Vrelog ljetnog dana, 4. lipnja 1965. godine, gradska plaža u Novosibirsku je bila prepuna ljudi, kao i kej uz rijeku Ob. Brujanje aviona je postajalo sve jače.
Iznenada se na nebu pojavio vojni avion, spustio se blizu vode i u brišućem se letu ustremio prema Oktobarskom mostu na rijeci Ob. Svi prisutni su zanijemili, činilo se da je katastrofalan sudar neizbježan...
Samoubilački pothvat
Kada je Valentin Privalov imao samo šest godina, nacistička Njemačka je napala Sovjetski Savez. Dječak je živio blizu Moskve i svojim je očima vidio kako su neprijateljske trupe marširale njegovom zemljom. Upravo tada je vidio i prvi vojni avion na djelu.
"Jednom su dva aviona I-16 ’Polikarpov’ proletjela iznad moje glave, skoro iznad samih krovova. Prije toga nisam vidio čak ni vlak. Bio je to početak mog životnog sna", rekao je Privalov mnogo godina kasnije, poslije incidenta na mostu koji mu je donio famoznu reputaciju ludo hrabrog pilota sovjetske avijacije.
Privalov nije odustao od dječačkog sna i s dvadeset je godina postao poručnik mornaričke avijacije. Služio je na Baltiku, gdje je navikao letjeti iznad vodene površine. Mnogi piloti smatraju da to nije lako, ali za njega je to bila rutina.
Nekoliko godina kasnije Privalov je prebačen u Sibir. Tamo je, između ostalog, polijetao i s Novosibrskog aerodroma. On je sa svojim kolegama pilotima često provodio slobodno vrijeme upravo na ovoj gradskoj plaži, gdje su kasnije žitelji Novosibirska promatrali samoubojstveni Privalovljev potez.
"Odavno sam imao želju proletjeti ispod mosta, no znao sam da će mi biti zabranjeno letjeti ukoliko to učinim", objasnio je Privalov.
Poklon sudbine
Privalov i još tri pilota su 4. lipnja 1965. dobili naređenje da lete određenom maršrutom s vremenskim razmakom od 30 minuta između dva polijetanja. Bilo je oblačno kada je Privalov u svom avionu MiG-17 poletio s aerodroma. Sve vrijeme je letio kroz oblake.
"Kad sam dobio naređenje da sletim, počeo sam se spuštati. Čim sam izašao iz oblaka, ugledao sam taj most. I to je bio kraj. Više se nisam mogao obuzdati. Kao da mi je sama sudbina poklonila taj slučaj", rekao je Privalov.
Zahvaljujući vojno-pomorskoj obuci, on je bio uvjeren da može dobro ocijeniti sigurnu udaljenost od površine rijeke, pa je dao pun gas. Leteći metar iznad vode, Privalov je dostigao brzinu od 700 km/h, tako da je avion postao krajnje osjetljiv na upravljanje.
Luk mosta koji je pilot izabrao kao "vrata" bio je visok 30 i širok 120 metara.
"Najzanimljivije je to što, kad se približavate mostu, očekujete da će taj prostor biti širi, što je logično, a meni je sve izgledalo suprotno, tj. kao da se prozor [luka] sve više sužavao. Ali ja sam bio vrlo miran i pribran. [...] Čim sam osjetio da je most ostao iza mene, povukao sam ručicu upravljača prema sebi i podigao se u oblake", rekao je Privalov.
Kazna ili nagrada
Privalov je bio toliko uzbuđen da je jedva primijetio šokirane gledatelje i naivno je pretpostavio da njegov "izgred" nitko nije ni primijetio.
Ubrzo su uhićena sva četiri pilota koja su sudjelovala u ovom vježbovnom letu. Formirana je komisija za istragu incidenta. Odmah je ustanovljen počinitelj.
Privalov je proveden do Jevgenija Savickog, bivšeg pilota lovačkog aviona, a tada maršala avijacije SSSR-a. Savicki je bio u posjetu tvornici aviona u gradu gdje se dogodio incident.
"On me, naravno, dobro izribao", pričao je Privalov. Da ironija bude veća, tvornica u kojoj je obavljen taj disciplinski razgovor nosila je ime Valerija Čkalova, legendarnog sovjetskog pilota poznatog po svojim "nestašlucima" u zraku.
Maršal je bio u pratnji dvojice pobočnika koji su u povjerenju rekli Privalovu da ne brine, jer je vrhovno zapovjedništvo odlučilo ovaj incident okrenuti u njegovu korist.
Tjedan dana kasnije u Privalovljevu jedinicu je stiglo naređenje ministra obrane SSSR-a Rodiona Malinovskog: "Više ne kažnjavati Privalova. Disciplinske mjere [koje su već poduzete u tvornici] su dovoljne. Ako nije imao dopust, dajte mu 10 dana dopusta. Ako je imao, dajte mu 10 dana odmora u jedinici."
Privalov, koji je uskoro ponovo počeo letjeti, mogao je samo pretpostavljati da su se njegova hrabrost i odvažnost svidjeli maršalu Malinovskom, koji je također volio hrabre i rizične pothvate.
Što se tiče čuvene fotografije koja je mnogo godina kasnije postala popularna na internetu, svakako je u pitanju fotomontaža, jer proporcije aviona ne odgovaraju proporcijama mosta, a kut pod kojim avion leti suviše je velik za tako malu visinu.
Prema jednoj verziji, fotomontažu je napravio dizajner Jevgenij Socihovski za potrebe Muzeja Novosibirska. "Proporcije su namjerno podešene pogrešno da nitko pri zdravoj pameti ne bi pomislio da je to svarno", kaže radnik muzeja Konstantin Golodjajev, koji se bavi proučavanjem povijesti svoga kraja.
Prema drugoj verziji, fotomontažu je naručio lokalni list da njome ilustrira članak o suludom pothvatu Valentina Privalova.