Kako je Sovjetski Savez pomogao komunistima da dođu na vlast u Kini

Komunisti su 1949. godine odnijeli uvjerljivu pobjedu u građanskom ratu u Kini, potukavši svoje nepomirljive neprijatelje – nacionalnu konzervativnu stranku Kuomintang kojom je rukovodio Čang Kaj-šek. Veliku pomoć u tome im je pružio Sovjetski Savez.

Zanimljivo je da je neposredno prije toga upravo Kuomintang bio glavni saveznik SSSR-a u Kini, dok je Komunistička stranka Kine za Moskvu bila tek na drugom mjestu.

Zajednički front

Ubrzo nakon pada dinastije Qing 1912. godine Kina je postala podijeljena i oslabljena zemlja bez jake centralizirane vlasti. Praktički je bila podijeljena između vojno-političkih klika koje su se međusobno neprestano sukobljavale. Tu situaciju su iskoristile strane sile i umiješale se u unutarnje poslove Kine.

Takva situacija Kinezima nije bila po volji, tako da su se tijekom 1920-ih na političkoj sceni pojavile dvije snage koje su namjeravale izvući zemlju iz srednjovjekovnog feudalizma.

Kuomintang i Komunistička stranka Kine, budući najljući neprijatelji, tada su djelovali zajednički. Oni su 1922. godine zajedno osnovali "Prvi ujedinjeni front", u čijem su stvaranju ključnu ulogu odigrali boljševici.

Suradnja SSSR-a i Kuomintanga

Moskva nije samo budno pratila događaje u Kini, nego je u njima i aktivno sudjelovala. Sovjetska Rusija (od 1922. SSSR) bila je u izolaciji svjetske zajednice pa je tražila saveznike u inozemstvu. Suradnju s Rusijom odbili su takozvani "gospodari rata" (ostaci dinastije Qing, koji nisu potpuno kontrolirali zemlju, ali su bili priznati kao službena vlast u Kini), tako da se sovjetsko rukovodstvo opredijelilo za Kuomintang koji je osnovao i predvodio Sun Jat-sen.

Moskva je izabrala Kuomintang zato što je on u ono vrijeme bio mnogbrojniji i utjecajniji od Komunističke stranke Kine. Upravo je on boljševicima trebao biti oslonac u Kini i njihov vjerni saveznik u borbi protiv zapadnih sila.

SSSR je pomagao da se Nacionalna revolucionarna vojska Kuomintanga reorganizira, opskrbljivao ju je oružjem i streljivom. Komunisti, koji su se po želji Moskve pridružili Sun Jat-senovoj stranci, dobivali su daleko skromniju pomoć.

Moskva je pokušavala u korijenu sasjeći sve nesuglasice koje su se pojavljivale između članova dviju stranaka. Rukovodstvo Komunističke stranke Kine dobivalo je nedvosmislene instrukcije iz Kremlja da popusti pred svojim drugovima radi očuvanja jedinstva.

Prekid

U razdoblju od 1926. do 1928. godine uz sudjelovanje sovjetskih vojnih stručnjaka novi lider Kuomintanga Čang Kaj-šek organizirao je takozvani Sjeverni pohod protiv niza vojno-političkih klika, koji je okrunjen ujedinjenjem Kine pod njegovom vlašću.

Još prije nego što je pohod završen 12. travnja 1927. godine Kuomintangovi ljudi, ne želeći da dijele vlast ni sa kim, iznenada su napali saveznike. U nekolicini gradova su organizirana masovna hapšenja i strijeljanja pripadnika Komunističke stranke Kine.

Čang Kaj-šek je namjeravao osloboditi se pokroviteljstva Moskve pa je počeo provoditi dosljednu antisovjetsku politiku, prisilivši tako Komunističku stranku da prijeđe u ilegalu. Na kraju su 14. prosinca 1927. godne prekinuti diplomatski odnosi između Sovjetskog Saveza i Kine.

Pomirenje

Građanski rat u Kini je privremeno obustavljen 1937. godine kada su u zemlju upale japanske trupe. Stvaranje "Drugog ujedinjenog fronta" između pristalica Kuomintanga i komunista praćeno je uspostavljanjem odnosa Nanjinga (tadašnjeg glavnog grada Kine) i Moskve, jer su kineski lideri smatrali da Japan ugrožava njihovu vlastitu sigurnost. U zemlju su počeli pristizati sovjetski vojni savjetnici i piloti, a također naoružanje i streljivo.

List "Nova Kina" je 1941. godine pisao: "Za četiri godine našeg svetog rata sovjetska pomoć je bila najvažnija i najpouzdanija strana pomoć".

Kao i ranije, najviše koristi je imao Kuomintang koji je rukovodio zemljom, dok se Komunistička stranka Kine morala zadovoljiti manje važnom ulogom. Moskva joj je svesrdno preporučivala da se drži vladinog smjera kako se ne bi poremetio jedinstveni front.

"Reklo bi se da su nam kineski komunisti bliži od Čang Kaj-šeka", napisao je Vasilij Čujkov, sovjetski vojni savjetnik u Kini: "Reklo bi se da njima trebamo ukazati najveću pomoć... Ali ta pomoć bi izgledala kao izvoz revolucije u zemlju s kojom smo mi u diplomatskim odnosima. Komunistička stranka Kine i radnička klasa su još uvijek slabe da bi stale na čelo borbe protiv neprijatelja. Potrebno je vrijeme, i teško je reći koliko vremena, da se mase privuku. Pored toga, imperijalističke sile neće lako dozvoliti da Čang Kaj-šekovo mjesto zauzme kineska Komunistička stranka."

Čak i nakon otvorenih napada trupa Kuomintanga na Komunističku stranku Kine (kao što je opkoljavanje i uništavanje stožera Nove četvrte armije KPK-a u siječnju 1941. godine) Moskva je zamolila komuniste da se suzdržavaju, rukovodeći se principom "sve radi pružanja otpora Japanu". Ujedno je SSSR ograničavao i Čang Kaj-šeka u njegovim vojnim kampanjama protiv provincija koje je kontrolirala komunistička stranka.

U lipnju 1941. godine, nakon napada nacističke Njemačke, Sovjetskom Savezu više nije bilo do Kine. Pomoć Kuomintangu i KPK-u je praktički obustavljena. Tek kada je rat u Europi završen, Moskva se ponovo posvetila problemima Dalekog istoka.

Dugo očekivana pomoć

Kako se Kuomintang sve više zbližavao sa SAD-om, Sovjeti su sve više podržavali kineske komuniste. Službeno su Sovjetski Savez i vlada Čang Kaj-šeka nastavili održavati odnose pune međusobnog poštovanja. Štoviše, 14. kolovoza 1945. godine su čak i potpisali Sporazum o prijateljstvu i savezu, po kojem su zajedno trebali ratovati protiv Japana.

Moskva je najvažniju pomoć Komunističkoj stranci Kine pružila u Mandžuriji. U ovom sjeveroistočnom dijelu Kine nakon oslobođenja od japanskih trupa privremeno su bile razmještene jedinice Crvene armije. Sovjetska administracija je pomogla kineskim komunistima da tajno prodru u ovu regiju i da stvaraju u njemu revolucionarnu bazu.

Iz SSSR-a su pristigli stručnjaci koji su aktivno obnavljali infrastrukturu Mandžurije. Počele su isporuke robe i sirovina od životne važnosti, a Narodno-oslobodilačkoj vojsci Kine je predano trofejno japansko oružje (861 avion, 600 tenkova, artiljerija, minobacači, 1200 mitraljeza, streljačko oružje i streljivo). Pored toga, Sovjetski Savez je počeo pripremati vojne kadrove oružanih snaga komunista, a Mao Ce-tung je dobio od Moskve povoljan kredit za ratovanje.

Nakon odlaska Crvene armije, vladine trupe su u travnju 1946. godine ušle u Mandžuriju i bile su veoma iznenađene kada tamo nisu zatekle raštrkane partizanske odrede Komunističke stranke Kine nego suvremenu i discipliniranu vojsku. Upravo je sjeveroistok Kine postao glavno poprište građanskog rata koji je na kraju završen slomom Kuomintanga i njegovom evakuacijom na otok Tajvan.

Sovjetski Savez je dugo izbjegavao otvoreno stati na stranu kineskih komunista, a kada se to dogodilo, višestruko su se uvećale šanse Komunističke stranke Kine da pobijedi u borbi za vlast. Na kraju je 1. listopada 1949. godine proglašena Kineska Narodna Republika, a Sovjetski Savez je bio prva zemlja u svijetu koja je priznala novu državu.