Najstrašnija tragedija u povijesti sovjetske ratne mornarice

Arhivska fotografija
U ljeto 1941. godine, kada su Nijemci već gotovo zauzeli Tallinn, Baltička flota je krenula u proboj u pravcu Lenjingrada. Uslijed kratkovidosti sovjetskog zapovjedništva mornari su u tom proboju prošli kroz pravi pakao.

Krajem ljeta 1941. godine Ratna mornarica SSSR-a doživjela je nekoliko najtežih trenutaka u svojoj povijesti. Baltička flota je 28. kolovoza, praktički naočigled njemačkih trupa koje su prodrle u grad, isplovila iz luke glavnog grada sovjetske Estonije i krenula u proboj u pravcu Lenjingrada. U tom prodoru, poznatom kao Talinska tragedija, izgubljeno je preko 50 brodova i pobijeno preko 10 000 sovjetskih vojnika, mornara i civila.

Zamka

Grupa armija Sjever već je početkom srpnja 1941. ušla u Estoniju, prošavši kroz Latviju i Litvu, da bi 7. kolovoza njezine trupe izbile na obalu Finskog zaljeva i samim tim presjekle kopnenu vezu između Tallinna i glavnine snaga Crvene armije. Stanje je 25. kolovoza već bilo kritično, jer su sovjetske trupe potisnute na glavnu obrambenu liniju u okolici grada te je njemačka artiljerija sada mogla gađati čitav grad i luku. Spas je bio samo u tome što su i brodovi Baltičke flote sada mogli otvarati vatru na neprijatelja. Ta podrška je dobro došla trupama koje su pokrivale dugo očekivanu evakuaciju Baltičke flote. Evakuaciju je 27. kolovoza objavio zapovjednik flote, viceadmiral Vladimir Tribuc.

Evakuacija

Čitavog narednog dana i cijele noći ljudi su se ukrcavali na brodove, no sve se to odigravalo u potpunom kaosu bez ikakvog reda. Povrh svega, ljude je zahvatila panika, jer su se borbe već vodile na ulicama.

Brodovi su bili prenatrpani, mnogi vojnici i mornari su ostali u pristaništu jer nije bilo mjesta. O evakuaciji tehnike nije bilo ni govora – vojnici su je bacali u more ili dizali u zrak. Nisu se ukrcale ni mnoge jedinice Crvene armije koje su se za vrijeme evakuacije borile protiv neprijatelja. Nijemci su prilikom zauzimanja Tallinna zarobili oko 11 000 sovjetskih vojnika.

Četiri konvoja s ukupno 225 brodova Baltičke flote napustila su 28. kolovoza Tallinn i zaplovila u pravcu vojno-pomorske baze Kronštadt na otoku Kotlin blizu Lenjingrada. Na brodovima se, prema različitim izvorima, nalazilo od 20 000 do 41 000 ljudi. Među njima su bili vojnici 10. korpusa, civilno stanovništvo i rukovodstvo sovjetske Estonije.

Katastrofa

Zapovjedništvo Baltičke flote je bila dobro obaviješteno da su Nijemci i Finci još u srpnju gusto minirali Finski zaljev, ali ništa nije učinjeno da se taj problem otkloni. Upravo ta minska polja, kroz koja su sovjetski brodovi morali proći, bila su glavni uzrok tragedije.

Konvoji su se kretali najsporije što su mogli, prateći minolovce čiji je zadatak bio otkrivati i uništavati postavljene mine. Neprijateljska obalska artiljerija i finski torpedni čamci napadali su sovjetske brodove (njemački brodovi nisu sudjelovali u bitkama), a ovi su zbog toga često skretali s uske pročišćene putanje i nailazili na mine. Poslije eksplozije su tonuli doslovno za nekoliko minuta.

Velika kolona brodova koja se kretala tihim hodom bila je odlična meta za njemačku avijaciju. Avioni Luftwaffea su gađali sovjetske brodove kao na vojnoj vježbi. Čak i ako njemačkim pilotima nije pošlo za rukom potopiti brod, on je uslijed oštećenja često skretao s pravca dok ga ne bi potopile mine.

Na nebu nije bilo sovjetske avijacije. Zakašnjela evakuacija je izvođena u vrijeme kada su sve piste oko Tallinna odavno bile izgubljene. Lovci su mogli osigurati podršku konvojima tek u posljednjoj fazi plovidbe. Mornari su se gorko šalili: "Plovili smo od Tallinna do Kronštadta dok su nas pokrivali njemački jurišni bombarderi."

I sami minolovci su nailazili na mine i tonuli poslije eksplozije, jer se moralo ploviti noću. Izginula je gotovo cijela odstupnica (pet od ukupno šest brodova) koja od samog početka nije dobila minolovce.

Gubici su bili ogromni. Na primjer, od 1280 ljudi na potonulom transportnom brodu "Alev" preživjelo je samo šestero. Zamjenik načelnika Posebnog odjeljenja 10. streljačkog korpusa, poručnik državne sigurnosti Doronjin, podnio je raport da je čuo mnogobrojne revolverske pucnjeve dok je tonuo transportni brod "Veronija", jer ljudi nisu htjeli potonuti živi.

Pod neprekidnim napadima njemačkih aviona mornari su ipak uspjeli iz vode izvući preko 9000 preživjelih. Tek kada su se približili Kronštadtu, na nebu se pojavila sovjetska avijacija i Baltička flota je osjetila da je relativno sigurna.

Kroz vatru i vodu

Za tri dana koliko je trajala sovjetska evakuacija iz Tallinna, Baltička flota je izgubila između 50 i 62 plovila, a među njima su bili razarači, podmornice, minolovci, patrolni, pogranični i torpedni čamci. Ali najveće gubitke su podnijeli transportni i pomoćni brodovi (preko 40). Nijemci su izgubili 10 aviona.

U Talinskoj tragediji poginulo je između 11 000 i 15 000 ljudi. Izginulo je mnogo civila, a Crvena armija i Ratna mornarica SSSR-a su izgubile veliki broj boraca 10. streljačkog korpusa i mornara koji su imali neprocjenjivo ratno iskustvo stečeno u borbama za Estoniju.

I pored velikih gubitaka, Baltička flota je opstala kao jedinica sposobna za borbu. Poslije ovog teškog iskušenja nije bilo mnogo vremena za odmor. Već nakon tjedan dana počele su teške borbe za Lenjingrad u kojima je flota odigrala značajnu ulogu.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće