Tri podviga ruske vojske i flote u ratu protiv Japana

Činilo se da će ruska vojska dobiti taj rat bez većih napora, no sve je završilo teškom katastrofom. Poraz u ratu je toliko uzburkao rusko društvo da je postao jedan od glavnih uzroka takozvane Prve ruske revolucije 1905.-1907., koja je zahvatila cijeli teritorij ogromnog carstva. Znatno je opao i međunarodni autoritet države. Kina se, na primjer, ranije uvijek oprezno obazirala na sjevernog suseda, a sada ga je s prezirom tretirala kao "papirnatog zmaja".

S druge strane, rat u kojem carska vojska i flota nisu dobile nijednu veću bitku obilježen je čitavim nizom junačkih podviga ruskih vojnika i mornara. Navodimo one najupečatljivije.

1. Podvig "Varjaga"

Na samom početku rata, 9. veljače 194. godine, japanska eskadra od 14 krstarica i torpiljarki blokirala je neutralnu korejsku luku Chemulpo (današnji Incheon), gdje su se u tom trenutku nalazile oklopnjača "Varjag" i topovnjača "Korejec".

Vsevolod Fjodorovič Rudnjev

Karl Bula

Kapetan "Varjaga" Vsevolod Rudnjev je odbacio ultimatum admirala Uryūja Sotokichija u kojem se tražilo da se Rusi odmah predaju te se odlučio uz borbu probiti do vojno-pomorske baze ruske flote u Port Arthuru (na teritoriju današnjeg Daliana u Kini). Bilo je planirano da se u krajnje kritičnim okolnostima brodovi potope.

Posade brodova neutralnih država usidrenih u zaljevu Chemulpo poredale su se na palubama i povicima "Ura!" pozdravili ruske mornare koji su krenuli u bitku. "Pozdravljamo ove heroje koji tako gordo odlaze u sigurnu smrt", rekao je tada francuski kapetan Sénès.

Krstarica "Varjag", oko 1904.

Javna domena

Neravnopravna borba protiv Japanaca trajala je tri sata. Kada je "Varjag" ozbiljno oštećen i kada je izginulo četrdesetak članova posade, donesena je odluka da se preostali mornari evakuiraju na neutralne brodove, a da se ruski brodovi potope.

Kapetan Rudnjev je kasnije u svome izvještaju naveo da su Japanci izgubili nekoliko brodova, ali da to nisu potvrdili ni neutralni promatrači ni sami Japanci. Pa ipak, neprijatelj je visoko ocijenio očajnički podvig posade "Varjaga". Poslije rata, 1907. godine, car Meiji je u znak priznanja herojstva ruskih mornara poslao Rudnjevu orden Izlazećeg sunca II. stupnja. Kapetan je prihvatio orden, ali ga nikada nije nosio.

2. Posljednja bitka "Stereguščeg" ("Čuvara")

Kada su se u zoru 10. ožujka 1904. godine dva ruska razarača "Rešiteljni" ("Odlučni") i "Steregušči" vraćala u Port Arthur poslije izviđačke misije, iznenada im je put prema obali prepriječila japanska eskadra od četiri torpiljarke i dvije krstarice.

Razarač "Steregušči" ("Čuvar")

Javna domena

"Rešiteljni" se uspio probiti do baze, ali se "Steregušči" morao upustiti u bitku. Brod je doslovno zasut projektilima. Jedan je oštetio opremu u kotlovnici, poslije čega je razarač ostao bez pogona, a samim tim i bez šanse da se probije u bazu.

Posada "Stereguščeg" se nije planirala predati, iako je brod gađan intenzivno kao na manevrima i oštećenja su već bila na sve strane. Tek kada su sva oruđa na ruskom brodu ušutjela, i Japanci su prestali pucati te su poslali čamce prema njemu. Ni oni sami nisu prošli jeftino: samo je torpednjača "Akebono" pogođena tridesetak puta, bilo je ubijenih i ranjenih.

Kada su se popeli na brod, japanski mornari su ugledali jezivu sliku. Od 49 članova posade u životu su ostala samo četvorica. "Prednji jarbol je pao na desnu stranu palube", napisao je kasnije mornarički zastavnik Hitara Yamazaki: "Zapovjedni most je rasturen na komadiće. Cijela prednja polovina broda je potpuno uništena, svuda su komadići različitih predmeta. Na prostoru do prednjeg dimnjaka bilo je razbacano dvadesetak iskasapljenih leševa, tijela bez ruku i nogu, i ruke i noge bez tijela. Užasna slika. Među leševima je bio i jedan časnik, na vratu je imao dvogled..."

Japanci su mislili da će zaplijeniti "Steregušči" kao trofej, no bilo je teško šlepati polupotopljeni brod. Osim toga, na mjesto okršaja je žurila ruska flota koju je pozvao "Rešiteljni". Na kraju je napušteni razarač potonuo pola sata nakon što je japanska eskadra otplovila.

3. Izviđačeva smrt

Obavještajac 284. Čembarske pješadijske pukovnije Vasilij Rjabov bio je vrlo nadareni imitator. Odlično je imitirao geste, hod i mimiku Kineza, i tako je uvijek zabavljao suborce. Zapovjedništvo je tom njegovom talentu našlo praktičniju primjenu.

Pogubljenje Vasilija Rjabova

Javna domena

Ubrzo poslije okršaja kod Liaoyanga na sjeveroistoku Kine u rujnu 1904. godine, on je poslan u izviđanje na neprijateljski teritorij. Bio je obučen kao kineski seljak – nosio je dugi ogrtač, šešir od slame i drvene papuče, a na kosu je privezao pletenicu.

Nije, međutim, znao ni kineski ni japanski jezik, i to ga je odalo. Prikupio je podatke o lokacijama gdje je razmještena neprijateljska vojska i već se vraćao u svoju jedinicu kada ga je usput zaustavio japanski časnik i naredio mu da napoji konja. Vasilij nije izvršio naredbu, pa ga je Japanac povukao za pletenicu i ona se odmah otkačila.

Rjabov je odveden u neprijateljski stožer, tamo je dugo saslušavan i mučen, ali ništa nije rekao osim svoga imena i naziva svoje jedinice. Nisu pomogla čak ni obećanja da će mu život biti pošteđen.

Na kraju je Vasilij Rjabov strijeljan kao špijun. Pa ipak su Japanci bili oduševljeni njegovom čvrstoćom i hrabrošću te su njihovi pregovarači predali konjičkoj patroli prve Orenburške kozačke pukovnije omotnicu s pismom u kojem je izložen slučaj hrabrog izviđača. Pismo je ovako završavalo: "Naša vojska ne može ne iskazati našu najiskreniju želju poštovanoj ruskoj vojsci da odgoji što više takvih odista izvanrednih ratnika, dostojnih punog uvažavanja, kao što je spomenuti redov Rjabov."