Je li Isaac Asimov, čuveni pisac znanstvene fantastike, zaista bio Rus?

AP
Isaac Asimov se na svoje prvo veliko putovanje otisnuo kada je imao tri godine. Rođen u Sovjetskom Savezu, autor čuvena tri zakona robotike ubrzo je nakon boljševičke revolucije preplovio Atlantik. Tamo je postao američka znanstveno-fantastična ikona nemirne, poprilično ruske duše.

2020. godine se obilježava stota godišnjica rođenja Isaaca Asimova, jednog od najvećih pisaca znanstvene fantastike. Oni koji vole jasno postaviti stvari traže odgovor na pitanje: Je li Asimov bio Rus? Tehnički nije, no filozofski gledano - je, na neki način. Napokon, formalno državljanstvo i mjesto boravka pisaca samo su dio slike i nisu alfa i omega njihovog kulturnog identiteta i moralne platforme.

Asimov je počeo objavljivati priče u znanstveno-fantastičnim časopisima 1939. godine.

Asimov je široko prepoznat kao jedan od najvećih umova 20. stoljeća. Ne samo da je skovao pojam "robotike", nego je osmislio i tri zakona robotike: robot ne smije naškoditi čovjeku ili svojom pasivnošću dopustiti da se čovjeku naškodi; robot mora slušati ljudske naredbe, osim kad su one u suprotnosti s prvim zakonom; robot treba štititi svoj integritet, osim kad je to u suprotnosti s prvim ili drugim zakonom.

Asimovljeva biografija više nalikuje na biografiju tragača, koji je došao do velikih otkrića na polju znanosti, robotike, matematike, astronomije i sociologije, samo da bi dokazao da njegove izmaštane priče nisu tako fantastične i apokaliptične kako u početku zvuče. Ovaj je revolucionarni pisac sovjetskog porijekla bio daleko ispred svog vremena kad se našao u vrhu znanstvene fantastike.

Mjesto rođenja

Asimov (1920.-1992.) je rođen u dobrostojećoj židovskoj obitelji u štetlu Petroviči (gradiću u kojem su Židovi činili većinu stanovništva) blizu Smolenska. U dobi od tri godine s obitelji je emigrirao u Sjedinjene Države zbog boljševičke revolucije.

Isaac Asimov, tvorac tri zakona robotike.

Asimovljev otac, čija je obitelj posjedovala mlin i živjela u Petrovičima od sredine 18. stoljeća, imao je intuitivan osjećaj da će moralne i socijalne posljedice revolucije na čelu s Lenjinom imati loš utjecaj na sigurnost njegove obitelji i dovesti je u opasnost. "Do 1922. godine, unatoč previranjima vezanim za rat i revoluciju, njemu je u Rusiji išlo prilično dobro, premda, naravno, tko zna što bi mu se dogodilo u još mračnijim danima Staljinove tiranije, Drugog svjetskog rata i nacističke okupacije da je ostao tamo", napisao je Asimov u svojim memoarima.

Održan je obiteljski sastanak na kojem su se svi složili da će Sjedinjene Države biti sigurno utočište za Isaaca i njegovu novorođenu sestru Marciju. S obzirom na to da je Isaacova majka imala polubrata koji je živio u New Yorku, ponovno ujedinjenje s obitelji činilo se kao dobra ideja. Cijela je obitelj na otok Ellis stigla 1923. "Moj otac je u Sjedinjene Države došao u nadi da će svojoj djeci pružiti bolji život i to je u definitivno postigao", prisjetio se Asimov.

Njegov je otac Juda želio Isaacu učiniti život lakšim nakon što se obitelj preselila u SAD. To je značilo puno rada i odricanja. Prihvaćao je bilo koji posao koji je mogao dobiti, prodavao je spužve i usisavače i radio u tvornici džempera. "U Rusiji je bio dio relativno dobrostojeće obitelji trgovaca. U Sjedinjenim Državama našao se bez novca. U Rusiji je bio obrazovan čovjek, kojeg su ljudi oko njega poštovali zbog njegovog znanja. U Sjedinjenim Državama je bio gotovo nepismen, jer nije znao čitati, pa čak ni govoriti engleski. Štoviše, nije imao obrazovanje koje bi sekularni Amerikanci doživljavali kao takvo. Najednom su ga svi doživljavali kao neukog imigranta."

Ogromna osobna žrtva njegovog oca ostavila je na Asimova trajan psihološki trag. Nikad nije prestajao učiti, čak ni u mirovini, kao da je htio sam sebi dokazati da pripada.

"U Sjedinjenim Državama postoji kult neznanja i uvijek je bilo tako", gorko je primijetio Asimov u jednom eseju iz 1980. godine.

Ruski jezik

Asimov se s ponosom prisjetio da je njegov otac, koji je napokon uštedio dovoljno novca da u New Yorku otvori malu prodavaonicu slatkiša, "govorio, čitao i pisao na ruskom vrlo tečno i bio dobro načitan na polju ruske književnosti".

Njegova je majka Anna-Rahilj "izgledala kao tipična ruska seljanka". Bila je pismena i znala je čitati i pisati na ruskom i jidišu.

Isaac je imao ozbiljnu pritužbu na račun svojih roditelja. "Međusobno su razgovarali na ruskom kad su htjeli privatno razgovarati o nečemu što moje velike uši nisu smjele čuti. Da su žrtvovali taj trivijalni poriv za privatnošću i razgovarali sa mnom na ruskom, upio bih ga poput spužve i vladao drugim svjetskim jezikom", žalio se pisac.

Unatoč tome, Isaac se iskupio za nedostatak obrazovanja svojih roditelja. Bio je pravo čudo od djeteta. Sam je naučio čitati u dobi od pet godina, srednju je školu završio s 15 godina, a sa samo je 19 godina završio kemiju na Sveučilištu Columbia. Deset je godina kasnije postao profesor biokemije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Bostonu.

Asimov je počeo objavljivati priče u znanstveno-fantastičnim časopisima 1939. Napisao je i uredio oko petsto knjiga, spajajući znanost s tehnologijom, poviješću i kulturom. Pisao je kao perpetuum mobile. "Da mi je liječnik rekao da imam još samo šest minuta života, ne bih očajavao. Tipkao bih malo brže", našalio se jednom Asimov. Autor djela "Trilogija o Fondaciji", "Ja, Robot" i "Dvjestogodišnjak" pisao je knjige znanstvene fantastike, kao i vodiče kroz Shakespearea, Lorda Byrona, Johna Miltona, pa čak i Bibliju. Poput maratonca, više je od trideset godina pisao desetak knjiga godišnje. Fanatični je pisac ustajao u šest ujutro i ostajao zalijepljen za svoju pisaću mašinu 15 sati u komadu.

"Svrha književnosti je pretvoriti krv u tintu", smatrao je britanski pjesnik američkog porijekla T. S. Eliot. Za Asimova je izazov bio pretvoriti znanost u fikciju.

Religija 

Iako je Asimov čitav život proveo u Sjedinjenim Državama, svoje je rodno mjesto zadržao negdje u podsvijesti. Pisac je izračunao točan zemljopisni položaj svog rodnog štetla (53° 58′ N, 32° 10′ E) da bi u svojoj autobiografiji posebno spomenuo svoj rodni kraj.

Asimov je s naklonošću govorio o kulturnoj odjugi Hruščevljeve ere.

Asimov, čiji je otac stekao obrazovanje u okvirima ortodoksnog judaizma u Rusiji, vjerovao je da svaki pojedinac, bez obzira na rasu, obrazovanje i državljanstvo, ima pravo na vlastita uvjerenja i duhovnost.

"Protivim se pokušajima da se sustav vjerovanja neke osobe smjesti u naciju ili svijet općenito. Znate, prigovaramo jer stalno govorimo da Sovjetski Savez nastoji dominirati svijetom, komunizirati ga. Pa, znate, Sjedinjene Države, nadam se, pokušavaju demokratizirati svijet. No sigurno bih se protivio pokušaju kristijanizacije svijeta, ili islamizacije, ili judaizacije, ili bilo čega sličnog. I fundamentalizmu prigovaram ne zato što su oni fundamentalisti, nego zato što žele da i ja budem fundamentalist", proročanski je izjavio Asimov u intervjuu davne 1988. godine.

Tvrdnje o špijunaži

Iako Asimov nije govorio ruski, s naklonošću je govorio o kulturnoj odjugi Hruščevljeve ere i sovjetskim znanstvenim dostignućima. Početkom šezdesetih sastavio je nekoliko antologija sovjetske znanstvene fantastike.

Isprva njegovi "sumnjivi" stavovi nisu zanimali američke obavještajne službe. No onda je 1960. anonimni "dobronamjernik" napisao pismo J. Edgaru Hooveru, prvom direktoru FBI-ja, tražeći da se nad Asimovim provede istraga zbog njegovih navodnih simpatija prema komunizmu.

Hoover, koji nije bio od jučer te je na funkciji ostao gotovo pet desetljeća, napisao je na marginama pisma: "Nismo posebno zainteresirani za njegova zapažanja."

Stvari su postale puno ozbiljnije 1965. godine, kada je FBI provodio istragu nad Asimovim zbog sumnje da je sovjetski špijun, kodnog imena "Robprof". Agencija je zaprimila procurjelu listu Američke komunističke partije na kojoj se nalazilo Asimovljevo ime. Tada je autor "Genetskog koda" radio na Sveučilištu u Bostonu. FBI je proučio njegov akademski rad da bi otkrio je li priznati američki pisac sovjetskog porijekla zapravo sovjetski doušnik. FBI je pratio Asimova dvije godine dok agencija konačno nije odbacila sumnje.

Predviđanja

Asimov je cijeli život bio radoholičar i perfekcionist. Predvidio je uspon računala i robotike i utjecaj tehnologije na obrazovanje i bio je siguran da djeca više neće trebati učitelje.

"Komunikacija će postati kombinacija slike i tona. Vidjet ćete osobu isto kao što je čujete putem telefona. Ekran neće služiti samo da vidite osobu s kojom razgovarate, nego i za dokumente, fotografije i čitanje knjiga. Sinkroni sateliti u svemiru omogućit će vam izravnu liniju do bilo kojeg mjesta na zemlji, uključujući meteorološke stanice na Antarktiku", napisao je u eseju 1964. godine.

Što se tiče televizije, "zidni ekrani će zamijeniti obične; no pojavit će se prozirne kocke putem kojih će biti moguće trodimenzionalno gledanje".

"Pojavit će se kućanski aparati koji će pripremati 'autoobroke', kuhati vodu i pretvarati je u kavu; peći će toast; peći i poširati jaja i raditi kajganu, pržiti slaninu i slično. Doručak će se 'naručiti' večer prije kako bi bio spreman u određeno vrijeme sljedećeg jutra. Kompletni ručkovi i večere, s polupripremljenom hranom, čuvat će se u zamrzivaču dok ne budu spremni za pripravu", napisao je.

Poput mnogih istinskih genija, Asimov se vodio kako težnjama, tako i fobijama. Bojao se letenja i preferirao vlakove i brodove. Bio je klaustrofobičan i nikada nije naučio plivati ili voziti bicikl. Dugo je patio od ozbiljnih srčanih problema i 1983. mu je ugrađena trostruka premosnica. Transfuzija krvi koju je primio tijekom operacije bila je zaražena HIV-om. Nagrađivani književnik preminuo je od zatajenja srca i bubrega 1992. godine.

2020. godine se obilježava stota godišnjica rođenja Isaaca Asimova.

U svojim je intervjuima Asimov često ironično priznavao da je pisao iz istog razloga iz kojeg je i disao - "da nisam, umro bih", jednom je rekao ovaj plodni autor. U karijeri koja je trajala pola stoljeća, Asimov je kao američki pisac ostavio bogato naslijeđe, a njegove su knjige milijune uvele u znanstvenu fantastiku. Iako je čitav život živio u Sjedinjenim Državama, dr. Asimov je rekao da nikada nije zaboravio gdje je rođen, u Sovjetskom Savezu.

"Ono očito je ono što je većinu vremena tako teško vidjeti", napisao je u djelu "Ja, robot". "Ljudi kažu - 'to je očito poput nosa na tvome licu.' No koliki dio nosa na svome licu možete vidjeti, osim ako netko ispred vas ne drži ogledalo?"

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće