Kavkaska Prohorovka: Kako je 1942. potučena SS divizija "Wiking"

Wehrmacht je 1942. godine krenuo u ofenzivu na Kavkaz s glavnim ciljem da zauzme kavkaska naftna polja, gdje se dobivalo 70% sovjetske nafte. Nijemci su forsirali Terek i izbili na područje Malgobeka, tako da su blokirali put u Alhančurtsku dolinu. Tu su bili već nadomak naftnih polja.

Kako piše povijesničar Timur Matijev, na udaru su se našle motorizirane pukovnije "Westland" i "Nordland". Njima je dodan tenkovski bataljun "Wiking" s 48 borbenih strojeva, uglavnom srednjih tenkova Pz III s topovima duge cijevi kalibra 50 mm, kao i devet dodatno oklopljenih tenkova Pz IV s topovima kalibra 75 mm, a također pet lakih tenkova Pz II. Pored toga, Nijemci su imali 12 samohodnih artiljerijskih oruđa Wespe.

Protiv takve čelične lavine zapovjednik 52. tenkovske brigade major Vladimir Filipov primijenio je taktiku tenkovskih zasjeda. Imao je na raspolaganju dva tenka T-34, pet teških tenkova KV-1 i 21 laki tenk T-60 i "Stuart". Pored toga, zapovjednik 863. artiljerijske pukovnije major Fjodor Dolinski pokrivao je tenkiste svojim topovima kalibra 76 mm.

Majori su pripremili tri linije protutenkovskih obrambenih položaja. Prva linija je imala tri zasjede čiji je cilj bio zaustaviti njemački proboj, razbacati neprijateljske snage i nanijeti im što više štete. Na toj liniji su se nalazili "Stuarti" i dva T-34. Na drugoj liniji su bili tenkovi KV i topovi kalibra 76 mm. Treća linija je bila pripremljena da se dotuku njemačke snage koje uspiju proći prve dvije linije.

Bitka je počela kada je sovjetska artiljerija otvorila vatru na njemačke položaje. Oruđima i minobacačima su gađani tenkovi udaljeni 700-800 metara, dok su mitraljezi kosili esesovce koji su se vozili na tenkovima s namjerom da izvrše desant. Tenkisti "Wikinga" nisu primijetili da je pješadijska podrška odsječena. Već na prvoj liniji je izgorjelo šest neprijateljskih tenkova. Jedan projektil je pogodio tenk zapovjednika tenkovskog bataljuna SS-a, Sturmbannführera Johannesa Mühlenkampa.

"Prvi projektil je udario odmah iza moje kupole. Motor se zapalio, kupola se malo podigla. Naslon mog sjedišta je raskomadan. Ja sam odbačen naprijed na top. Ležao sam i vikao: ’Svi van!’", napisao je kasnije Mühlenkamp.

Njemački tenkovi su se sukobili sa sovjetskom oklopnom tehnikom. Tenkisti 52. brigade su oštetili tenkove zapovjednika prve i treće njemačke čete, tako da su esesovci bili obezglavljeni. Tenkovima i protutenkovskim oruđima su se pridružile haubice i "Kaćuše", čije baterije su bile razmještene u Sagopšinu i Malgobeku. U zraku se pojavila sovjetska jurišna avijacija.

Hitlerova se garda, međutim, nije imala namjeru povući. Nakon pregrupiranja, tenkovski bataljun "Wikinga" je ponovo napao sovjetske položaje i probio se na zapovjedno mjesto 52. brigade. Major Filipov je u svom tenku KV-1 morao osobno stupiti u borbu i poslati sedam rezervnih tenkova u kontranapad. Bočni napad je izazvao nered u njemačkim redovima. Zapovjednik brigade je osobno onesposobio pet njemačkih tenkova.

"Tada sam vidio da su nas ruski T-34 obišli i da prolaze između tenkovskog bataljuna i pukovnije ’Westland’. Netko je izvanredno zapovijedao ruskom tenkovskom jedinicom", zabilježio je Mühlenkamp. Usput, njegov tenk je do tog trenutka bio tri puta pogođen.

Tog 28. rujna borbe kod Sagopšina su trajale deset sati. Nijemci su izgubili 54 tenka i samohodna artiljerijska oruđa, od čega su 23 stroja izgorjela. Dva tenka Pz III su zaplijenjena i kasnije primijenjena protiv Nijemaca. Sovjetske jedinice su izgubile deset tenkova, od čega pet nepovratno.