Kako su kineske bande pola stoljeća harale Rusijom

Kineski hunhuzi osuđeni na smrt.

A. Kuznjecov
Desetljećima ni Rusija ni Kina nisu mogle izaći na kraj sa surovim i nemilosrdnim hunhuzima. Ti banditi su pored uobičajenog razbojništva sudjelovali i u sudbonosnim političkim procesima na Dalekom istoku.

Uz divlje krike i psovke, s jezivim maskama demona i čudovišta, oni su upadali u sela, pljačkali i ubijali sve redom. Kineski banditi poznati kao "hunhuzi" utjerivali su strah u kosti stanovnicima sjeveroistočne Kine i ruskog Dalekog istoka.

Lijepo odjeveni i solidno naoružani

Hunhuzi na Sahalinu

U Mandžuriji i ruskom Primorju su u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća djelovale bande koje su dobile naziv "hunhuzi". Pristupali su im lopovi, dezerteri iz vojske dinastije Qing i kineski doseljenici u Mandžuriji koji nisu htjeli raditi teške poslove u rudnicima.

U bandi je moglo biti od 2-3 do nekoliko stotina članova. Za veće su se akcije hunhuski odredi udruživali i postajali moćna sila koja je mogla ugroziti čak i manje gradove.

Kineska banda na konjima za vrijeme bitke kod Mukdena (danas Shenyang).

To nisu bile odrpane šumske skitnice. Hunhuski bandit je bio dobro odjeven i imao je solidno oružje. Ponekad je  bilo teško razlikovati ga od običnog trgovca.

Od Kine do Rusije

Mandžurija je bila idealno mjesto za djelovanje bandita. Taj kraj je bio slabo naseljen, a Peking je bio daleko, tako da vlada dinastije Qing nije dobro kontrolirala Mandžuriju, a lokalne vlasti nisu imale dovoljno resursa za efikasnu borbu protiv hunhuza.

Kuća u kojoj žive

Slično je bilo i u susjednom Usurijskom kraju, koji pripada Rusiji. Ta regija je bila još uvijek slabo kolonizirana, a u takvim uvjetima ni granica između Ruskog Carstva i carstba dinastije Qing nije bila dobro čuvana. Tako su hunhuzi bez problema prodirali u rusko Primorje i vraćali se u Kinu.

A ponekad se nisu ni vraćali, jer su nalazili ortake među usurijskim Kinezima, takozvanim "Manzima". Hunhuzi su se tamo često predstavljali kao borci za oslobođenje iskonskih kineskih teritorija koje su zauzeli zapadni barbari.

Manzovski rat

Hunhuzi su na ruskom teritoriju pljačkali stoku i ostala dobra, švercali opijum i ilegalno kopali zlato. Ovo posljednje je prouzrokovalo prvi veliki oružani okršaj između kineskih bandita i ruske vojske.

Zlato je pronađeno 1867. godine na otočiću Askold udaljenom 50 km od isturenog vojnog položaja Vladivostoka (koji je 1880. godine postao grad). Stotine Manza i hunhuza su krenule na otok okušati sreću.

Nekoliko puta ih je rastjerala posada ruskog ratnog parobroda "Aleut", no oni su se uvijek ponovo vraćali. Na kraju je izbio oružani sukob u kojem su ubijena tri mornara. Hunhuzi su demonstrativno iskasapili leševe naočigled posade ratnog broda koja je žurno napuštala to mjesto.

Rusko-japanski rat. Zarobljeni hunhuzi kod Liaoyanga.

Uslijedila je serija okršaja koji su poznati kao Manzovski rat. U proljeće i ljeto 1868. godine Manzi i hunhuzi su napali ruske isturene vojne položaje, opljačkali i spalili nekoliko sela i poklali sve kršćanske obitelji u njima. Ruska vojska je zauzvrat spalila nekoliko naselja Manza gdje je banditima pružano utočište, a sredinom srpnja su razbojnički odredi likvidirani ili protjerani u Mandžuriju.

Ruski upadi u Kinu

Pripadnici osiguranja Kineske istočne željeznice s grupom uhićenih hunhuza. Mandžurija, početak 20. st.

Hunhuzi su divljali na ruskom teritoriju, a zatim prelazili granicu gdje ih ruska vojska nije mogla progoniti. To nikako nije odgovaralo ruskim vlastima te su ponekad kozački odredi, progoneći Hunhuze, zalazili duboko na kineski teritorij.

Ruske trupe su 1879. godine planski ušle na kineski teritorij i spalile veliku utvrdu Hunhuza kraj jezera Hanka.

Rusko-japanski rat. Pogubljenje hunhuza.

Peking nije uvijek negodovao zbog takvog povređivanja državne granice. Lokalnim kineskim vlastima je bilo daleko važnije da se izbore s hunhuzima pa su često diskretno molile Ruse da nastave s progonom bandita i na kineskom teritoriju.

Hunhuzi i politika

Rusko-japanski rat. Bolničari prenose ranjenike.

Za vrijeme Bokserskog ustanka 1899.-1901. godine protiv pritisaka zapadnih sila hunhuzi su se često udruživali s ostacima poraženih odreda dinastije Qing i borili se protiv ruskih trupa. Iako se znalo da su razbojnici, mnogi Kinezi su ih zbog te borbe tretirali kao posljednje branitelje domovine od stranih agresora.

Hunhuski banditi su se u Rusko-japanskom ratu 1904.-1905. borili kao najamnici na strani jednih i drugih. Između ostalog, vršili su diverzije na Kineskoj istočnoj željeznici u Mandžuriji. Tu prugu je izgradila Rusija po narudžbi kineskih vlasti i njome su se opskrbljivale ruske trupe na Dalekom istoku.

Željeznička stanica Huanggutun poslije eksplozije. Pokušaj atentanta na Zhanga Zuolina, lidera Fengtianske klike u kojem je zadobio smrtonosne povrede.

Poslije pada Kineskog Carstva 1911. i Ruskog Carstva 1917. godine na Dalekom istoku je nastupio period bezvlađa u koejm su se hunhuzi osjećali kao ribe u vodi. Dok je u Rusiji bjesnio građanski rat, oni su pljačkali tamošnje stanovništvo i s vremena na vrijeme su se borili kao najamnici čas na strani "bijelih", čas na strani "crvenih", a ponekad i na strani Japanaca koji su se u travnju 1918. iskrcali u Vladivostoku.

Vrhunac svoje moći hunhuzi su doživjeli za vrijeme raskola u Kini. Bivši vođa bande Zhang Zuolin je postao vladar Mandžurije, a do lipnja 1928. godine je čak upravljao cijelom Kinom. On je za vrijeme Rusko-japanskog rata postavio svog "kolegu", bandita Zhanga Zongchanga, za guvernera provincije Shandong.

Kineski general i mandžurski vojskovođa Zhang Zuolin

Tijekom 1930-ih je sovjetska vlast znatno pojačala kontrolu državne granice s Kinom i ozbiljno se pozabavila problemom kriminala u Primorju. I Japanci su se učinkovito borili protiv bandita. Oni su 1928. likvidirali Zhanga Zuolina, a tri godine kasnije su zauzeli Mandžuriju. Već početkom 1940-ih hunhuski banditi nisu više imali nikakvog utjecaja na Dalekom istoku.

Rusko-japanski rat. Ručak na stražarskom mjestu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće