U ljeto 1951. godine Norveška je započela jednu od najpovjerljivijih operacija u svojoj povijesti, poznatu pod imenom "Asfalt". Posmrtni ostaci tisuća sovjetskih vojnika sahranjenih širom ove zemlje u tajnosti su ekshumirani i odnošeni na groblje na otoku u Norveškom moru. Što je potaknulo rukovodstvo ove skandinavske zemlje na takav korak?
Oko sto tisuća sovjetskih vojnih zarobljenika nalazilo se u Norveškoj za vrijeme Drugog svjetskog rata. Nijemci su ih koristili za težak rad u iskopavanju rude i izgradnji obrambenih utvrđenja koja su se podizala za slučaj iskrcavanja saveznika.
Preko 13 tisuća tih vojnih zarobljenika poginulo je i sahranjeno na nekoliko stotina groblja, uglavnom na sjeveru zemlje. Norveška i Sovjetski Savez su u poslijeratnom razdoblju zajednički o njima vodili računa.
Međutim, hladni se rat s vremeno zahuktavao te je paralelno rasla sumnjičavost Norveške (pridružila se NATO-u 1949. godine) prema istočnom susjedu. Kako je suradnja dvije zemlje podrazumijevala redovne posjete grobljima sovjetskih dužnosnika, delegacija i diplomata, u Oslu su strahovali da bi na taj način u Norvešku mogli dospjeti i suradnici obavještajnih službi SSSR-a.
Sve sovjetske građane koji su posjećivali brojna groblja širom Norveške nije bilo moguće nadzirati. U cilju kompletne kontrole i kako bi onemogućili stvaranje široke i efikasne sovjetske špijunske mreže u zemlji, norveška vlada odlučila je ukloniti spomenuta groblja, ekshumirati ostatke i prenijeti ih na groblje na otoku Tjøtta.
Kada je u ljeto 1951. godine počeo Korejski rat koji je zakomplicirao ionako složene odnose između Zapada i Istoka, Ministarstvo obrane Norveške je počelo s realizacijom tajne operacije "Asfalt". Naziv je dobila po vrećama za asfalt u kojima su prenošeni ostaci.
Ekshumacija se provodila tajno, radilo se uglavnom noću. Na mnogim su grobljima spomenici morali biti dizani u zrak, jer se na drugi način do grobova nije moglo doći.
Tor Steffensen je sudjelovao u iskopavanju ostataka sovjetskih vojnika u Finnmarku. „"Skupljali smo dijelove tijela u vreće. Svuda oko nas su bile noge, kosti, rebra. Vrlo često su dijelovi pripadali različitim ljudima, a ostaci istog čovjeka mogli su završiti u raznim vrećama. U leševima je bilo puno zemlje, a uz to se širio i pakleni smrad", sjećao se Steffensen.
Po njegovim riječima, mnogi su nakon takvog posla doživjeli psihički slom.
Teretni brodovi, koji su iz raznih mjesta u Norveškoj dovozili ostatke sovjetskih vojnika na otok Tjøtta. morali su se stalno dezinficirati klorom, natrijevim hidroksidom i fenolom. Jan Brovold, koji je radio na istovaru, sjeća se da su brodovi bili prenatrpani vrećama s dijelovima tijela. "Bili su naslagani kao cigle, od pramca do krme, duž cijelog broda."
Bez obzira na to što je operacija imala tajni karakter, u jesen su informacije procurile u tisak. Ubrzo je u norveškom društvu "Asfalt" izazva0 istinski skandal.
Pokretačka snaga protesta postale su lijeve snage u zemlji, prije svega Komunistička partija Norveške. Međutim, i njihovi su politički protivnici izražavali oštar negativan odnos prema akciji Ministarstva obrane. Lider Konzervativne stranke Carl Joachim Hambro nazvao je ovaj događaj "krajnje odvratnim činom".
Najveće su nezadovoljstvo pokazivali žitelji onih regija u kojima se vršila ekshumacija. Drugi svjetski rat je bio završen relativno nedavno, a mnogi su se Norvežani još uvijek sjećali sovjetskih vojnih zarobljenika kojima su nastojali pomoći koliko su mogli da se prehrane. Umnogome je zahvaljujući baš njima zarobljeništvo u Norveškoj uspio preživjeti veliki broj vojnika Crvene armije.
Protestanti su optužili vlast za skrnavljenje grobova i barbarstvo. Oni su protestirali ispred zgrade parlamenta u Oslu, a u gradu Mo i Rana su uspjeli zaustaviti ekshumaciju.
Na iskopavanje i ponovno sahranjivanje oštro je reagirao i Sovjetski Savez koji je norveško rukovodstvo o ovoj akciji obavijestilo na samom njezinom kraju. Službeno je prijenos ostataka bio obrazložen željom da se sovjetskim građanima olakša posjet grobovima.
U protestnim notama koje su upućivali sovjetski diplomati ukazivalo se na "potiranje sjećanja na sovjetske vojnike" i "neprijateljski čin prema Sovjetskom Savezu". Posebno ih je revoltirala demontaža, a u pojedinim slučajevima i uništavanje spomenika.
U zimu 1951. godine operacija "Asfalt" je bila završena. Ona je obuhvatila oko 200 grobalja u cijeloj zemlji. Na kraju su, prema podacima Ministarstva vanjskih poslova Norveške, na groblje na otoku Tjøtta doneseni ostaci 8804 sovjetska vojna zarobljenika, među kojima se 978 moglo identificirati.
Bez obzira na to što su Sovjetski Savez i Norveška nastavili suradnju po pitanju vojnika Crvene armije sahranjenih u toj skandinavskoj zemlji, odnosi između dviju zemalja bili su na duge staze pokvareni.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
