Sovjetski su znanstvenici zapravo desetljećima proučavali nesvakidašnje potencijale čovjeka, među kojima je bilo, primjerice, čitanje misli na daljinu, ali nikada od svojih znanstvenih istraživanja nisu pravili predstavu. Zato su se na valu perestrojke osamdesetih godina prošlog stoljeća na plavim ekranima sovjetskih građana pojavili iscjelitelji "s mogućnostima koje znanost nije mogla objasniti". Oni su punili ogromne stadione i priređivali čak i seanse na televiziji.
Takvo povjerenje milijuna ukazano čudotvornim iscjeliteljima bilo je dijelom povezano i s raspadom i kaosom koji su zavladali u zdravstvenom sustavu koji je dotad prilično dobro funkcionirao. U odsustvu normalne medicinske pomoći, bolesnima je ostajalo samo vjerovati u čuda. Osim toga, u vrijeme raspada socijalističkog sustava i ekonomskog kraha sovjetski su ljudi proživljavali žestoku krizu pogleda na svijet, koja je vodila mnoge ne samo u ruke magova i vidovnjaka, nego i u najrazličitije sekte.
Anatolij Kašpirovski: "Dajem direktivu"
Jedan od najpoznatijih sovjetskih vidovnjaka u televizijskom je auditoriju ostao upamćen po čuvenoj rečenici: "Dajem direktivu". Radilo se o orijentaciji na zdravlje i pozitivne misli.
Anatolij Kašpirovski bio je liječnik, psihoterapeut. Rođen je 1939. godine u ukrajinskom gradu Vinici, gdje je 25 godina radio u psihijatrijskoj bolnici. Kako je sam govorio, u vrijeme perestrojke osamdesetih godina prošlog stoljeća držao je seanse u Moskvi. Na jednoj od njih zapažen je i pozvan u televizijsku emisiju "Pogled". 1988. godine na Središnjoj televiziji prikazano je kako Kašpirovski pomoću hipnoze utječe na pacijenticu da ne osjeti bol, iako tijekom operacije nije primila narkozu. I premda su liječnici kasnije priznali da su koristili anesteziju, pacijentica je rekla da je osjećala bol, ali se bojala reći to pred kamerama. Kašpirovskog je nakon toga pratila slava iscjelitelja.
U svojim televizijskim seansama on je redovno citirao pacijente koji su se izliječili od različitih bolesti, od psorijaze do tumora.
1995. godine on je pregovarao s teroristima koji su zauzeli bolnicu u gradu Budenovsku i uspio ih uvjeriti da puste nekoliko talaca.
Anatolij Kašpirovski i dan-danas drži iscjeliteljske seanse, ali na svom YouTube kanalu. U intervjuima uvijek naglašava da sebe ne smatra vidovnjakom. Kako ističe, on samo pomoću hipnoze ljude tjera da iskoriste potencijale koje posjeduje njihov organizam.
Alan Čumak: Punimo vodu i kreme
Uoči početka televizijskih seansi Alana Čumaka (1935.-2017.) gledatelji su ulijevali vodu u tegle i stavljali ih ispred ekrana. Ljudi su vjerovali da će im tegle s vodom koje je Čumak "napunio" energijom pomoći da se izliječe od bolesti.
On je svoj dar otkrio krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je radio kao novinar i raskrinkavao "šarlatane", surađujući potom sa Znanstveno-istraživačkim institutom opće psihologije Sovjetskog Saveza.
Svaka emisija iscjelitelja bila je posvećena drugoj temi, od bolesti srca i krvnih žila do mijenjanja sudbine. Tijekom seansi Čumak nije ništa govorio, nego je samo micao ustima i pravio pokrete dlanovima u obliku valova. Nakon toga je ispuštao "napunjenu" energijom vodu, kreme i druge supstance. Njegove emisije prikazivane su do 1995. godine, kada je Ministarstvo zdravstva zabranilo netradicionalne metode liječenja. Nakon toga Čumak je počeo pisati knjige. Na YouTubeu su ostale zabilježene njegove televizijske iscjeliteljske seanse.
Jurij Longo: Uskrsnuće pred kamerama
Čovjeka koji je natjerao "mrtvaca" da uskrsne dobro su upamtili sovjetski gledatelji. Jurij Longo (1950.-2006.) sebe je zvao "magistrom praktične bijele magije" i izgledao u skladu s tim, nosio je duge stilizirane ogrtače, lance i pravio različite pokrete rukama.
Prije pojave na televiziji njegova karijera bila je vezana za cirkuske predstave s elementima hipnoze. Sa svojim eksperimentima gostovao je širom SSSR-a, dok na valu perestrojke nije dospio na televiziju, gdje je priređivao "seanse iscjeljenja". Njegova najpoznatija "magična" akcija bila je "uskrsnuće mrtvaca" u jednoj od mrtvačnica.
Na kraju je, naravno, bilo otkriveno da je u ulozi "mrtvaca" bio glumac, međutim nikakva raskrinkavanja nisu omela Longa da otvori nekoliko "škola za čarobnjake" u Rusiji i izvan njezinih granica. Longo je umro od aneurizme aorte, prethodno preživjevši infarkt.