Kako su ruski padobranci postali jedna od najboljih vojnih formacija na svijetu (FOTO)

Pripadnici 98. divizije desantno-padobranskih snaga za vrijeme vojno-patriotskog festivala "Otvoreno nebo 2019" na aerodromu Severni.

Pripadnici 98. divizije desantno-padobranskih snaga za vrijeme vojno-patriotskog festivala "Otvoreno nebo 2019" na aerodromu Severni.

Vladimir Smirnov/TASS
"Padobranac zarije bajunet u hitlerovca i prebaci ga preko glave kao vreću slame", "Da je na našem mjestu bila obična streljačka divizija, ona bi u takvim uvjetima 'prsnula' za tjedan dana", pričali su veterani rata. Pripadnici ovih elitnih jedinica često su greškom svoga zapovjedništva zapadali u krajnje bezizlazne situacije, ali nikada nisu gubili prisustvo duha i uvijek su se do kraja požrtvovno i učinkovito borili!

Na vojnoj vježbi sovjetskog ratnog zrakoplovstva 2. kolovoza 1930. godine kod Voronježa prvi put je desantirano 12 padobranaca. Tako su rođene Desantne padobranske trupe – elita oružanih snaga SSSR-a i suvremene Rusije.

U najvećim predratnim manevrima u SSSR-u, izvedenim 1935. godine u Kijevskom vojnom okrugu, organiziran je prvi masovni desant u kojem je sudjelovalo 1188 ljudi. Već ih je naredne godine u Bjelorusiji bilo oko 3000.

Masovni padobranski desant.

Svoje prve ratne operacije sovjetsko ratno zrakoplovstvo izvršilo je protiv japanske vojske na rijeci Halkin Gol i u Zimskom ratu protiv Finske. Padobranci su iskakali iz aviona u neprijateljskoj pozadini, no sudjelovali su i u okršajima kao obične streljačke jedinice.

U vrijeme borbi za Pješčano brdo kod rijeke Halkin Gol.

Na samom početku njemačke ofenzive na SSSR nije bilo moguće izvoditi padobranske akcije, pa su padobranci i u ovim teškim danima ratovali rame uz rame s pješadincima. Prve padobranske akcije su organizirane u velikoj kontraofenzivi Crvene armije kod Moskve u zimu 1941.-1942. godine.

Obrana Moskve. Borbe na možajskom pravcu. Desant Pete armije.

U siječnju i veljači 1942. godine preko 10 000 padobranaca Četvrtog i djelomično Petog desantno-padobranskog korpusa desantirano je u neprijateljskoj pozadini na području rijeke Vjazme s ciljem da sudjeluju u stezanju obruča oko Grupe armija Centar. Međutim, sovjetska ofenziva tada nije bila uspješna pa su se oni sami našli u obruču. Udruženi s Prvim gardijskim konjičkim korpusom generala Pavla Belova, padobranci su pet mjeseci vodili iscrpljujuće borbe, prešli su stotine kilometara kroz njemačku pozadinu i probili se na slobodan teritorij 24. lipnja 1942. godine. Oni su svojim djelovanjima paralizirali sedam neprijateljskih divizija.

"Brigade su izdržale sva iskušenja u njemačkoj pozadini samo zahvaljujući tome što su u padobranske jedinice birani najbolji vojnici, mladi patrioti i komsomolci, smjeli i zdravi momci", napisao je kasnije Mihail Bogacki, nekadašnji pripadnik 211. brigade desantnih padobranskih trupa koja je u svibnju 1942. godine priskočila u pomoć suborcima opkoljenim na području Vjazme: "Da je na našem mjestu bila obična streljačka divizija, ona bi u takvim uvjetima 'prsnula' za tjedan dana... Čak su se i padobranci u određenom trenutku djelomično demoralizirali. Bilo je slučajeva kada su svi kolektivno ignorirali i zapovjednike i njihove zapovijedi... Ali ipak je prevagnula naša spremnost da umremo za svoju domovinu i fanatična odanost, tako da smo nastavili s borbom..."

Padobranci su važnu ulogu odigrali i u Staljingradskoj bitci, gdje je 95 posto 37. gardijske streljačke divizije (formirane na bazi Prvog desantno-padobranskog korpusa) poginulo u bitkama za tvornicu traktora na obali Volge. "To je bila prava garda. Svi mladi, stasiti, zdravi... Mnogi su nosili padobransku uniformu s nožem za pojasom. Borili su se junački. Padobranac zarije bajunet u hitlerovca i prebaci ga preko glave kao vreću slame", napisao je u memoarima zapovjednik 62. armije, general Vasilij Čujkov.

Borbe u razvalinama Staljingradske tvornice traktora.

Dnjeparska padobranska operacija u rujnu 1943. bila je druga velika akcija sovjetskih padobranaca u Drugom svjetskom ratu. Ona je ujedno bila i posljednja. Uslujed lošeg plana i nedovoljnog izviđanja transportni avioni su bili daleko jedan od drugoga, jer su pokušavali izbjeći jaku paljbu njemačke protuzračne obrane. Tako su grupe padobranaca skakale u Dnjepar i tonule u vodi, ili nisu mogle uspostaviti međusobnu vezu zbog velike udaljenosti. Stoga je zapovjedništvo odlučilo ubuduće ne izvoditi slične akcije.

Veliki domovinski rat 1941.-1945. Dnjeparska desantno-padobranska operacija (

"Tamo je bilo koncentrirano šest divizija i dva tenkovska korpusa. Oni su krenuli na nas... Mi smo s neba išli u borbu i ginuli na nebu... Tamo je sve gorjelo, noć je bila pretvorena u dan... Cijela brigada je trebala iskočiti u radijusu od 7-10 kilometara, ali su piloti raširili taj radijus na 100 kilometara, od Ržičšiva do Čerkasa... I umjesto da djelujemo kao brigada, mi smo morali djelovati kao mali odredi koje je lako uništiti", prisjećao se mlađi vodnik Treće gardijske desantno-padobranske brigade Petar Neživenko. Padobranci su imali velike gubitke (3500 ljudi), ali su ipak uspjeli vezati za sebe značajne njemačke trupe, što je u velikoj mjeri pomoglo Crvenoj armiji da se pripremi za prelazak preko Dnjepra.

Sovjetski desant u vrijeme napada na prilazima Budimpešti tijekom Drugog svjetskog rata.

Poslijeratni historijat sovjetskih desantnih padobranskih jedinica blisko je povezan s ličnošću generala Vasilija Margelova koji je na čelu ovih trupa bio 25 godina (od 1954. do 1979). Naporima "uje Vase", kako ga padobranci s ljubavlju i poštovanjem i danas zovu, desantne padobranske trupe SSSR-a postale su jedna od najboljih vojnih formacija na svijetu. Znatno im je podignut nivo mobilnosti i koordinacije, za njih je napravljeno i prvo desantno borbeno vozilo BMD-1 i oklopni transporter BTR-D za desantiranje iz aviona, dobivali su najbolje streljačko oružje, najbolje sustave veze, protuzračne sustave, plovnu oklopnu tehniku i transportne avione. Upravo u vrijeme Vasilija Margelova ruski padobranci su naučili iskakati iz aviona u oklopnom vozilu i počeli nositi čuvene plave beretke.

Vasilij Filipovič Margelov

Visoku su učinkovitost sovjetski padobranci demonstrirali u kolovozu 1968. godine tijekom operacije "Dunav". kojom je stavljena točka na razdoblje liberalnih reformi u Čehoslovačkoj, poznatih pod nazivom "Praško proljeće"“. Munjevito su zauzeli aerodrome, zgrade radiostanica, televizije, vlade, ministarstva obrane i glavnog stožera, te su tako doprinijeli ulasku trupa Varšavskog pakta u zemlju i u velikoj mjeri osigurali uspješno izvođenje čitave operacije.

Padobranci su bili i u kontingentu sovjetskih trupa u Afganistanu. Oni su 27. prosinca 1979. zajedno sa specnazom GRU i KGB jurišali na dvorac afganistanskog lidera Hafizullaha Amina koji nije odgovarao sovjetskim vlastima. Padobranske jedinice su odigrale ključnu ulogu u operaciji "Zamka" u kolovozu 1986. godine. Izdržali su snažnu neprijateljsku vatru prilikom iskrcavanja iz helikoptera u provinciji Herat, a zatim su prešli u kontranapad, blokirali bazu "Kokari-Sharshari" i pokrivali dolazak glavnine. Tom operacijom je potučena "Zapadna udružena grupa" na čelu s poznatim predvodnikom pobunjenika Ismailom Hanom.

Padobranci

Oba čečenska rata su bila veliko iskušenje za ruske desantne padobranske snage. Od 29. veljače do 1. ožujka 2000. godine 90 pripadnika 74. gardijske desantno-padobranske divizije vodilo je bitku protiv 2500 čečenskih pobunjenika i arapskih najamnika u Argunskom klancu. Poginula su 84 ruska padobranca, ali je neprijatelj izgubio između 400 i 500 ljudi.

Grupa federalnih trupa na Sjevernom Kavkazu, Vedenski rajon. Operacija specijalnog izviđačkog odreda 45. pukovnije Desantno-padobranskih trupa RF u kojoj su pronađeni i uništeni kampovi čečenskih bandi u planinskom klancu rijeke Bas.

Jedna od najupečatljivijih epizoda u kojoj su u skorije vrijeme sudjelovali ruski padobranci bio je takozvani "Usiljeni marš na Prištinu" 12. lipnja 1999. godine. Tada je NATO bombardirao Jugoslaviju i poslao trupe na njezin teritorij, a Kremlj je donio odluku da zauzme strateški važan kosovski aerodrom Slatina prije nego što stignu jedinice Alijanse i tako podrži Srbe, zaštiti svoje geopolitičke interese na Balkanu i istakne svoju ulogu u svjetskoj politici. Poslije noćnog marša iz Bosne i Hercegovine padobranci ruskih mirovnih snaga preuzeli su kontrolu nad aerodromom samo par sati prije dolaska jedinica zapadne alijanse.

Ruski mirovnjaci u Jugoslaviji.

Zapovjednik NATO-a za Europu, američki general Wesley Clark, naredio je britanskom generalu Mikeu Jacksonu, koji je rukovodio kontingentom na Balkanu, da "protjera" Ruse s aerodroma, na što je ovaj odgovorio da ne namjerava izazvati Treći svjetski rat.

Desantno-padobranske trupe

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće