Poručnik Viktor Leonov bio je jedan od mnogih dobro obučenih sovjetskih mornaričkih časnika, pripremljenih za gotovo samoubilačke izviđačke i saboterske misije. Oni su raznosili njemačke ratne brodove, zauzimali neprijateljske položaje na obali, zarobljavali vojnike i časnike i dobivali vrijedne izviđačke informacije o nacističkim pomorskim kretanjima.
Ali čak i među onima koji su svakodnevno vršili herojska djela Leonov zauzima izvanredno mjesto. On je bio pravi supervojnik, koji je tijekom Sovjetsko-japanskog rata uspio zarobiti 5000 neprijateljskih vojnika.
Leonov se u prvim danima Velikog domovinskog rata pridružio sovjetskoj Sjevernoj floti i do kraja rata se borio protiv Nijemaca u Arktičkom oceanu. Za jednu od svojih operacija nagrađen je najvišim priznanjem - Heroj Sovjetskog Saveza.
Njegova jedinica je u listopadu 1944. tajno sletjela na teritorij pod okupacijom nacista u blizini Petsamoa na sjeveru Finske. Nakon dvodnevnog marša kroz neprijateljski teritorij, jedinica je iznenada napala njemačku protuzračnu bateriju i zadržala je, odbivši nekoliko protunapada. To je imalo značajnu vrijednost za Crvenu armiju, koja je ubrzo nakon toga zauzela Petsamo.
Jedan od Leonovljevih vojnika, Pavel Kolossov, prisjetio se svog zapovjednika: "Što je pomorski desant? Trebate djelovati brzo i hrabro, i nestati na vrijeme. Trebate donositi odluke, a ne prebacivati odgovornost na druge. Leonov je posjedovao te kvalitete... Bio je uvjerljiv i imao je mnogo prijatelja u jedinici. Leonov se nikad nije zamarao sitnicama, nikad se nije bavio odgojem ljudstva. Jednostavno nije imao vremena za to."
Nakon što je Sovjetski Savez proglasio rat Japanskom Carstvu, Leonov je nastavio sa svojom saboterskom aktivnošću, ovaj put u vodama blizu Koreje. Njegovo se ime još uvijek pamti u kontekstu oslobađanja jedne od korejskih luka, Wonsana.
Jedinica sovjetskih marinaca od 140 vojnika, na čelu s Leonovom, sletila je na aerodrom Wonsan kako bi osvojila grad. Prema izviđanju, japanske trupe su napustile grad i nije se očekivao snažan otpor.
Međutim, sovjetski vojnici su doživjeli neugodno iznenađenje. Okružilo ih je nekoliko tisuća vojnika neprijateljskog garnizona. Deset pripadnika sovjetske jedinice s Leonovom među njima dovedeno je na ispitivanje u sjedište garnizona pred japanskog pukovnika.
S padom Kvantunške armije u Mandžuriji i uspješnom savezničkom ofenzivom na svim frontama, japanski garnizoni u Koreji su se našli na raskrižju, suočeni s teškim odlukama o nastavku borbe, povlačenju ili predaji.
Japanski pukovnik u Wonsanu je razmišljao o tome da zarobljene vojnike uzme za taoce kako bi ih iskoristio kao alat za pregovaranje kada stigne Crvena armija. Uočivši zbrku u glavi neprijateljskog zapovjednika, Leonov je preuzeo inicijativu.
Leonov je pogledao japanskog pukovnika u oči i rekao: "Borili smo se na Zapadu tijekom cijelog rata i imamo dovoljno iskustva za procjenu situacije. Nećemo dozvoliti da nas uzmete za taoce! Umrijet ćete kao štakori kad se oslobodimo!"
U isto su vrijeme njegovi iskusni vojnici djelovali kao jedan. Jedan je stao iza leđa japanskog pukovnika, drugi je zaključao vrata, treći je provjerio udaljenost pri padu kroz prozor. Posljednji je pronašao protutenkovsku granatu i počeo je bacati naokolo, demonstrirajući Japancima svoje ozbiljne namjere.
Obilno se znojeći, pukovnik je promislio nekoliko minuta prije nego što je potpisao kapitulaciju cijelog garnizona. 3500 japanskih vojnika, tri artiljerijske baterije, pet zrakoplova i velika količina streljiva pali su u sovjetske ruke.
Nevjerojatno, dok se kolona ratnih zarobljenika kretala prema sovjetskim položajima, neprestano su joj se pridruživali predani neprijateljski vojnici i postrojbe. Kada je Leonov zarobljenike napokon preveo preko sovjetskih linija, u koloni je bilo 5000 ljudi.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
