1. "'Studebaker' sigurno zaslužuje da mu bude podignut spomenik, kao što se svuda podizao čuvenim tenkovima T-34", napisao je artiljerac Ilja Marjasin. Njega su vozači u sovjetskoj vojsci najviše voljeli. "Studebaker US6" je često bio spas za Crvenu armiju, koju je tijekom cijelog rata mučio nedostatak vozila. Od svih vozila koja su isporučena SSSR-u u okviru američkog Zakona o zajmu i najmu ovi kamioni su pristigli u najvećem broju, ukupno 200 000 do kraja rata.
Boris Antonov/Sputnik
2. "Studeri", kako su ih vojnici zvali, bili su predviđeni za 2500 kg tereta, ali su često prevozili i po četiri tone. Moćni kamion s prednjom i zadnjom vučom na cesti je razvijao brzinu od 70 km/h, a s rezervoarom od 150 litara mogao je prijeći 400 kilometara. Glavni "aduti" Crvene armije su bili ZIS-5 i GAZ-AA, no oni se nisu mogli mjeriti s prekooceanskim "kolegom". "'Studebaker' je, naravno, bolji", smatrao je poručnik Šestog zasebnog gardijskog minobacačkog diviziona Pavel Gurevič: "Zisovi su bili dvoosni i gasili su se na lošoj cesti. A 'studebakeri' su terenci, imali su i prednju i zadnju vuču, i mogli su bolje manevrirati. U močvarama Karelije su nam baš dobro došli."
Georgij Petrusov/Sputnik
3. "Imali smo dovoljno kamiona, ali su se oni zaglavljivali na cestama, pa smo ih morali izvlačiti iz blata i doslovce ih tegliti", napisao je kasnije vezist Semjon Brevdo: "Spas su bili američki kamioni 'studebakeri'. Oni su napred iznad branika imali vitlo s čeličnom sajlom... Taj kamion je mogao sam sebe izvući ako se drugi kraj odmotane sajle ima za što zakačiti, a mogao je izvući i bilo koji drugi kamion. Ako je kolona imala jedan ili dva 'studebakera', to je bio spas."
A. Parhomenko/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
4. "Studebakeri" su korišteni za vuču oruđa kalibra 150 mm, kao i za prijevoz tereta i ljudstva. Pored toga, na američki kamion je montirana modifikacija gardijskih višecijevnih raketnih lansera tipa "Kaćuša", model BM-31-12 koji je u narodu bio poznat pod nazivom "Andrjuša".
Anatolij Jegorov/Sputnik
5. Američki kamioni su služili i kao cisterne za prijevoz benzina. Na njima su montirane radionice s alatom za popravak vozila, ili s kovačkim, bravarskim, mehaničarskim i električarskim alatom, kao i kratkovalne radio-stanice RAT za vezu Glavnog stožera s frontovima. Jedan od malobrojnih nedostataka američkog kamiona bilo je to što su mu trebali kvalitetnije ulje i gorivo, za razliku od sovjetskih kamiona ZIS i GAZ.
Arhivska fotografija
6. Kabina "studera" je bila od metala, bila je prostrana i funkcionalna. Za razliku od sovjetskih kamiona, u američkom kamionu su tvornički bila ugrađena sklopiva sjedišta. Karoseriju je pokrivalo debelo platno tako da je vojnicima bilo toplo, pa su mogli čak i odspavati.
Njemački savezni arhiv
7. Sovjetski Savez je bio iskreno zahvalan proizvođačima izvanrednog američkog kamiona. Zbog toga je 5. siječnja 1945. godine šef sovjetske državne komisije za nabavu u SAD-u, general-lajtnant Leonid Rudenko, poslao rukovodstvu Studebaker Corporation fotoalbum "Studebaker na sovjetsko-njemačkom frontu" s mnogobrojnim snimkama koje ilustriraju službu američkih kamiona u Sovjetskom Savezu. Danas se taj fotoalbum čuva u arhivu nacionalnog muzeja kompanije u South Bendu, Indiana.
TASS
8. Po završetku rata većina kamiona je vraćena Americi. Jedan broj vozila je ipak ostao u SSSR-u, i do sredine 1960-ih se intenzivno koristio za potrebe poljoprivrede, industrije i sovjetske vojske.