Zašto boljševici nikada Moskvi nisu promijenili ime?

Getty Images, Russia Beyond
Poslije Lenjinove smrti Sankt-Peterburg je postao Lenjingrad. Ubrzo su još nekim gradovima promijenjena imena. Kako i zašto je Moskva izbjegla ovu sudbinu?

Preseljenje prijestolnice

Poslije Oktobarske revolucije, prije nego što je Sankt-Peterburg postao Lenjingrad, 1918. je izgubio status prijestolnice Rusije. Postoji nekoliko razloga zbog kojih je to učinjeno. Kao prvo, bivši državni službenici carske Rusije bojkotirali su boljševičku vlast. S obzirom na to da su činovnici sprečavali normalno funkcioniranje institucija, boljševici nisu imali izbora nego u Moskvi uspostaviti nove državne organe.

Kao drugo, u Petrogradu je postojao veliki broj antiboljševički nastrojenih ljudi i vojnika nekadašnje ruske carske vojske. Oni su organizirali provokacije, napadali boljševike i njihove pristalice, planirali zavjere i organizirali terorističke napade.

Petrograd

Treći i vjerojatno presudan faktor bio je Prvi svjetski rat koji je 1918. godine još bio u toku. Nakon što je 6. prosinca 1917. godine Finska proglasila nezavisnost, državna granica se približila na samo 35 kilometara od Petrograda. Njemačka vojska je 2. ožujka počela bombardirati grad artiljerijom velikog dometa. 10. ožujka je tajni vlak s Vladimirom Lenjinom i drugim visokim boljševičkim dužnosnicima napustio je Petrograd i otišao za Moskvu. 12. ožujka je završen proces prebacivanja prijestolnice u Moskvu.

No ostaje pitanje: zašto ovom gradu nikada nije promijenjeno ime?

Groznica preimenovanja

Tijekom svog života Lenjin je bio odlučno protiv toga da bilo kakvi gradovi, naselja i ulice dobivaju ime po njemu. No 26. siječnja 1924. godine, samo nekoliko dana poslije Lenjinove smrti, Drugi kongres Sovjeta SSSR-a promijenio je naziv Petrograd (nekadašnji Sankt-Peterburg) u Lenjingrad, navodeći kao razlog to što je "revolucionarna aktivnost Vladimira Lenjina procvjetala najprije u Petrogradu".

Vladimir Lenjin

"Groznicu preimenovanja" lansirao je Josif Staljin koji pritom nije propustio ni na ovaj način ovjekovječiti vlastito ime. Grad Donjeck u danas spornoj Donjeckoj regiji Ukrajine, nekadašnja Juzovka, dobio je 1924. godine ima Staljino. Godinu dana kasnije, 1925., Caricin (današnji Volgograd) postao je Staljingrad. Dok je Dušanbe (prestonica Tadžikistana) promijenio ime u Staljinabad 1929. godine, a Novokuznjeck u Sibiru postao Staljinsk 1932.

I drugi ruski najveći i najvažniji gradovi dobivali su imena po značajnim boljševičkim vođama. 1924. godine Jekaterinburg je postao Sverdlovsk po Jakovu Sverdlovu (1885.-1919.), 1931. godine Tver je promijenio naziv u Kalinjin po Mihailu Kalinjinu (1875.-1946.), 1932. Nižnji Novgorod je postao Gorki po čuvenom piscu Maksimu Gorkom (1868.-1936.), koji je tu rođen (premda se sam Gorki protivio ovoj odluci i zabranio da se novo ime grada koristi među njegovom obitelji i prijateljima). 1935. godine Samara je postala Kujbišev po Valerianu Kujbiševu (1888.-1935.), a Stavropolj je dobio naziv Vorošilovsk po vojnom zapovjedniku Klimentu Vorošilovu (1888.-1969.).

Moskva, 1937.

Prijedlozi da Moskva promijeni ime

Ideja se po prvi put pojavila 1927. godine. Oko 200 boljševičkih činovnika podnijelo je molbu da Moskva promijeni ime u Iljič (ime po ocu Vladimira Lenjina), obrazlažući da je "Lenjin osnovao slobodnu Rusiju". Staljin je odbio prijedlog, govoreći da bi bilo previše da dva velika grada ponesu Lenjinovo ime.

Drugi se pokušaj dogodio 1938. godine, a bio je djelo Nikolaja Ježova (1895.-1940.),tadašnjeg narodnog komesara za unutrašnje poslove, takođe surovog izvršitelja Staljinovih naređenja i egzekutora, koji je počeo gubiti moć i Staljinovo povjerenje. U pokušaju da ponovo pridobije vođu, Ježov je svojim podređenima naložio da izrade projekt prema kojem bi Moskva promijenila ime u Staljinodar. Ali Ježov nije uzeo u obzir da je Staljin mrzio laskanje i udvorištvo. Ježov nije poživio dugo nakon toga. Pogubljen je dvije godine kasnije.

Postoje podaci o tome da se pitanje promjene imena Moskve pokretalo i poslije Drugog svjetskog rata (ali Staljin je ponovo odbacio prijedlog), ali i još jednom poslije Staljinove smrti, kada su neki njegovi bivši suradnici pokušali posthumno nazvati prijestolnicu po njemu. Međutim, ovaj je posljednji pokušaj politika destaljinizacije učinila uzaludnim.

Možda će nekome izgledati neobično što totalitarni vođa koji je po sebi nazvao mnoge gradove i naselja i samom sebi podizao spomenike širom zemlje nije želio da prijestolnica ponese njegovo ime te je odlučno bio protiv svakog takvog pokušaja. Međutim, to nije jedina prilika kada je Staljin pokazao odsustvo taštine. Zna se da je Staljin izbrisao svoj portret s nacrta za Orden Pobjede i odbacio ideju da Moskovsko državno sveučilište ponese njegovo ime.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće