U ranu zoru 11. travnja 1918. godine imperatorska njemačka flota se približavala Helsingforsu (danas Helsinki) s ciljem da se umiješa u finski građanski rat i uništi komunističke snage. To međutim nije bio jedini njen cilj.
Sovjetska Baltička flota je bila privezana u finskoj prijestolnici i kao neutralna strana u tom sukobu spremala se za povratak kući. Njemačke vlasti su imale ambiciozan plan da zaplijene ruske ratne brodove koji su u tom trenutku bili lak plijen.
Aleksej Mihajlovič Ščastni
Javno vlasništvo
Međutim, taj plan je osujećen sjajnom ruskom operacijom, tako da su njemački časnici stigli vidjeti samo siluete posljednjih ruskih brodova na horizontu. Plijen je umakao Nijemcima "ispred nosa", a za to je bio zaslužan kapetan Baltičke flote, Aleksej Ščastni. On je uspio organizirati odvažnu i tešku evakuaciju nekoliko stotina ratnih brodova kroz zaleđeni Finski zaljev i njihovo prebacivanje na rusku vojnopomorsku bazu u Krondštatu.
Početkom 1918. godine ruska Baltička flota bila je blijeda sjena nekadašnje slavne flote. Po završetku Prvog svjetskog rata i u kaosu revolucije u njoj je vladala loša disciplina i nije bilo borbenog duha. Osim toga, mornari se nisu potčinjavali časnicima i odnosi među njima su bili vrlo napeti.
Nova nezavisna Finska više nije bila dio Rusije tako da su ruske trupe, a među njima i Baltička flota, morale napustiti ovu zemlju. Mornari su samo čekali da se otopi led u Finskom zaljevu.
Zima je te 1918. bila vrlo hladna tako da je plovidba kroz zaljev praktički bila obustavljena. Kapetan Ščastni je imao na raspolaganju nekoliko ledolomaca tako da bi dozvolio kretanje brodova samo u ekstremnim okolnostima.
Zasjedanje na mirovnoj konferenciji gdje je potpisan Brest-Litovski mir između Sovjetske Rusije s jedne strane i Centralnih sila – Njemačke, Austrougarske, Bugarske i Turske – s druge. 3. ožujak 1918 (iz Centralnog državnog filmskog i fotografskog arhiva dokumenata SSSR-a). Reprodukcija,
Sputnik
Ekstremne okolnosti su nastale kada su Rusi 3. ožujka potpisali s Nijemcima mirovni sporazum u Brest-Litovsku, pa su Nijemci težili da iskoriste slabost Rusije i zaplijene cijelu Baltičku flotu.
Njemačke vlasti su htjele jednim udarcem ubiti dvije muhe. U Finskoj je bjesnio građanski rat između "crvenih" i "bijelih" i dok je Rusija proglasila svoju neutralnost (barem službeno), Njemačka je planirala otvoreno se umiješati u sukob i proširi svoj utjecaj u regiji.
Nijemci su ponudili svoju pomoć finskom "bijelom" pokretu koju je ovaj rado prihvatio, tako da se 5. ožujka imperatorska flota približila Olandskim otocima, koja su poslužila Nijemcima kao glavna baza prilikom intervencije u Finskoj.
Njemački vojnici u Helsinkiju
Javno vlasništvo
Tokom sljedećih tjedana njemačke trupe su bile sve bliže ruskoj floti: 3. travnja su okupirale poluotok Hanko na jugu Finske, a 7. travnja su ušle u grad Lovisa, oko 80 km od Helsingforsa.
Nijemci su bili uvjereni da će se ruska flota naći u zamci i neće stići otploviti u Krondštat. Nekoliko stotina privezanih ratnih brodova bio je lak, bespomoćan i privlačan plijen.
Boljševički lideri su preporučili Ščastnom dveij varijante – da vrati flotu kući ili da je digne u zrak. Druga varijanta je bila daleko jednostavnija, ali je kapetan odlučio spasiti brodove.
Nije bilo lako organizirati i motivirati mornare klonule duhom, ali je Ščastni postigao nemoguće – uvjerio je svoje časnike da djeluju brzo i učinkovito, iako je vremena bilo malo.
Ledolomac "Jermak"
Javno vlasništvo
Kapetan je shvatio da nije moguće odjednom evakuirati sve brodove pa je odlučio podijeliti evakuaciju na tri faze. Prva faza je izvedena početkom ožujka kada je Finski zaljev još uvijek bio zamrznut.
Prvi odred brodova napustio je Helsingfors 12. ožujka. Ledolomci su uz velike poteškoće razbili led i napravili uzak prolaz za desetke drugih brodova. Posebnu važnost je imalo šest ruskih oklopnih ratnih brodova i zato su oni prvi napustili Finski zaljev.
Mehaničar o kojem nema drugih povijesnih podataka osim da se zvao G. Trusov i služio u podmornici "Tur", zapisao je sa kakvim je poteškoćama ledolomac "Jermak" čistio put za druge brodove: "Debeo sloj leda teško se lomio pod pritiskom morskog gorostasa. Brod se povremeno zaustavljao, vraćao i iz zaleta moćnim udarcima razbijao nagomilani led".
Tokom ljeta bi takva plovidba trajala sedam sati, a u rano proljeće su brodovi plovili skoro tjedan dana. Prvi ratni brod je uplovio u Krondštat 17. ožujka.
Drugi odred brodova isplovio je iz Helsingforsa 4. travnja, a samo tri dana kasnije morala je isploviti i treća grupa jer su se njemačke trupe i ratni brodovi već opasno približili gradu.
Ledeni pohod brodova Baltičke flote, ožujak-travanj 1918.
Javno vlasništvo
Kapetan Ščastni je među posljednjima napustio Helsigfors 11. travnja, a Nijemci su već sljedećeg dana zauzeli grad. Njemački časnici su međutim mogli samo pogledom ispratiti ruske brodove koji su im umakli u posljednji trenutak.
Eskadrila britanskih podmornica je na Baltiku sudjelovala u Velikom ratu zajedno s Rusima i također je bila stacionirana u Helsigforsu. Podmornice nisu mogle otploviti u Englesku niti u boljševičku Rusiju. Ne želeći se predati neprijatelju, Englezi su potopili svoje podmornice u zaljevu i otputovali u London kako su znali i mogli.
Posljednji ratni brodovi Baltičke flote uplovili su u Krondštat 20. travnja. Ščastni nije izgubio nijedan ratni brod – vratio je svih 236 brodova među kojima je bilo šest oklopnih ratnih brodova, pet krstarica, 59 razarača i 12 podmornica. Ostalo je samo nekoliko manje bitnih brodova.
Lav Trocki
Getty ImagesKapetan Ščastni je slavljen kao "crveni admiral" i "spasilac flote". Bio je heroj, ali ga nisu svi tako doživljavali.
Kapetanova popularnost je bila toliko velika da mu je pozavidio Lav Trocki, a on je tada zapovijedao sovjetskom armijom i flotom. Osim, Ščastni i Trocki nisu lako nalazili zajednički jezik i raspravljali su se po svakom pitanju. Na kraju je Trocki odlučio uništi legendarnog kapetana i proglasio ga je za "vrlo važnog zločinca".
Zahvaljujući intrigama Lava Trockog, kapetan Ščastni je optužen za kontrarevolucionarnu djelatnost. "Ščastni je herojskim postupkom podigao vlastitu popularnost koju je htio kasnije iskoristiti protiv sovjetskih vlasti", piše u optužbi.
Apsurdnost takve optužbe je bila očigledna, ali je vlast Trockog odigrala odlučujuću ulogu tako da je zapovjednik Baltičke flote strijeljan 22. lipnja 1918. Njegova uloga u "Ledenoj plovidbi" potpuno je izbrisana iz sovjetske historiografije.
Prije strijeljanja kapetan Ščastnije rekao: "Trocki me je osudio na smrt zbog dvije stvari: prvo, zato što sam spasio flotu u nemogućim uvjetima i drugo, jer je znao da sam popularan među mornarima i bojao se toga".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
