Ogromni zidni sat sa zvonima na Spaskoj kuli u Kremlju dobro je poznat svakom Rusu još od ranog djetinjstva. Uostalom, kada na satu na Spaskoj kuli izbije ponoć, ispraća se stara i dočekuje nova godina.
Otkrivamo najvažnije tajne najpoznatijeg sata u Rusiji.
Sat na Spaskoj kuli svira himnu Rusije u šest sati ujutro, u podne, šest sati uvečer i u ponoć, a Glinkinu melodiju "Slava ti" u tri i devet ujutro, kao i u tri sata poslije podne i devet uvečer. Na taj se način zvona mogu čuti na svaka tri sata. Glavno se zvono oglašava na svakih sat vremena. Upravo njegov zvuk za Novu godinu sluša cijela zemlja, a prenose ga sve televizijske i radijske stanice u Rusiji.
U početku je sat svirao ili Marš Preobraženske pukovnije iz doba Petra Velikog, ili neslužbenu himnu Ruskog Carstva "Koliko je slavan naš gospod na Sionu", koju je skladao Dmitrij Bortnjanski.
"U Sovjetskom Savezu su prvo svirana Internacionala i posmrtni marš u čast onih koji su pokopani kraj zidina Kremlja na Crvenom trgu, međutim već nakon 1938., zvona na Spaskoj kuli nisu emitirala nikakve melodije izuzevši oglašavanja na svakih 15 minuta", kaže zvonar Moskovskog kremlja i katedrale Krista Spasitelja Konstantin Mišurovski. Tek je devedesetih godina donesena odluka da zvona sviraju i himnu Rusije i Glinkinu melodiju "Slava ti".
Spaska kula 1890.-1896.
Nepoznati autor/MAMM/MDFPrvi sat na Spaskoj kuli (tada se zvala Frolovska) pojavio se odmah po završetku gradnje 1491. godine. Svjedočanstva o izgledu sata nisu sačuvana.
Drugi sat potječe iz vremena Mihaila Fjodoroviča, prvog cara iz dinastije Romanov (1596.-1645.). Iz Engleske je bio pozvan majstor Christopher Galloway koji je napravio potpuno impresivan uređaj. Na tom se satu nisu okretale kazaljke nego čitav brojčanik. On je bio nebeskoplave boje sa zvijezdama i prikazom sunca. Izdužena zraka bila je zapravo kazaljka sata. Zvonjava se čula na svakih sat vremena. Sat je izgorio u požaru 1701. godine.
Treći sat je montiran 1709. godine po ukazu Petra Velikog i to je već bila suvremena ura pristigla iz Nizozemske. Car je uveo računanje vremena po ugledu na Europu. Mehanizam je imao 33 zvona koja su svirala određene melodije i oglašavala se na svakih sat vremena. Osim toga, sat je upozoravao na požare u gradu. I ovaj sat je izgorio 1737. godine.
Četvrti sat potječe već iz vremena Katarine Druge i 1770. godine. Bio je to engleski sat koji je postavio njemački urar majstor Fatz. Duhoviti urar je na satnom mehanizmu postavio šaljivu pjesmicu "Ah, ti mili Augustine", koja se mogla čuti oko godinu dana, dok nije naloženo da bude uklonjena. Sat je ispravno radio nekoliko desetljeća. Ni prilikom Napoleonovog osvajanja Moskve nije bio ozbiljnije oštećen.
Za pojavu suvremenog sata 1852. godine zaslužni su urari danskog porijekla Ivan i Nikolaj Butenop. Oni su postavili crne brojčanike na svakoj strani kule, zamijenili stare mehanizme i odabrali prema tonovima 35 novih zvona s kremaljskih kula.
Za vrijeme revolucije 1917. godine, sat je bio pogođen i oštećen. Obnovljen je nakon godinu dana po naređenju samog Vladimira Lenjina te i dan-danas radi.
Mehanizam bez zvona težak je 25 tona i sastoji se od nekoliko tisuća dijelova. Visine je oko tri metra, a promjer zupčanika dostiže metar i po. Za preciznost rada je odgovorno 32 kilograma teško klatno i tri utega težine između 160 i 224 kilograma.
Glavno zvono koje se oglašava onoliko puta koliko je sati teško je preko dvije tone, a najveće "glazbeno" zvono preko jedne tone.
Sve je donedavno na satu korišteno 35 zvona koja je s vremenom trebalo obnoviti. U ovom trenutku rade 23 zvona. Od starih je ostalo samo jedno koje označava okrugle sate, kao i devet manjih koji se oglašavaju na četvrt sata i jedno nizozemsko, naručeno devedesetih godina, teško preko jedne tone.
U studenom 2020. godine je na Spaskoj kuli postavljeno 12 novih zvona koja su izlivena u Voronježu specijalno za ovaj sat. Više od godinu dana majstori su podešavali nova zvona prema nizozemskom. Na nekima su bile dovoljne manje intervencije u unutrašnjosti, da bi se smanjio zvuk, dok je neke trebalo čak ponovo izlijevati. U radu je sudjelovao i dirigent Predsjedničkog orkestra Jevgenij Nikitin.
Rusi baštine tradiciju ispisivanja želja u novogodišnjoj noć, na papiriću koji potom spaljuju i pepeo bacaju u čašu šampanjca koju treba ispiti dok se moskovski sat ne oglasi 12 puta najavljujući dolazak Nove godine. Običaj potječe iz sovjetskog vremena kada se na radiju prenosilo točno vrijeme, a novi sat počinjao nakon posljednjeg signala.
Običaj televizijskih novogodišnjih obraćanja sovjetskim građanima potječe iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, od Leonida Brežnjeva, nakon čega se u cijeloj zemlji prenosila zvonjava kremaljskog sata. Međutim, ispostavlja se da Nova godina zapravo ne počinje nakon 12. oglašavanja zvona na satu, već dvadeset sekundi prije prvog, kada čujemo manja zvona.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
