"Trocki ne može pjevati bez falseta": Kako se Staljin posvađao s Trockim

Global Look Press; Russia Beyond; Arkadij Šiškin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Od svih boljševičkih lidera, Lav Trocki je imao najveće šanse da nakon Lenjinove smrti stane na čelo Sovjetskog Saveza. Međutim, u političkoj borbi nije uspio savladati najljućeg neprijatelja, Staljina, što mu je donijelo najprije izgnanstvo, a zatim i smrt. No kako je izgledao početak ovog čuvenog sukoba?

Vojni stručnjaci

Prvi otvoreni sukob između dvojice revolucionarnih vođa dogodio se na ljeto 1918. godine za vrijeme obrane Caricina (budućeg Staljingrada), koji su opkolili bjelogardijci. Grad je imao izuzetan značaj, jer su kroz njega prolazili putevi za opskrbu područja središnje Rusije hranom.

Staljin, Vorošilov i Ščadenko u Caricinu

U lipnju je u Caricin radi rješavanja problema organizacije isporuka namirnica stigao Staljin, koji je u to vrijeme zauzimao poziciju narodnog komesara (ministra) za nacionalnosti. Osiguravši podršku Lenjina, proširio je svoje ovlasti i na pitanja obrane grada.

"Linija južno od Caricina još nije uspostavljena", pisao je Staljin Lenjinu 18. lipnja: "Ganjam i grdim koga god treba, nadajući se da ćemo je uskoro uspostaviti. Kada naši vojni 'stručnjaci' (nesposobnjakovići!) ne bi spavali i ljenčarili, linija ne bi bila ni prekinuta, a ako bude ponovo uspostavljena, to neće biti zahvaljujući njima, nego njima unatoč."

Staljin

Upravo pitanje vojnih stručnjaka, bivših časnika carske vojske, bilo je presudno u odnosima između Staljina i Trockog. Budući "otac sovjetskih naroda" bio je odlučno protiv toga da se carski časnici postavljaju na visoke položaje u Crvenoj armiji, smatrajući da su nepouzdani i spremni u svakom trenutku iznevjeriti revoluciju.

Suprotan stav zastupao je narodni komesar za vojna pitanja Lav Trocki. Njegova je zasluga što su dobro obučeni profesionalni vojni kadrovi carske vojske prelazili u službu boljševika. Tako se u sastavu Crevne armije našlo preko 250 carskih generala.

Lenjin i Staljin

Konflikt

Staljin je uspio isposlovati da se bivšem carskom generalu Andreju Snesarevu oduzme zapovjedništvo nad Sjevernokavkaskim vojnim okrugom. Mlađi zapovjednici su prošli čak i gore. Na temelju sumnji da se bave kontrarevolucionarnom djelatnošću Staljin je naložio da bude uhićeno čitavo artiljerijsko zapovjedništvo, uključujući niže činove. Oni su ukrcani na takozvanu "baržu smrti" (ploveći zatvor koji se koristio za vrijeme Građanskog rata) na sredini Volge, gdje su mnogi uskoro umrli zbog teških uvjeta zatočeništva.

General Snesarev, 1917.

Imenovanje Pavla Sitina, također bivšeg carskog generala, za zapovjednika Južnog fronta, što je Trocki učinio u rujnu, također je izazvalo snažno negodovanje Staljina. "Neophodno je na Centralnom komitetu partije razmotriti pitanje ponašanja Trockog, koji omalovažava najuglednije članove partije u korist izdajnika iz redova vojnih stručnjaka i na štetu interesa fronta i revolucije. Treba postaviti pitanje o tome da je nedopustivo da Trocki izdaje osobne naredbe... Treba preispitati pitanje vojnih stručnjaka iz tabora nepartijskih kontrarevolucinara", stajalo je u telegramu upućenom Lenjinu.

Staljin je otvoreno ignorirao naredbu Trockog da se Sitinu daje puna vlast u vođenju operacije i čak je osnovao alternativni centar zapovjedništva. Često je na mnoge odluke narodnog komesara za vojna pitanja on izdavao direktivu: "Ne uzimati u obzir."

Lav Trocki

Uspjeh Trockog

Staljin i Trocki nisu uspjeli postići konsenzus ni po jednom pitanju koje se odnosi na vođenje obrane grada. Postepeno je njihov konflikt dostigao stupanj otvorenog neprijateljstva.

"Generalno situacija stoji tako da Trocki ne može pjevati bez falseta ni činiti nešto bez upadljivih gesta, pri čemu ja ne bih ništa imao protiv gesta, ako pritom ne bi stradali interesi našeg zajedničkog pothvata. Zato vas molim, dok još nije kasno, da smirite Trockog i svedete ga na njegove okvire, jer se bojim da će hirovite naredbe Trockog unijeti razdor između vojske i zapovjednog sastava i definitivno uništiti front", stajalo je u Staljinovom telegramu na Lenjinovo ime od 3. listopada.

Lenjin i Staljin

Narednog je dana pobješnjeli Trocki iz Tambova telegrafirao šefu države najusrdnije tražeći da se Staljin udalji iz grada. U emotivnom žaru čak je pogriješio riječ u telegramu: "Caricin se treba podčiniti ili se skloniti."

Na kraju je Lenjin stao na stranu Trockog, pozvavši 19. listopada Staljina da se vrati u Moskvu. Iako je u vojnom zapovjedništvu došlo do ozbiljnih nesuglasica, vojska je uspjela zadržati grad. On je pao tek na ljeto 1919. godine uslijed neuspešne kontraofenzive Crvene armije.

Obrana Caricina

"Upravo tih dana (u studenom - op. Russia Beyond), povučen iz Caricina, s dubokim bijesom i željom za osvetom u duši, Staljin je napisao svoj kratki članak posvećen jubileju revolucije. Cilj članka bio je zadati udarac prestižu Trockog, protiv njega uzdići autoritet Centralnog komiteta na čelu s Lenjinom. Taj jubilarni članak izrodila je pritajena mržnja", zapisao je kasnije u svojim sjećanjima bivši narodni komesar za vojna pitanja.

Konflikt u Caricinu bio je prva faza višegodišnjeg žestokog sukoba između dvije najutjecajnije figure boljševičkog pokreta. On je okončan tek 20. kolovoza 1940. godine, kada je Trocki, koji je bio protjeran iz SSSR-a, po Staljinovoj naredbi ubijen u Meksiku.

Trocki

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće