Sudar oklopa: Tko je pobijedio u tenkovskoj bitci kod Prohorovke (POVIJEST)

mars.online
Prije točno 76 godina na području belgorodske stanice Prohorovka došlo je do masovnog tenkovskog sudara, kakvu vojna povijest ni prije, ali ni poslije toga nije zabilježila. I nije ovdje samo poanta u broju angažiranih oklopnih sredstava koji su sudjelovali u ovom kolosalnom okršaju, nego je važno istaknuti i visoku razinu borbenog duha i nevjerojatne hrabrosti ljudstva koje je upravljalo borbenom tehnikom.

Defile tenkova

Na sjevernom dijelu fronta nastupanje njemačke vojske je u velikoj mjeri zaustavljeno. Međutim, na južnom odsjeku fronta (Belgorodski operativno-strateški pravac) njemačke jedinice koje su većinom činile oklopno-grenadirske divizije iz sastava Waffen SS vršile su snažan pritisak na sovjetsku obranu, koja se ispod njihovog udara postupno izvlačila ka Kursku. Ove njemačke jedinice su u svom sastavu posjedovale veliki broj teških tenkova "Tiger", kao i srednjih tenkova "Panther", koji su od samog početka operacije "Citadel" u punom kapacitetu angažirani na cjelokupnom frontu.

Tijekom svog nastupanja Nijemcima je pošlo za rukom slomiti nekoliko sovjetskih protuudara koji su bili usmjereni na njihove bokove. Energičnim prodorom 1. SS oklopne divizije "Adolf Hitler" (SS-LAH) i posebno 2. SS oklopne divizije "Das Reich", oni su se uspjeli dokopati vodotoka rijeke Psel i podići Prohorovki.

Sudar sovjetske gardijske pukovnije s njemačkom oklopnom kolonom 2. SS okld.

Nakon što su izbili na rijeku Psel, njemačke jedinice su iščekivale protuudar jedinica 5. gardijskog korpusa sovjetske vojske te su 11. srpnja iskoristili za obimno zaprečavanje svojih položaja. Dio fronta koji se protezao duž vodotoka rijeke Psel i željezničke pruge je bio posebno utvrđen. Plan njemačkog vrhovnog zapovjedništva je bio da ojačana 1. SS oklopna divizija "Adolf Hitler" primi na sebe glavni udar sovjetskog protuudara, dok je istovremeno tenkovska grupa 3. SS okloone divizije "Mrtvačka glava" imala zadatak forsirati rijeku Psel i s boka napasti na jedinice Crvene armije.

Sutradan, 12. srpnja, u 8 sati veliki sovjetski protunapad je započeo žestokom topničko-raketnom pripremom, kojom se bavila veliki broj višecijevnih raketnih bacača "Kaćuša". Kanonada je trajala 15-ak minuta, a odmah nakon posljednjeg ispaljenog plotuna u napad je krenula sovjetska oklopna tehnika. U prvom ešalonu su se nalazila četiri tenkovska korpusa, a u drugom jedinice 5. gardijske armije, koja je uglavnom bila opremljena lakom oklopnom tehnikom.

Jednostavno govoreći, osnovni zadatak sovjetskog protunapada je bio da nekoliko tenkovskih korpusa u čeonom sudaru probije organizirani sustav neprijateljske obrane, a da se potom kroz otvorenu brešu uvedu svježe jedinice 5. gardijske armije, koja će neprijatelja okružiti i uništiti.

Sovjetski tenkovski korpus prilikom pripreme za protuudar

Sunce koje se dizalo s istoka udaralo je u oči njemačkim nišandžijama. Bez obzira na to, sovjetske tenkovske kolone koje su na tenkoprohodnom pravcu formirale skupinu za proboj ušle su u domet njemačkih protutenkovskih topova, koji su po njima otvorili uragansku vatru. Taktika se morala mijenjati brzo i u hodu. Umjesto traženja slabih točaka u neprijateljskom rasporedu, sovjetske oklopne jedinice su se ustremile na pozicije njemačke protutenkovske artiljerije, što je uzrokovalo privremeni gubitak tempa napada. Za to vrijeme su dijelovi 3. SS oklopne divizije "Mrtvačka glava" u koordinaciji s borbenom grupom "Kempf" izvele žestok napad, obuhvaćajući desno krilo 5. gardijske armije. Kada su se jedinice 5. gardijske armije, koje su se nalazile na desnom krilu operativnog rasporeda, malo sredile i prihvatile borbu, na suprotnom kraju fronta se pojavila jedna oklopna četa sastavljena od teških tenkova "Tiger", koja je uz podršku samohodnih oruđa napala na njezino lijevo krilo.

Primjeri junaštva u epicentru sudara

Kako je dan odmicao, bitka je sve više dobivala na svom intenzitetu. Uskoro su praktički sve tenkovske snage angažirane na ovom prostoru uletjele u borbu. Pomiješale su se jedinice, uslijed čega su nastali deseci iznenadnih tenkovskih sudara, bez ikakvog taktičkog plana i pripreme. Na poljima oko Prohorovke je započela instiktivna borba, na život ili smrt. Bojno stanovništvo se pretvorilo u ogroman "tenkovski čep". Oklopne grdosije su se međusobno borile s bliskog razmaka, preživjele posade uništenih tenkova su iskakale iz užarenih olupina i s lakim se streljačkim oružjem odmah prihvaćale borbe. Došlo je do bitke prsa u prsa, u kojoj su se korsitile bajunete, pješadijske lopate, gole ruke...

Na ovom su planu sovjetski tenkisti posjedovali značajnu prednost u odnosu na neprijatelja. Gotovo sve tenkovske posade su se borile do posljednjeg čovjeka, pokazujući tom prilikom besprimjernu hrabrost i junaštvo.

Njemački teški tenk Pz. Kpfw. VI

Na tenkove sovjetskog 18. korpusa obrušio se oganj njemačke oklopne grupe sastavljene od teških tenkova "Tiger" koji su se nalazili na obali rijeke Psel. Granate ispaljene iz snažnih topova kal. 88 mm probijali su oklop T-34 s prilične udaljenosti, dok su s druge strane sovjetski tenkovi neprijatelja mogli uništiti samo s bliskog razmaka, pogotkom u bok ili stražnji dio teškog oklopnog vozila.

Zapovjednik tenkovskog bataljuna Pjotr Skripkin izdao je naredbu svojim podčinjenima, koji su se zajedno s njim našli u ovom kaosu. Njegovo naređenje je bilo jednostavno - "Radite sve ono što radim Ja", i na čelu svoje jedinice jurnuo ravno na neprijatelja. Njegov "KV" je uspio prići dovoljno blizu neprijatelja i s prvom granatom probiti oklop jednog njemačkog "Tigra" i izbaciti ga iz borbe. Nedugo zatim je ušao u tenkovski duel s njegovim kolegom koji ga je pratio, gdje je iz trećeg pokušaja i njega uspio onesposobiti. "Uskoro se Skripkin našao pod vatrom nekoliko njemačkih tenkova 'Tiger'", zapisao je zapovjednik 5. gardijske armije general Pavel Rotmistrov. "'KV' je pogođen, a zapovjednik ranjen. Vozač Aleksandar Nilokalev se nekako uspio s ranjenim zapovjednikom izvući iz zapaljenog tenka, gdje ga je spustio u razrovani krater od granate, a zatim se ponovno vratio u tenk. Postupno povećavajući svoju brzinu, 'KV' iz kojeg je kuljala vatra je izravno krenuo na prvi 'Tiger'. Ovaj (misli se na njemački tenk), kada je vidio da se zapaljena buktinja na gusjenicama izravno ustremila na njega, krenuo je rikverc i u cik-cak vožnji pokušao izbjeći sudar. Međutim, bilo je kasno. Zapaljeni sovjetski 'KV' se direktno zakucao u njemačkog 'Tigra'. Od siline udarca popucale su tenkovske gusjenice, a oba tenka je zahvatio požar. Uvidjevši što se upravo ispred njihovih očiju dogodilo, ostale njemačke tenkovske posade na 'Tigrovima' su naglo obustavile paljbu i krenule se užurbano izvlačiti iz borbe."

Sovjetski teški tenk KV-1 i teški samohodni lovac tenkova Su-152

Na drugom krilu fronta njemačka granata je uspjela onesposobiti tenkovsku gusjenicu jedne 34-ke, kojom je zapovijedao stariji potporučnik Aleksej Paljčikov. Kada je posada napustila tenk da vidi može li se išta popraviti, skupina njemačkih pancergrenadira je to iskoristila i iz neposredne blizine po njima otvorila vatru iz automatskog oružja. Na licu mjesta je poginuo zapovjednik tenka, dok su nišandžija na topu i punilac teže ranjeni. Lakše je ranjen i vozač tenka Ivan Safronov. Prikupivši oružje koje je bilo razbacano oko tenka i koristeći njegovu fizičku zaštitu, on je daleko nadmoćnijem neprijatelju pružio junački otpor gdje je izdržao sve do dolaska pojačanja.

Slom njemačkih snaga

Sovjetske oklopne jedinice su oko 14 sati uspjele u potpunosti preuzeti stratešku inicijativu u svoje ruke i konačno krenuti naprijed. One su krenule potiskivati neprijatelja, koji se neprekidno povlačio pod njihovim udarom. Do kraja dana linija fronta je pomaknuta za 10-12 km na jug, a Prohorovka definitivno obranjena. U povijesti nezabilježen sudar oklopa koji se dogodio na Prohorovskom polju pripao je Crvenoj armiji i odlučio konačan ishod Kurske bitke. Izgubivši preko 50% operativnih tenkova, 1. SS oklopna divizija "Adolf Hitler" je hitno prebačena u Italiju. Od 17. srpnja sve jedinice Crvene armije, koje su bile orijentirane ka neprijatelju, krenule se u veliku ofenzivu koja je rezultirala oslobođenjem Kijeva. Ukupni gubici njemačkih snaga u Kurskoj bitci su iznosili oko 500 tisuća vojnika i časnika izbačenih iz stroja.

Uoči obilježavanja 50. godišnjice od Dana Pobjede u Velikom domvinskom ratu, 3. svibnja 1995. godine, na Prohorovskom polju je otvorena pravoslavna crkva Svetih apostola Petra i Pavla. Na njegovim mramornim zidovima su uklesana imena sedam tisuća sovjetskih vojnika koji su upravo ovdje ostavili svoje živote za spas naroda i domovine.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće