Kako žena u Rusiji može postati pilotkinja?

Marina Lisceva / TASS
U Rusiji ima malo žena pilotkinja, ali ih ipak ima. Mogu li osobe ženskog spola to lako postići ili je to još uvijek prvenstveno "muški posao"?

Boravak u pilotskoj kabini je neobičan i pomalo strašan događaj, posebno za vrijeme slijetanja, čak i ako zante da se ne radi o pravom letu.

- A gdje ćemo aterirati? Sad smo iznad nekakvih šuma...

- Ovo je Šeremetjevo [Moskva].

- Onda napravite da bude izlazak ili zalazak sunca, ili noć. Dajte neka bude Dubai noću!

Mi smo u trenažeru putničkog aviona. On s 99% vjerodostojnosti simulira pilotsku kabinu, a postavljen je u zatvorenom hangaru. Sve je isto kao i tijekom pravog leta, samo što ovdje piloti mogu po želji podešavati uvjete leta i pejzaž koji se vidi. Ali ipak sve djeluje vrlo realistično. Za vrijeme slijetanja kabina se pomiče naprijed, a pista se približava tako brzo da promatrače koji stoje iza pilota obuzima histeričan smijeh.

Pilotira Jekaterina Telepun, jedna od najmlađih pilotkinja kompanije "Aeroflot". Ona ima 25 godina i druga je pilotkinja obitelji putničkih zrakoplova Airbus A320. Njezini prsti brzo pritišću mnogobrojnu dugmad i povlače poluge, podešavaju centriranje, brzinu i koordinate. Kaća je tako krhka, nenametljiva i mlada da u pilotskoj odori više podsjeća na studenticu prve godine. Uz to, pomalo nalikuje i na junakinju ruskog bloskbustera "Posada" (2016.), drugu pilotkinju Aleksandru, koja je izabrala mušku profesiju i zbog toga je u filmu stalno izložena diskriminaciji.

Jekaterina Telepun / RBTHJekaterina Telepun / RBTH

- I vi ste to primijetili? Ja sam pomislila: "Ovo je prava diskriminacija!" Ali tako je samo u filmu. U životu je sve drugačije...

Sada Kaća rijetko gleda popularne filmove u kojima su zrakoplovi na rubu katastrofe, a u posljednjem trenutku ih spašava neki bivši agent elitnih specijalnih službi.

- Tijekom studija sam često gledala "Air Crash Investigation". Ali ja sam to gledala kako bih što više naučila. Zanimljivo je vidjeti tuđe pogreške.

Izvor: YouTube

U pilotskoj kabini mora biti bar jedan muškarac

Kaća leti već dvije godine, u prosjeku 20 letova mjesečno. U ovakvom trenažeru svi piloti vježbaju svakih pola godine, čak i oni koji već odavno pilotiraju putničkim zrakoplovima. To je neophodno kako se ne bi izgubila rutina u nestandardnim, pogotovo u izvanrednim situacijama.

- Ja sam živjela u Kijevu i odmah poslije škole sam upisala pilotsku akademiju. Bila sam jedina djevojka na godini. Usput, nisam čula da je ikada na jednoj godini u Ukrajini ili Rusiji studiralo pet-šest djevojaka. Zašto? Vjerojatno to ne žele. Ili možda ne znaju da je to moguće. Često me pitaju: "A zar se to u Rusiji može?" Nema tu nikakvih prepreka. Ja nisam bila izložena nikakvoj diskriminaciji. Jedini je uvjet je da imate dobro zdravlje.

Treba proći psihološki test od 360 pitanja, liječničku komisiju i test na epilepsiju. "Stave te u fotelju u mračnoj prostoriji i uključe lampe koje vrlo snažno trepere, a ti gledaš u njih", priča Kaća.

Kada sjedne na pilotsko mjesto u trenažeru, sva njena stidljivost iščezne. Pokušala je izbrojati koliko u njezinoj kompaniji ima žena pilotkinja. Ispostavlja se da ih ima nešto više od 20 [ukupno u kompaniji radi 2353 pilota], a među njima pet kapetanica, ali Kaća osobno ne poznaje nijednu od njih. Njihovi putevi se križaju ponekad samo na brifingu prije leta.

- Nikad se jedan let ne šalju dvije žene. Možda je u pitanju nekompatibilnost... Ne mogu bolje objasniti, ali jednostavno se to ne događa. U Sovjetskom Savezu je toga bilo, vidjela sam fotografiju na kojoj su i pilotkinja i kopilotkinja ženskog spola.

Većina stanovnika Rusije još uvijek doživljava ženu pilotkinju kao nonsens. To je nešto kao žena tenkistica. Drugim riječima - egzotika. Stjuardese pričaju Kaći kako putnici ušute kada čuju njezino obraćanje preko razglasa u avionu. Ali dosad nitko nije izašao iz zrakoplova, kaže Kaća s osmijehom.

 

"Žena se stalno mora dokazivati"

- Generalno gledano je u Rusiji odnos prema ženama u zrakoplovstvu više negativan nego pozitivan. Društvo razmišlja šablonski. Ne možete ni zamisliti s koliko nezgodnih situacija sam se suočavala, gdje je bilo i nedoumica, i osuda, i seksizma, i diskriminacije, i komentara punih prezira. Na primjer, ne žele te primiti na posao jer "nisi odgovarajućeg spola". Pojedini su izražavali i nezadovoljstvo. Kažu da im "ne treba žena u avionu". Ja sam feministkinja, i moram to biti ako radim u ovoj sferi", priča za RBTH Hrvatsku 22-godišnja Tatjana Bitjugina iz Jekaterinburga [1788 km od Moskve].

Tatjana Bitjugina / Lična arhivaTatjana Bitjugina / Osobna arhiva

Njezin profesionalni put je bio mnogo trnovitiji nego Kaćin, ali i Tatjana, kao i Kaća, također potječe iz avijacijske obitelji, i također nije htjela sjediti u uredu i baviti se "papirologijom", i isto tako je bila jedina studentica na godini. Pola godine je uspjela radi u putničkoj varijanti helikoptera Mi-8, s odgovarajućim komforom i kožnim foteljama za VIP putnike. I ona priznaje da je to bilo teško jer je stalno bila na putovanjima, živjela je u službenom stanu s posadom, u ne baš najboljim uvjetima, s malo slobodnog vremena i bez privatnosti u životu. Sada patrolira duž naftovoda (na istom takvom Mi-8, ali u drugoj modifikaciji) sa zadatkom da otkrije nesreće, izlijevanje nafte i druge probleme. Leti na visini od 50 do 100 metara. Primili su je na posao pod uvjetom da se dodatno obuči za pilotiranje ovim helikopterom.

- Teže je pilotirati helikopterom nego "lijepim putničkim avionom", zato što je u helikopteru jača buka i veća vibracija, stalno se osjeća kerozin, posao je teži i "prljaviji", a plaća manja. Ponekad imam osjećaj da se taj miris ne može prozračiti i da sva mirišem na kerozin.

Tatjana smatra da se djevojka sto puta teže probija u ovoj profesiji nego muškarac. Ona stalno mora dokazivati da nije lošija od muškaraca, i u suštini mora biti bolja od prosječnog muškog pilota. Njemu se greške opraštaju, jer se to "svakome događa", a ženi se obavezno kaže: "Žena u pilotskoj kabini je isto što i majmun s granatom".

- Pa ipak, sada daleko više djevojaka upisuje avijaciju. One se ugledaju na žene pilote u inozemstvu i razmišljaju ovako: "Ona je pilotkinja, ona leti. Zašto ona može, a ja ne mogu? Ja nisam ništa lošija od nje". Jednom mi je na aerodromu u Tjumenju prišla stjuardesa i zamolila da se fotografira sa mnom kako bi poslije svima pričala i pokazivala fotografiju dokazujući da i žene mogu biti piloti.

Koliko ukupno ima žena pilota u Rusiji i svijetu?

Prema podacima Air Line Pilots Associationa (predstavništva pilota velikih i regionalnih avioprijevoznika SAD-a i Kanade), u ovim zemljama ima 5% žena od ukupno 53 000 pilota.

U cijelom svijetu ima 130 000 pilota. Od toga je samo 4000 žena, priopćava International Society of Women Airline Pilots.

U Rusiji ima krajnje malo žena pilotkinja. Među pilotima kompanije "Aeroflot" (koja obuhvaća četiri avioprijevoznika) ima ih više nego u drugim zrakoplovnim kompanijama, tvrde mediji, ali zasad se u Rusiji po tom pitanju ne vodi službena evidencija.