Omiljeni brod Nikolaja II. (FOTOGRAFIJE)

"Takva je radost ponovo biti u svojoj kući na vodi", zapisao je u svom dnevniku Nikolaj II. nakon jednog dolaska na jahtu "Štandart". Jedan od najljepših i najelegantnijih brodova svog vremena dvadest je godina služio obitelji Romanov, koja je na njemu plovila od finskih stjenovitih otoka do obala Krima.

Izgradnja jahte je počela 1893. godine u Danskoj za cara Aleksandra III., no zbog njegove je iznenadne smrti sreću da je koristi imao njegov sin Nikolaj, okrunjen 1894. godine. Dug 122,3 metra, širok 15,4 metara s deplasmanom od 5 i po tona, "Štandart" je bio jedna od najvećih jahti svog vremena, koja je više podsjećala na krstaricu. Bila je projektirana kao jedrenjak, ali s parnim strojem.

Bio je to "dvorac na vodi s uredima, upravom, stožerima i velikim brojem posluge", prisjećao se časnik Nikolaj Sablin u svojoj knjizi "Deset godina na carskoj jahti 'Štandart'". Unutrašnje uređenje broda je, prema njegovim riječima, bilo "izvedeno u strogom engleskom stilu, bez pozlate, ukrasa ili gipsanih ornamenata, ali ta jednostavnost, taj dobar ukus ostavljali su utisak bogatstva više od svake raskoši i sjaja".

Na "Štandartu" se nalazio veliki broj kabina za obitelj Nikolaja II., velike kneževe i kneginje, visoke carske goste, poslugu i posadu (koja je ponekad brojila čak 373 osobe). Bila je tu trpezarija za 75 osoba, brodska crkva, radni kabinet cara i mnogo drugih prostorija za potrebe članova carske dinastije.

Za vrijeme boravka na svojoj jahti Nikolaj II. nije bio odsječen od ostatka svijeta. Kurirski brodić mu je svakodnevno donosio izvještaje i raporte, kao i najnoviji tisak. Povremeno su dolazili i činovnici na sastanak s carem. U ljetnom bi razdoblju car sebi dozvolio poseban režim: dva dana rada i pet dana odmora, tijekom kojih nitko nije mogao dolaziti na brod.

"Carica bi postala razdragana i vesela čim bi stupila na palubu 'Štandarta'", zapisao je načelnik ureda Ministarstva Carskog dvora Aleksandar Mosolov u svojim bilješkama "Pri dvoru posljednjeg ruskog cara". Čitav brod je bio divovsko igralište za djecu Nikolaja II., o čijoj sigurnosti su se starali posebno zaduženi mornari, koje su zvali "djadke". Za zabavu odraslih uvijek su bili prisutni puhački orkestar i svirači na balalajkama. Na palubi se nalazilo osam topova "Gorčika" kalibra 47 milimetara s poniklanim cijevima iz kojih se ponekad ispaljivao vatromet.

Romanovi su najviše voljeli ploviti duž finske obale. "Samo među kamenim otocima duž obale njihova veličanstva su mogla uživati u mirnom pomorskom i obiteljskom životu", zapisao je Nikolaj Sablin. Redovno su izlazili na obalu da bi priredili piknik, prošetali po šumi i sakupljali bobice. Događalo se da rano ujutro nekog domaćina finskog imanja kraj obale iznenadi pojava cara na njegovom pragu, koji od njega traži dozvolu da u njegovom dvorištu odigra partiju tenisa, u kojem je toliko uživao.

"Štandart" se ipak nije zadržavao samo u Baltičkom moru, nego je često odlazio u pojset velikim europskim lukama, a dosta je vremena provodio i u Crnom moru kod obala Krima. U jahti su primani i tako važni gosti kao što su kralj Švedske Gustav V., engleski kraljevi Eduard VII. i Đuro V., predsjednici Francuske Armand Fallières i Raymond Poincaré. Njemački car Vilim II. nekoliko je puta bio gost na "Štandartu". S obzirom na to da je bio očaran brodom (njegova jahta "Hohenzollern" bila je znatno manja), čak je sugerirao Nikolaju da bi je volio dobiti na poklon, no ruski je monarh ignorirao ove želje.

Sigurnost "Štandarta" i carske obitelji jamčila je brojna pratnja broda, koju su činile torpiljarke, kao i podmornice. One su često morale rastjerivati finske ribare koji su željeli vidjeti cara, a jedan ribarski brod je čak potopljen (srećom, bez žrtava). Drugom prilikom je stradao britanski teretni brod "Woodburn", koji se slučajno našao u blizini carske jahte i nije reagirao na upozorenja. Bilo je potrebno mnogo truda da se izgladi diplomatski skandal koji je to izazvalo.

Kada je počeo Prvi svjetski rat, caru više nije bilo do šetnje. Kao izviđački brod "Štandart" je krstario između Sankt-Peterburga (koji je za vrijeme konflikta promijenio "njemačko" ime u "rusko" Petrograd) i Helsingforsa (današnji Helsinki). Nakon što je u Februarskoj revoluciji 1917. godine car abdicirao, "Štandart" je u čast prvog dana Pariške komune promijenio ime u "18. ožujka".

1936. godine bivša carska jahta, koja je tada nosila ime "Marty" (u čast francuskog komunista Andréa Martyja), počela je novi život. Jahta je pretvorena u minopolagača i dodijeljena Baltičkoj floti. Brod je u tom svojstvu sudjelovao u Drugom svjetskom ratu i već 25. lipnja 1941. godine potopio prvu neprijateljsku podmornicu.

Koliko god je početak "Štandartove" karijere bio veličanstven, toliko je neslavan bio njegov kraj. Brod je nakon rata ponovo promijenio ime u "Oka" te se koristio kao ploveća kasarna, a zatim i kao meta za raketna gađanja Ratne mornarice SSSR-a, sve dok 60-ih godina nije rashodovan. Završio je kao staro željezo.