Leteća artiljerija: Kako je "Šišiga" podržavala padobranske jedinice sovjetske vojske

Wikipedija
Kada govorimo o višecijevnim raketnim lanserima BM-21 "Grad", imamo u vidu veoma rasprostranjenu bazu oruđa koja su napravljena na osnovi kamionskih platformi "Ural". Međutim, sovjetska vojska je koristila specifičan višecijevni lanser koji se mogao desantirati padobranima. Zbog svoje vatrene moći i karakterističnog izgleda, ali i sposobnosti desanta iz zraka, sovjetski padobranci su ga prozvali "Šišiga" - natprirodna sila koja živi u šumi.

U ovom se trenutku unutar ruske Kopnene vojske nalaze standardna mobilna samohodna sredstva "Grad" bazirana na kamionskoj platformi "KamAZ-5350". Konflikt u Siriji je podsjetio na ova oruđa koja se nalaze na šasiji kamiona ZiL-131. Ova sredstva su proizvedena sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća i nalaze se u naoružanju jedinica mornaričke pješadije.

Onaj tko je pratio opremu i naoružanje sovjetskih zračno-desantnih jedinica prisjeća se da se u razdoblju od 60-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća pojavila još jedna modifikacija ovog lansera oznake 9K54 "Grad-V".

Ovo sredstvo vatrene potpore je prozvano "letećim" (leteća artiljerija), s obzirom na to da je imalo sposobnost desantirati se iz zraka pomoću padobrana. Sam lanser je integriran na kamionskoj platformi GAZ-66 i zbog karakterističnog je izgleda dobio naziv "Šišiga". U prvi su mah ovi višecijevni raketni lanseri prevoženi u nešto skučenijim zračno-transportnim letjelicama An-12, dok se kasnije nisu pojavili znatno komforniji mlažnjaci Il-76, prenosi internetski portal RG.

Za razliku od standardne verzije VLR BM-21 "Grad", kod "Šišige" je primjetan manji broj lansera, točnije svega 12 lansirnih cijevi. Da bi se postigla što veća stabilnost prilikom otvaranja vatre, na stražnjem dijelu vozila su postavljena dva dodatna oslonca.

U svim se ostalim aspektima radilo o sredstvu koje je u punom kapacitetu bilo sposobno ostvariti sve zadatke, kao i klasični obrazci BM-21 "Grad". "Šišiga" je s nevođenim raketama opremljenim rasprskavajuće-razornim tipom bojeve glave M-21OF kalibra 122 mm mogla uništiti ciljeve na daljinama do 20 500 metara. Rafalna paljba do potpunog pražnjenja borbenog kompleta od 12 raketa trajala je 6 sekundi.

Ovo sredstvo je imalo dosta bogat asortiman raketa koje su bile opremljene različitim tipovima bojevih glava. "Šišiga" je mogla djelovati s raketama koje su imale kazetne bojeve glave kapaciteta do 5 protupješačkih mina, zatim protutenkovske kazetne bojeve glave kapaciteta 3 mine, zapaljive napalm bojeve glave, razorne itd.

Što se tiče samih gabarita ovog VLR-a, kompletna masa u punoj borbenoj spremnosti je iznosila 6000 kg. Snaga koju je generirao motor vozila-platforme GAZ-66 je iznosila 115 konjskih snaga. Maksimalna brzina po cesti je bila 85 km/sat. S punim rezervoarom vozilo je moglo prijeći udaljenost od 870 km. Posada se sastojala od dva vojnika.

Što se tiče borbene primjene, "Šišigu" su koristile sovjetske jedinice (VDV) tijekom izvođenja artiljerijske pripreme i iznenadnih vatrenih naleta u Afganistanu. Njezina primjena je ocijenjena kao vrlo učinkovita prilikom neutraliziranja površinskih ciljeva neprijatelja, posebno kada je u pitanju njegova živa sila. S obzirom na specifičnosti ovog rata, topografske odlike terena, gerilsku taktiku neprijatelja i sl., nije bilo prilike za provjeru njezinih realnih sposobnosti kod izvođenja padobranskog desanta.

Moderne zračno-desantne jedinice koje izgrađuje ruska vojska nisu imale potrebe za ovim sredstvom koje je razvijeno prije više od pola stoljeća. Naravno, od koncepta samog oruđa se nije odustalo. Ono će biti realizirano na novoj automobilskoj šasiji koja će se odlikovati još manjim gabaritima i većom pokretljivosti.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće