Kako je Nijemcima propao blitzkrieg kod Moskve 1941. godine (FOTOGRAFIJE)

Njemački vojnik se predaje, rajon Solnečnogorska, 1. prosinca 1941.

Njemački vojnik se predaje, rajon Solnečnogorska, 1. prosinca 1941.

Samarij Gurarij/Sputnik
Kontraofenziva sovjetskih trupa kod Moskve u prosincu 1941. godine bila je veliko iznenađenje za Wehrmacht. Nijemci su bili uvjereni da je s Crvenom armijom već svršeno.

1. Početno je razdoblje operacije "Barbarossa" za Crvenu armiju bilo pravi pakao. Wehrmacht je tijekom nekoliko mjeseci okupirao čitav Baltik, Bjelorusiju i veliki dio Ukrajine. Stotine tisuća sovjetskih vojnika poginulo je ili je zarobljeno, a Nijemci su se već potpuno približili glavnim gradovima Lenjingradu i Moskvi.

2. Početkom listopada 1941. godine četiri sovjetske armije su kod Vjazme, dakle samo 200 kilometara od Moskve, izgubile oko milijunn ljudi – poginulih, ranjenih i zarobljenih. Moskva je bila praktički nezaštićena. Građane je 15. listopada počela hvatati panika. Žitelji su masovno bježali na istok, opći kaos je bio praćen pljačkama i razbojništvom. "Na ulici je jedna grupa odvaljivala vrata na prodavaonici, netko je već iznosio robu", napisala je kasnije Suzana Karpačova: "Putem je prolazila nepregledna kolona ljudi s ruksacima, bilo je automobila i kamiona natovarenih kućanskim stvarima. Danas su ljudi napuštali Moskvu isto kao jučer Vjazmu." Samo su strogim mjerama, uvođenjem policijskog sata i vojnih patrola vlasti uspjele normalizirati situaciju.

Žitelji Moskve kopaju obrambene rovove.

3. Sovjetsko zapovjedništvo je pokušalo dobiti na vremenu i što je moguće duže zadržati neprijatelja dok rezervne jedinice iz Sibira, s Urala i Dalekog istoka Rusije ne pristignu u obranu prijestolnice. Na prilazima Moskvi su na brzu ruku utvrđene linije obrane i tu su usmjeravane sve raspoložive pukovnije i divizije. Pored njih su u borbu ubačeni i kadeti vojnih akademija iz Moskve i Podoljska. Mnogi od njih nisu još napunili ni osamnaest godina i trebali su po završenoj akademiji postati časnici i zapovjednici, a išli su na front kao obični vojnici.

Sovjetski zapovjednik čita Staljinov govor u jeku borbi za Moskvu.

4. U teškim i iscrpljujućim borbama mješovite jednice kadeta Podoljske pješadijske i Podoljske artiljerijske vojne akademije izgubile su 2500 od ukupno 3500 boraca, ali su zadržale neprijatelja dvanaest dana, iako im je naređenje bilo da ga zadrže bar pet dana. "Prvi vod je digao u zrak bunker na mjestu našeg proboja", napisao je kasnije njemački vojnik Adalbert Wasner iz 19. tenkovske divizije Wehrmacha: "Zapodjenuta je izuzetno teška bliska bitka i obje strane trpe gubitke. Dobili smo i prve zarobljenike. To su pitomci Podoljske vojne akademije. Zovu ih ’Staljinovi pitomci’. Svi se brane izuzetno hrabro."

Sovjetski tenkovski desant. Tenk T-34 juriša na selo koje su zaposjeli Nijemci.

5. Sedmog studenog, na 24. godišnjicu revolucije, na Crvenom trgu je održana vojna parada. Neke jedinice su ravno s parade odlazile na front čija se linija neumoljivo približavala glavnom gradu Rusije. Maršal Georgij Žukov je u svojim "Sjećanjima i razmišljanjima" istaknuo: "Ovaj događaj je odigrao ogromnu ulogu u jačanju morala vojske i sovjetskog naroda, i imao je veliki međunarodni značaj." Parada je pokazala cijelom svijetu da Sovjetski Savez još nije slomljen. Za Moskovljane je od velike važnosti bila i činjenica da se na tribini pojavio i Staljin, i da je održao svečani govor. Ljudi su vidjeli da je vrhovni zapovjednik još uvijek u Moskvi, iako je veći dio organa vlasti u tom trenutku već bio evakuiran u Kujbišev (Samara).

Vojna parada na Crvenom trgu, 7. studenog 1941. Mitraljesci.

6. Drugog prosinca su jedinice 2. tenkovske divizije Wehrmachta zauzele naselje Krasna Poljana, udaljeno samo 30 kilometara od Kremlja. S obzirom na ogromna prostranstva i ljudske resurse SSSR-a, njemački zapovjednici su shvaćali da rat još nije završen, ali su bili uvjereni da je kostur Crvene armije skršen. "Vojna moć Rusije više ne predstavlja opasnost po Europu", napisao je 23. studenog načelnik Glavnog stožera  kopnenih trupa Franz Halder.

Njemački tenkovi PzKpfw III Ausf G s topovima KwK 42 kalibra 50 mm prolaze kroz selo u plamenu u okolini Moskve.

7. Pa ipak, njemačke trupe su imale i dosta problema na putu prema sovjetskoj prijestolnici. Crvena armija je pružala konstantan otpor i stalno prelazila u kontranapade, tako da su Nijemci bili iscrpljeni i pod velikim pritiskom. Kretanje tenkovskih jedinica je bilo otežano totalnim miniranjem prilaza gradu koje su sovjetski mineri vrlo dobro osmislili. Počeli su i problemi s opskrbom i masovni pomor konja, jer je počela zima, a nije bilo hrane za stoku.

Kontranapad sovjetskih jedinica kod Moskve, 1941.

8. Njemačka vojska se uzdala u posljednji odlučujući marš na Moskvu, ne uzimajući u obzir činjenicu da u grad pristižu velike i svježe rezerve Crvene armije. Trupe Zapadnog fronta Georgija Žukova i Jugozapadnog fronta Konstantina Timošenka prešle su 5. prosinca u veliku kontraofenzivu. "Kada smo napredovali, naša artiljerija je otvarala tako snažnu vatru da je njome njemačka obrana neutralizirana i prije nego što stigne pješadija. I zato su, kad smo ulazili u sela, Nijemci već stizali napustiti ih. Tamo sam ja prvi put vidio ’kaćuše’ na djelu. To je nezaboravan prizor. I naravno, sva sela su izgorjela do temelja", napisao je kasnije ruski vojnik Gerc Rogovoj.

9. Njemačke trupe su se počele velikom brzinom povlačiti i udaljavati od prijestolnice. Tu i tamo se povlačenje pretvorilo u panični bijeg. Crvena armija je usput nailazila na artiljerijska oruđa koja su Nijemci ostavili. Adolf Hitler je 19. prosinca smijenio zapovjednika pješadijskih trupa Walthera von Brauchitscha. Tada je smijenjen i zapovjednik Grupe armija "Centar" Fedor von Bock. Heinz Wilhelm Guderian, zapovjednik 2. tenkovske grupe koji je također bio smijenjen, napisat će mnogo godina kasnije u svojim "Vojničkim sjećanjima": "Ofenziva na Moskvu je propala. Sve žrtve i napori naših hrabrih trupa bile su uzaludne." Nijemci su uspjeli stabilizirati front tek početkom siječnja 1942. godine.

Vojnici razbijene njemačke jedinice predaju oružje.

10. Nanijevši Wehrmachtu vrlo jak udarac, Crvena armija je odbacila neprijatelja 100-250 kilometara od Moskve. Uspjela je osloboditi značajne teritorije i u cjelini otkloniti opasnost po prijestolnicu. S druge strane, ambiciozni planovi sovjetskog zapovjedništva da se ofenziva okruni potpunim slomom Grupe armija "Centar" prouzrokovali su teške bitke, vrlo mučna izvlačenja iz obruča i velike gubitke. I pored Moskovskog trijumfa i kraha strategije njemačkog blitzkriega, u tom trenutku još nije došlo vrijeme za korjeniti preokret u ratu.

Žene u pratnji zarobljenih fašista. Nijemci su kod Moskve bili potučeni do nogu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće