Razvijajući nastupanje svojih oklopnih snaga u cilju zauzimanja Kavkaske regije bogate naftom, borbena grupa njemačkih tenkova je forsirala r.T erek i svojim isturenim dijelovima zaposjela šire područje sela Malgobek, preko kojeg je vodio lokalni put za Alhančurtosku dolinu. Na glavnom napadnom pravcu ovih njemačkih snaga nalazile su se borbeno vrlo sposobne i motivirane jedinice (motorizirane pukovnije "Westland" i "Nordland"), opremljeni tenkovima Pz III, koji su bili naoružani topovima KwK 38 L/42 kalibra 50 mm. Pored ovih tenkova, u ovoj grupi su se nalazili i nešto teži tenkovi Pz IV (9), laki Pz II (5) i jurišna samohodna oruđa Sturmgeschütz (10).
Zapovjednik 52. tenkovske brigade Zakavkaskog fronta major Vladimir Filipov je prilikom razrade obrambene bitke koju su izvodile njegove snage favorizirao ešalonirano postavljanje velikog broja tenkovskih zasjeda, u cilju otupljivanja udarne moći brojčano nadmoćnije njemačke oklopne armade. Ova brigada je u svom sastavu imala i teške tenkove KV-1. Jednim od ovih tenkova, koji je nosio ime "Aleksandar Nevski", zapovijedao je diplomac Harkovske tenkovske škole natporučnik Petrov. Ovaj časnik je prilikom dodjele odlikovanja pohvaljen da je u razdoblju od 7. do 12. rujna 1942. godine pokazao izvanrednu hrabrost i heroizam prilikom borbenih djelovanja na području sela Malgobek.
"7. rujna 1942. godine natporučnik Petrov je s četom teških tenkova KV-1 izveo dva uzastopna napada na Predmostnoe (np. južno od Mazdoka). U ovim je borbama tenkovska četa koju je predvodio natporučnik Petrov uništila tri neprijateljska tenka, osam oruđa, četiri otporne točke i četu neprijateljskih vojnika", navodi se u tekstu koji je objavljen na stranici RG.
Bitka je bila izuzetno teška. Brigada je tom prilikom izgubila dva teška tenka KV-1 i 14 srednjih tenkova T-34. Izbačeno je iz stroja (+ nestalo u borbi) oko 120 sovjetskih vojnika, uključujući i zapovjednika 256. tenkovskog bataljuna kapetana Solnceva. Svi uništeni tenkovi su ostali na teritoriju koji su kontrolirali Nijemci, tako da se sovjetska pješadija nije uspjela održati na zauzetim pozicijama te se morala povući na početne položaje.
Međutim, ovaj neuspjeh sovjetskih tenkista u borbama sa SS-ovcima je uskoro osvećen. Naime, tenkovska četa Vladimira Petrova je u suradnji s protutenkovskom baterijom uspjela organizirati zasjedu na tenkoprohodnom pravcu zapadno od Maglobeka. Oni si dočekali dijelove njemačke SS divizije "Wiking" ekvivalenta jednog tenkovskog bataljuna, koja se kretala zajedno s oko 500-600 pancergrenadira.
"Bez obzira na brojnost neprijatelja, natporučnik Petrov je u ovoj bitci uspio izvojevati blistavu pobjedu. Na poprištu je ostalo 14 uništenih njemačkih tenkova, a uništena je i jedna četa motorizirane pješadije. Neprijateljski napad je uspješno odbijen. Tog dana je uništeno ukupno 30 neprijateljskih tenkova", navodi se u dokumentu.
U ranim jutanjim satima 12. rujna Nijemci su obnovili svoj napad. Zapovjedni tenk KV-1 "Aleksandar Nevski" je pogođen. Tom je prilikom izranjavana i njegova posada koju si činili natporučnik Petrov, vozač Sokolov i radiovezist Poligalin. Ipak, on je nastavio pružati aktivan otpor. U dramatičnoj borbi na život i smrt "Aleksandar Nevski" je uspio pogoditi još tri njemačka tenka. Interventna sovjetska pojačanja su uspjela zadržati napadača i ovaj tenk i njegovu ranjenu posadu odvući na sigurnu udaljenost.
31. ožujka 1943. godine sovjetskom natporučniku Vladimiru Petrovu je dodijeljeno najveće odlikovanje Heroja Sovjetskog Saveza s ordenom Lenjina, kao i medalja "Zlatna Zvijezda" № 834. 4. studenog iste godine, tada već major, Petrov je izgubio život u borbama s nacističkim agresorom. U njegovu čast u nekoliko gradova na Kavkazu postoje ulice koje nose ime ovog izuzetno hrabrog sovjetskog tenkista.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
