na bazi te jedinice.

Za propagandni rad sa SS brigadom Gilja-Rodionova bio je zadužen partizanski odred "Železnjak", koji se nalazio u neposrednoj blizini. Na lokaciji gdje je bila razmještena "Družina" upućivali su se ilegalci i agitatori. Partizani su ubacivali kolaboracionistima propagandnu literaturu i letke. Čak su osobno svakom časniku predlagali da "krvlju iskupi svoju krivicu". 

Za pripadnike "Družine" eventualani prelazak na stranu partizana nije bio nešto nezamislivo. Još u studenom 1942. godine jedna četa ove brigade, koja je brojala 75 ljudi i čuvala most preko rijeke Drut, pobila je 30 njemačkih vojnika, a zatim otišla u šumu i pridružila se "narodnim osvetnicima". U ljeto 1943. godine na takav korak se odvažio i sam Gilj-Rodionov s većinom svojih vojnika.

Prelazak

Gilj se 16. kolovoza tajno sastao s rukovodstvom partizanskog odreda "Železnjak" na neutralnom teritoriju. Tom prilikom su dogovoreni uvjeti pridruživanja esesovaca partizanima. Svim pripadnicima "Družine" (osim bjelogardijaca) obećana je neprikosnovenost, šansa da se rehabilitiraju pred domovinom, da im se vrate činovi i pruži mogućnost da se dopisuju s članovima obitelji. Gilj je inzistirao da ostane na čelu brigade.

Istog dana je počeo prelazak brigade na sovjetsku stranu. Gilj je s časnicima i odanim vojnicima obilazio sela gdje su bile razmještene pukovnije "Družine" i pred strojem držao govor u kojem je tvrdio da su ih Nijemci prevarili, da nacisti "ne planiraju nikakvu 'novu Rusiju' i da imaju samo jedan cilj, a to je porobiti ruski narod". "Obećavajući i uvjeravajući nas, fašistički gadovi su se ujedno krvavo obračunavali s nevinim, nenaoružanim civilnim stanovništvom", govorio je zapovjednik "Družine". Gilj tom prilikom, naravno, nije spominjao svoju ulogu u tom obračunavanju, kao ni ulogu onih koji su mu bili podređeni.

Zatim je Gilj-Rodionov izdao naređenje da se "nemilice uništavaju Švabe sve dok ne budu potpuno protjerane s ruske zemlje", što su borci dočekali s velikim oduševljenjem. Odmah su pristupili ubijanju zapanjenih Nijemaca, a također hapšenju bijelih emigranata i časnika koji nisu bili lojalni zapovjedniku.

Tako je 16. kolovoza 1943. godine 1175 pripadnika "Družine" s oružjem prešlo na stranu partizana. Kasnije im se pridružilo još oko 700 ljudi. Međutim, nisu se svi esesovci obradovali tim promjenama, preko 500 ljudi je pobjeglo na stranu njemačkih garnizona. Koga god su od njih bivši pripadnici "Družine" uhvatili, strijeljali su ga na licu mjesta.

"Narodni osvetnici" 

Prva ruska nacionalna brigada "Družina" prestala je postojati, a umjesto nje je proglašena Prva antifašistička partizanska brigada. Kao što je i obećano, za zapovjednika je imenovan Vladimir Gilj-Rodionov.

Novoformiranoj brigadi je kao pojačanje pridruženo oko 400 partizana i političkih radnika. Pored toga, operativna grupa "Avgust" organa državne sigurnosti izvršila je provjeru ljudstva brigade i pronašla 23 skrivena agenta njemačke obavještajne službe. 

Odnosi između bivših esesovaca i partizana nisu uvijek bili idealni. Ovi drugi su dobro pamtili sudjelovanje "Družine" u operaciji "Cottbus" u kojoj su izgubili mnogo ratnih drugova i članova obitelji.

Pa ipak, novopečeni "antifašisti" hrabro su se upuštali u najžešće okršaje i borili se kao lavovi, zaista "namjeravajući krvlju iskupiti svoju krivicu". I pored toga, Gilj je osjećao izvjesnu nervozu jer nije znao što ga čeka kad rat završi.

Sovjetska je vlast u svojoj propagandi intenzivno koristila prelazak "Družine". Vladimir Gilj-Rodionov je 16. rujna 1943. godine, ponajviše u propagandne svrhe, unaprijeđen u čin pukovnika i nagrađen ordenom "Crvene zvijezde". Mnogi su borci dobili medalje "Partizanu domovinskog rata".

Slom

U travnju 1944. godine Nijemci su krenuli u sveobuhvatnu operaciju "Proljetni praznik" s ciljem da unište Polocko-Lepeljsku partizansku zonu. U obruču se našlo 16 jedinica "narodnih osvetnika", uključujući i Prvu anitfašističku brigadu.

Partizani su imali ogromne gubitke. Bili su stisnuti na malom komadu zemlje iz kojeg su se uspjeli izvući tek početkom svibnja. Giljeva jedinica izgubila je preko 90% ljudstva i praktički prestala postojati. Zapovjednik je poginuo u borbi 14. svibnja.

"Možda je i bolje što je tako završilo i nitko nije revoltiran, kao što bi bio da je Gilj nakon rata došao u Moskvu", rekao je Vladimir Lobanok, jedan od organizatora partizanskog pokreta u Bjelorusiji. Nisu uslijedile nikakve posmrtne represije protiv Vladimira Gilja. Njegova obitelj dobila je novac u visini zarade časnika Crvene armije za razdoblje 1941.-1944. Pored toga, imena pukovnika i njegovih boraca ovjekovječena su na pločama memorijalnog centra "Prodor", posvećenog herojskim i tragičnim događajima vezanim za kaznenu operaciju "Proljetni praznik".