10 VIZIONARSKIH projekata sovjetske "papirnate arhitekture" (FOTO)

Muzej ”Garaž”
Radi se o jednom od najzanimljivijih fenomena u povijesti ruske kulture XX. stoljeća, koji je arhitektima dao priliku da grade sve, od Noine arke do kućice za lutke.

"Papirnata arhitektura" je nastala krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina kao konceptualni pravac mladih umjetnika i arhitekata koji su, ne želeći biti dio sovjetskog arhitektonskog mainstreama, kreirali svoju paralelnu stvarnost. Ona je našla izraz u časopisima, projektima za različite natječaje i na izložbama. "Papirnati" arhitekti su smjelo kombinirali različite stilove i epohe, tražeći prikaze idealnog grada u prošlosti i projektirajući ih u svijet budućnosti. Nijedna od tih ideja nije ozbiljno mogla pretendirati na ostvarenje u stvarnosti, no mnoga su pitanja koja su oni pokrenuli kasnije postala ključna za čitavo svjetsko graditeljstvo. Neka od njih su i danas aktualna. Za vas smo izabrali deset najreprezentativnijih primjera sovjetske "papirnate arhitekture".

"Novi element raseljavanja"

Autori: Aleksandar Gutnov, Andrej Baburov, Ilja Ležava i drugi

Još je krajem 50-ih godina grupa studenata Moskovskog arhitektonskog instituta osmislila koncept stambenog rajona budućnosti pod nazivom Novi element raseljavanja (NER). Rad na projektu je trajao preko 15 godina, ali on nije bio realiziran. Međutim, stekao je međunarodno priznanje: bio je predstavljen na XIV. Milanskom trijenalu 1968. godine i na izložbi "Expo" u Osaki 1970. Ključne ideje NER-a s vremenom su postale presudne za suvremeni urbanizam. Među osnovnim principima izdvajaju se: razdvajanje prostora za proizvodnju i za stanovanje, humanizacija sredine, ravnomjerni raspored ljudi i infrastrukture, naseljavanje novih teritorija. Po vremenu pojavljivanja projekt je prethodio "papiratnoj arhitekturi", ali je postao njezina važna ideološka komponenta.

Grad-vijadukt

Autori: Iskander Galimov, Mihail Fadejev

Mnoge ideje "papirnatih" arhitekata pomicale su uobičajene prostorne okvire, pokušavajući naći nove oblike prisutnosti arhitekture. Takav je, na primjer, izmaštani projekt grada Iskandera Galimova i Mihaila Fadejeva. Radi se o ogromnom kamenom mostu na čijim se različitim razinama nalaze željezničke pruge, kuće, tvornice i tržnice.

Spomenici kojih nema

Autor: Konstantin Bojm

Ovo je serija brončanih minijatura, replika poznatih arhitektonskih spomenika koji u stvarnosti ne postoje. Među njima su, na primjer, zgrade-simboli sovjetske civilizacije: Kula Kominterne i Dvorac sovjeta u Moskvi. Po mišljenju Konstantina Bojma, ovakvi nepostojeći spomenici čine alternativnu povijest arhitekture, koja je jednako zanimljiva kao i postojeća.

Kuća za lutke

Autori: Aleksandar Brodski, Ilja Utkin

Arhitekti su osmislili kuću za lutke pod nazivom Totem, koja podsjeća na sveti totem Indijanaca, paganski objekt obožavanja. Osmišljena kao igračka za djecu, ona svojim vlasnicima omogućava da se "igraju svega". Konstrukcija je napravljena u obliku masovnog drvenog stupa koji se oslanja na četiri masivne drvene noge. Unutar objekta se nalazi spiralno stubište, a preostali prostor je mjesto djetinjstva koje se može mijenjati prema želji svojih vlasnika.

Muzej iščezlih građevina

Autori: Aleksandar Brodski, Ilja Utkin

Ovaj konceptualni projekt je neka vrsta memorijala koji čuva sjećanje na sve nestale građevine neovisno o tome radi li se o nekadašnjim spomenicima arhitekture ili ne. "Svaka nestala građevina, čak i najneuglednija, ravnopravni je eksponat muzeja, i njezina detaljna maketa zauzima svoje mjesto u njemu, jer je u nju uložena duša arhitekta, graditelja, ljudi koji su njoj živjeli ili jednostavno slučajnih prolaznika koji su na nju bacali svoj rastreseni pogled", objasnili su arhitekti svoj projekt.

Kazalište bez pozornice ili šetajuće gledalište

Autori: Aleksandar Brodski, Ilja Utkin

Projekt šetajućeg gledališta je svojevrsno ostvarenje ideje "cijeli grad je kazalište". Arhitekti su pokušali zamisliti kako bi izgledao grad "za sve". "Naše kazalište nema stalnu pozornicu. U svom neprekidnom šetanju po gradu ono se zaustavlja na najneočekivanijim mjestima i podiže zavjesu u potrazi za novim predstavama, novim scenografima, novim glumcima", navodi se u opisu projekta. "Na njegovoj sceni mogu nastupiti profesionalne trupe, ali i usamljeni prolaznik, koji izvodi svoju zagonetnu improvizaciju te može neočekivano pobrati burne aplauze, dospijevajući u vidno polje gledatelja."

Vila Klaustrofobija

Autori: Aleksandar Brodski, Ilja Utkin

Prilikom projektiranja ove građevine arhitekti su pošli od slike čovjeka i od njegovih problema. Unutrašnje Dvorište je načinjeno po ugledu na unutrašnji čovjekov svijet, koji ne želi ili ne može izaći van. "Naš Atrij je zrcalni lijevak ubačen u kamenu kuću bez prozora. Promatrano iz dvorišta, lijevak je zrcalo, a proziran je ako se gleda iz unutrašnjosti zgrade. Sve prostorije koje su raspoređene ukrug (nazovimo ih sobe, ćelije ili odaje, svejedno) okrenute su prema lijevku jednim staklenim zidom. Stanovnici kuće iz svojih soba gledaju jedni druge, ali vide beskonačnost."

Stanovanje za beskućnike

Autor: Sergej Barhin

Ovaj arhitekt je osmislio zanimljiv način za razoružavanje vojnih supersila i taj proces pretvorio u umjetničku akciju. On predlaže da se na tisuće raketa s kojih su uklonjene bojeve glave pretvore u visoke stambene kule koje treba postaviti na gradskim trgovima kao podsjećanje na strašnu ratnu prošlost. Tako se može riješiti i jedan od najvećih problema u poslijeratnom svijetu: nedostatak stambenog prostora.

Novo kazalište Olimpiko

Autori: Sergej Barhin, Mihail Belov, Mihail Hazanov, Jekaterina Belova, Jelena Kozeljkova

Još jedan projekt koji na novi način tretira ulogu kazališta u gradu. Svaka ulica ovdje je pretvorena u gledalište, a svaki trg u pozornicu. Svaka kuća u toj četvrti igra svoju ulogu: kazališna blagajna, šminka, kafić ili toalet. "Igra prostora nikad ne prestaje", kažu arhitekti, "jer je pokreću čas 'umjetna', čas 'obrnuta' perspektiva kako unutar, tako i izvan kazališne četvrti."

Noina arka

Autori: Mihail Filipov, Nadežda Bronzova

Projekt suvremene Noine arke, spomenika čitave ljudske civilizacije, zasnovan je na izgubljenom raju. Arhitekti su u njemu povezali predodžbe o idealnom gradu iz deset prethodnih stoljeća. Posljednji sloj potječe iz 2001. godine i simbolizira san o čuvanju višestoljetne kulture.

Knjiga Jurija Avakumova "Papirnata arhitektura. Antologija" objavljena je u okviru izdavačkog programa Muzeja suvremene umjetnosti "Garaž" u Moskvi. Redakcija zahvaljuje muzeju na ustupljenom materijalu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće