14. listopada 1976. godine sa sovjetskog kozmodroma Bajkonur (danas se nalazi u Kazahstanu, a Rusija ga iznajmljuje) poletio je svemirski brod s posadom Sojuz-23. Posadu su činila dva čovjeka: zapovjednik Vjačeslav Zudov i inženjer Valerij Roždestvenski. Zadatak leta bilo je spajanje s orbitalnom znanstvenom stanicom Salut-5 radi znanstveno-tehničkih poslova.
U knjizi "Svemirske nesreće. Stranice iz tajnog dosjea" Mihaila Rebrova navodi se da su se na stanici Salut-5 pojavili neugodni mirisi i kvarovi, a nova posada je trebala izvršiti potpunu provjeru stanice i otkloniti probleme.
Let do stanice je trajao dva dana, a goriva je bilo za najviše tri. 16. listopada su počeli problemi prilikom pokušaja spajanja. Otkazao je sustav za automatsko spajanje "Igla", jer učitani podaci o parametrima kretanja broda i stanice nisu odgovarali realnim pokazateljima.
Posada nije mogla bez rizika spojiti Sojuz-23 sa stanicom, pa je zapovjednik odlučio da se vrate na Zemlju.
Povratak je trebalo realizirati brzo, dok se nije potrošilo sve gorivo. Rukovoditelj leta sa Zemlje (ime se ne navodi) za slijetanje je izabrao grad Arkalik u Kazahstanu. Kada se brod krenuo spuštati iznad južne Afrike, Centar za upravljanje letovima poslao je helikoptere sa spasiocima na područje predviđeno za slijetanje.
Međutim, zbog snježne magle umjesto na planirano mjesto Sojuz-23 se spustio na jezero Tengiz u Kazahstanu 2 kilometra od obale na temperaturi od −20 °C.
Zbog nepogode helikopteri nisu odmah mogli vidjeti svemirski brod, a osim toga, u jednom od helikoptera nije bilo ni čamaca na napuhavanje ni ronilačkih odijela, jednostavno su zaboravljeni u žurbi. U drugoj je letjelici bilo i čamaca i odijela, pa su spasioci krenuli na jezero.
Dva čamca nisu uspjela stići do broda, jer su se zaglavila u ledu na zaleđenom jezeru.
Za to je vrijeme slana voda ušla u spojeve vanjskih priključaka broda, a dio njih je i dalje bio pod naponom. Iz odjeljka je automatski izbačen padobran, zbog čega se brod prevrnuo, dok se otvor za izlazak kozmonauta našao pod vodom.
"Dva sata poslije izbacivanja rezervnog padobrana posada je počela pokazivati prve znakove gladi za kisikom, što je prelazilo u gušenje zbog nakupljenog ugljikovog dioksida. Zudov i Roždestvenski, koji su se povremeno javljali preko radioveze, teško su disali, čulo se hroptanje, glasovi su postajali neprepoznatljivi", posvjedočio je jedan od sudionika operacije spašavanja Josif Davidov, a navodi stranica ruske internetske enciklopedije "Probni piloti aerokozmičke tehnike".
Uskoro je snijeg prestao padati, temperatura je pala na minus 22 stupnja. Spasioci su palili vatru u nadi da će se zagrijati. Za to je vrijeme Roždenstvenski jedva dišući javio da je Zudov izgubio svijest zbog nedostatka zraka.
Do Sojuza-23 je stigao samo jedan čamac, u njemu se nalazio zapovjednik helikoptera Mi-6, kapetan Nikolaj Černavski. Međutim, i on je bio promrzao i zbog prevrnutog broda nije mogao pomoći kozmonautima.
Pred svitanje je do broda stigao još jedan spasilački helikopter iz Karagande na čelu s pilotom-spasiocem potpukovnikom Nikolajem Kondratjevim. S njim je u letjelici bio i dopisnik TASS-a Aljbert Puškarjov.
Upravo je ovaj helikopter pod rukovodstvom instruktora Davidova uspio zakačiti letjelicu i dovući je do obale.
"Iz otvora se pojavljuje izmučeno blijedo lice Vjačeslava Davidova. On se osmjehuje. Spuštaju ga na zemlju i za njim izvlače Roždestvenskog. Ni on ne izgleda dobro. Valerij Roždestvenski, koji i inače nije bio rumen u obrazima, sada je bio bijel kao snijeg, a pod očima je imao crne podočnjake. Obojicu trese drhtavica od hladnoće, zubi im cvokoću", sjećao se Davidov.
Prema riječima Davidova, brodu je tada prišao fotodopisnik TASS-a Puškarjov. Iako je kozmonaute trebalo hitno hospitalizirati, on ih je zamolio da se pridignu i natjerao ih da se osmjehnu, kako bi na fotografijama izgledali kao "kozmonauti, a ne kao leševi".
Spasilačka operacija je trajala 12 sati. Ni Zudov ni Roždestvenski nisu više nikad letjeli u svemir.
Valerij Roždestvenski je služio u Centru za pripremu kozmonauta sve do 1992. godine, bavio se veslanjem, u mirovinu je otišao u činu pukovnika, a umro je 2011. godine.
Vjačeslav Zudov također je služio u Centru za upravljanje letovima na različitim dužnostima do 1991. godine. Istovremeno je bio voditelj televizijske emisije "Znanje i umijeće" na Središnjoj televiziji. Danas ima 78 godina i u mirovini je.
Zudov je 2019. godine u intervjuu za jedan nižnjenovgorodski informativni portal izjavio da je sretan što je vrijeme svemirske utrke prošlo.
"Mi se srećemo u zajedničkom radu na Međunarodnoj svemirskoj stanici, u čijem nastanku je sudjelovalo 14 zemalja. To je korak ka boljem svijetu gdje ljudi žive u miru. Radeći tamo ne osjećamo neugodne stvari koje ljudi rade na Zemlji", rekao je Zudov.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
