Je li "otac zrakoplovstva" Igor Sikorski bio Rus ili Amerikanac?

Igor I. Sikorski s maketom višemotornog aviona, sredina 1950-ih.

Igor I. Sikorski s maketom višemotornog aviona, sredina 1950-ih.

Getty Images
"Marine One" koji koriste američki predsjednici od 1957. godine samo je jedan od mnogih helikoptera koje je napravio ovaj ruski genij na američkom tlu.

Kada je Igor Sikorski bio još dječačić, jedne je noći prišao majci i ispričao joj kako je sanjao da se nalazi u nekom stroju koji leti kroz zrak.

Igor Sikorski u avionu.

"Polako sam koračao i osjećao sam blagu vibraciju pod nogama. Nije me čudilo što je ona drugačija od vibracija na parobrodu ili vlaku. Prihvatio sam to kao nešto što se podrazumijeva, jer sam u snu znao da se nalazim u velikom letećem brodu u zraku", napisao je on znatno kasnije.

Majka Igora Sikorskog se nije iznenadila, jer je to bilo doba pionira avijacije, kada su se svi oduševljavali idejom da će ljudi jednoga dana moći letjeti, ali nije mogla ni pretpostaviti da će njezin sin Igor Sikorski uskoro napraviti revolucionarni korak u oblasti avijacije i doprinijeti daleko intenzivnijem povezivanju ljudi u cijelom svijetu.

Igre i igračke

Budući utemeljivač avijacije rođen je 1889. godine u Kijevu, u Ruskom Carstvu. Otac mu je bio čuveni ruski psihijatar Ivan Sikorski, a majka Marija Sikorska bila je jako zainteresirana za slikarstvo i ideje Leonarda da Vincija. Vjerojatno je ona usadila sinu svoje interese, uključujući i Da Vincijevu ideju o prototipu helikoptera.

Mladi Sikorski je bio toliko obuzet idejom da je s 12 godina konstruirao svoj prvi helikopter-igračku s motorom koji se pokretao pomoću elastične trake.

I kada je odrastao, Sikorski je bio obuzet istim idejama, ali je studirao predmete koje nemaju veze s tom oblašću, najprije u Sankt-Peterburgu, a zatim u Francuskoj. Prvi pravi uspjeh je doživio 1910. kada se vratio u Kijev, u Rusko Carstvo.

Te godine je Sikorski pravio jednostavne avione i sam ih testirao, iako nije dobro poznavao teoriju na kojoj se sve to zasniva. Jedini put kojim je on mogao ići bio je put pokušaja i grešaka, iako su pojedine greške mogle biti fatalne.

"Većinom su konstrukcije tih prvih aviona bile zasnovane na običnoj pretpostavci. Nismo imali gdje tražiti podatke osim promatrajući kako ptice lete […] U tim prvim danima glavni inženjer je gotovo uvijek bio i glavni pilot. Na taj način su u najranijem periodu razvoja avijacije loši inženjeri sami sebe eliminirali", rekao je Sikorski.

Lakše je bilo konstruirati avione, ali Sikorski nije odbacivao ideju o letjelici koja bi se podizala vertikalno. Zapravo, bio je obuzet idejom da stvori letjelicu o kakvoj je maštao Da Vinci.

Jednom je konstruirao saonice koje su se kretale pomoću motora s propelerima. Navodno su mogle razviti brzinu od 40 km/h. Sikorski je sve to uradio samo da bi provjerio pouzdanost propelera napravljenih od različitih vrsta drveta, ali je zatim, na radost cijelog Kijeva, pretvorio svoj probni rad u razonodu za mještane, uključujući i guvernera. Svi su se htjeli provozati tim saonicama.

Igor Sikorski pored svog helikoptera Sikorsky S-2.

Tako je Igor postao poznat u svome gradu. Ubrzo zatim je dobio ponudu koju nije mogao odbiti.

Carski poklon

Karijera Sikorskog u Ruskom Carstvu počela je 1912. godine, kada je 23-godišnjem inženjeru ponuđen posao u poznatoj ruskoj kompaniji "Russo-Balt". Ona je bila pionir u proizvodnji automobila i aviona u Ruskom Carstvu.

Za samo godinu dana Sikorski je sa svojim timom projektirao i sklopio prvi četveromotorni avion na svijetu. Naime, 1. svibnja 1913. godine divovski avion Sikorskog "Ruski vitez" uspješno je izveo svoj prvi let.

Igor Sikorski u

Događaj je bio toliko značajan da je privukao pažnju cara Nikolaja II., koji je osobno došao promotriti novi avion i upoznati se s njegovim tvorcem. Pun utisaka, car je nagradio Sikorskog zlatnim satom. Taj blagorodni poklon bio je znak posebnog poštovanja koje je car gajio prema mladom pronalazaču.

Konačna verzija

Nažalost, samo pet godina kasnije novi boljševički lideri neće predstavljati Sikorskog kao heroja, nego kao izdajnika te će ga prisiliti da napusti domovinu zahvaćenu revolucijom.

Smak svijeta

Sikorski je boljševičku revoluciju 1917. godine doživio kao smak svijeta, ne zato što je bio zagriženi monarhist, nego zato što više nije mogao koristiti svoj talent i usredotočiti se na projektiranje novih aviona.

Igor Ivanovič Sikorski na prednjoj platformi prvog primjerka

Boljševici su bili više zainteresirani za konjicu kao silu koja im je bila potrebnija u Građanskom ratu protiv Bijele vojske, za razliku od aviona koji u ono vrijeme još nisu bili široko korišteni u borbenim djelovanjima.

Zbog toga je Sikorski bio u očajnom stanju, a samo par godina ranije bio je carev miljenik.

Izgubio je sav novac koji je uložio u tvornicu gdje je radio, jer su boljševici nacionalizirali tu tvornicu i preorijentirali je da proizvodi tenkove.

Povrh svega, imao je razloga za strahovanje da mu je i život u opasnosti. Početkom 1918., kada je boljševički teror bio u punom jeku, bivši kolega Sikorskog koji je sada radio za boljševike upozorio je prijatelja: "Situacija je vrlo opasna. Vidio sam tvoje ime na naredbi za strijeljanje."

Uplašen i slomljen, Sikorski je pobjegao iz Rusije na Zapad.

Američki heroj

Igor Sikorski u New Yorku 1919. godine.

Nakon kratkog i neuspješnog boravka u Francuskoj, Igor Sikorski se u ožujku 1919. preselio u SAD.

Ameriku nije izabrao samo zato što je ona bila utočište mnogih ruskih emigranata u ono doba, nego i zato što je smatrao da će na ogromnom američkom teritoriju (koji se po veličini mogao usporediti s Rusijom) njegovi avioni i helikopteri biti korisno prijevozno sredstvo.

Međutim, u početku život talentiranog emigranta nije bio lak. Sikorski je morao davati satove matematike, ali nije gubio nadu da će se baviti onim što ga najviše zanima.

"Bio sam gladan u Americi. Znam što znači tražiti posao i ne naći ga u Americi. Ali, ni u najtežim periodima nije bilo dana kada bih izgubio nadu u svoje avione i kada ne bih govorio naglas: ’Hvala Bogu, ovdje sam slobodan čovjek i slobodno dišem. Nitko mi ne može narediti što da radim. Ako doživim neuspjeh, mogu ponovo pokušati’", tako je on opisao svoj boravak u SAD-u.

Ostvarenju svojih snova se približio kada je 1923. godine osnovao "Sikorsky Aero Engineering Corporation", malenu firmu u Rooseveltu, država New York, s ciljem da pravi nove avione s originalnom konstrukcijom.

U početku je tvrtka loše poslovala. Od bankrota ju je spasao ruski skladatelj Sergej Rahmanjinov, koji je također nakon boljševičke revolucije pobjegao iz Rusije u SAD, ali se obogatio brže od Sikorskog.

Rahmanjinov je pozajmio Sikorskom 5000 dolara (što bi 2020. godine bilo oko 76 000 dolara). Uz neka dodatna sredstva, pronalazač je uspio stati na noge i 1924. godine završiti Sikorsky S-29-A, jedan od prvih dvomotornih aviona u SAD-u. Avion je primao 14 putnika i razvijao brzinu od 185 km/h.

Sikorsky S-29-A

Ubrzo zatim je tvrtka počela proizvoditi leteće brodove, tj. avione koji su se mogli spustiti na vodu. Na primjer, kompanija Pan American Airways je koristila Sikorsky S-42 za prekooceanske letove.

Sikorsky S-42

Nadahnut uspjehom svojih aviona, Sikorski se vratio dječačkom snu, tj. projektiranju letjelice koja vertikalno uzlijeće. Taj je stroj danas poznat kao helikopter.

Prvi put je letjelica Vought-Sikorsky VS-300 podignuta u zrak 14. rujna 1928. godine. Ona je tada bila vezana za zemlju. Prvi slobodan let je izveden osam mjeseci kasnije, 24. svibnja 1940. godine.

Sikorsky 300 (VS-300A, NX 28996)

Početni uspjeh je inspirirao Sikorskog da 1942. godine napravi Sikorsky R-4, potpuno novi helikopter dvosjed. Bio je to prvi helikopter koji je koristilo ratno zrakoplovstvo SAD-a i ujedno prva u svijetu letjelica tog tipa koja je proizvedena u velikom broju primjeraka.

Zapovjednik obalne straže SAD-a Frank A. Erickson i Igor Sikorski u helikopteru Sikorsky HNS-1 C.G.

Od tada je Igor Sikorski napravio tridesetak modela aviona i helikoptera i postao živa legenda. On je 1966. godine primljen u Dvoranu slavnih International Air & Space.

Sikorsky S-58 (H-34) prilikom slijetanja.

Bijela kuća je 1957. godine naručila letjelicu koju je projektirao Sikorski, jer je američkom predsjedniku Dwightu D. Eisnehoweru bilo potrebno efikasnije prijevozno sredstvo na kraćim udaljenostima. Bijela kuća je najprije naručila Sikorsky H-34, a zatim 1961. godine umjesto njega Sikorsky SH-3 Sea King.

Protupodmornički borbeni helikopter Sikorsky SH-3H Sea King iz Protupodmorničke helikopterske eskadrile HS-12

Bijela kuća je 2006. godine imala 19 letjelica koje je konstruirao Sikorski. To su bili helikopteri američkog predsjednika i potpredsjednika.

Probni helikopter VH-92A testira slijetanje i polijetanje na južnom travnjaku Bijele kuće u rujnu 2018.

Igor Sikorski je umro 26. listopada 1972. godine u svojoj kući u Eastonu, država Connecticut. Rođen je u Rusiji i uvijek se s nostalgijom sjećao domovine koju više nikada neće vidjeti.

Nemajući mogućnost da se vrati u Rusiju, Sikorski je svoju veliku ljubav poklonio novoj domovini – Sjedinjenim Američkim Državama.

Igor Sikorski

"U Americi sam našao potvrdu svojih nadanja i shvatio koji su uzroci uspjeha ove zemlje. Ništa se ne može usporediti sa slobodnim radom slobodnih ljudi. To je temelj na kojem je izgrađen neosporni uspjeh Sjedinjenih Američkih Država", rekao je on jednom prilikom.

Danas se Igor Sikorski tretira kao nacionalni heroj kako u Americi, tako i u Rusiji. Zapamćen je kao čovjek koji je postao pionir u oblasti avijacije. Zahvaljujući njemu svijet je postao mnogo "manji".

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće