Poslije skidanja oznaka tajnosti s boljševičkih arhivskih dokumenata, postalo je jasno, koliko se zapravo sovjetska nomenklatura skrivala od svog naroda. Tako, recimo, cenzure nisu bile pošteđene čak ni fotografije prvog čovjeka u zemlji.
Izgnanička prošlost
Arhivska fotografija
Kao revolucionar, Josif Staljin se pet puta našao u sibirskom progonstvu. Ukupno, više od deset godina, tokom kojih je više puta bio u zatvoru, živio s brojnim ženama (gonjen je između ostalog i zbog razvratnog ponašanja prema 14-godišnjoj seoskoj djevojčici), dobio vanbračnu djecu i bježao u druge gradove poslije neispunjenih obećanja da će se oženiti, nastavljajući tamo svoju revolucionarnu aktivnost protiv carskog režima.
Sva ta uhićenja i protjerivanja bila su dokumentirana, a vođin dosje krasile fotografije. Međutim, poslije dolaska Staljina na rukovodeće položaje u državi, one su postale nepoželjne. Uostalom, na tim fotografijama nedodirljivi, idealizirani Staljin, iako i borac protiv režima, ipak je bio kriminalac.
Arhivska fotografija
Osim toga, među partijskim dužnosnicima bilo je ljudi koji su pokušavali skupiti materijal o spomenutom razdoblju vođinog života. Njihova sudbina bila je predvidiva, osuđivani su na strijeljanje. Poslije toga materijali su iz sjevernih regionalnih arhiva, gdje su čuvani, prebacivani u arhive koji su bili u ingerenciji Kremlja. Staljinove fotografije iz progonstva sovjetski ljudi vidjeli su tek poslije njegove smrti.
Privatni život
Getty Images
Staljinova obitelj i djeca imali su poseban status. Fotografije iz kućne arhive nisu bile namijenjene znatiželjnicima, novine ih nisu objavljivale i nije ih video skoro nitko tko nije spadao u najuži krug. Tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća Staljinov život koji je izlazio iz partijskog okvira bio je pod velom tajnosti.
Arhivska fotografija
Staljina je posebno živcirala jedna fotografija koja je procurila i došla do ruku novinara i to stranih. Bila je to fotografija njegovog najstarijeg sina Jakova koga su Nijemci zarobili. Fotografija zarobljenog vođinog sina, iscrpljenog od umora, obišla je svijet. Njemačka propaganda lansirala je glasine da Jakov pristao na suradnju. U SSSR-u, međutim, fotografiju nitko nije vidio, jer je situacija bila pod kontrolom. Isto tako Staljinovog najstarijeg sina nitko više u Sovjetskom Savezu nije vidio.
Getty Images
On je imao dugotrajni sukob s ocem (Jakov se pokušavao ubiti tokom jedne svađe sa Staljinom, ali je promašio). Otac ga je prilikom kasnijih susreta na to podrugljivo podsjećao govoreći: "Ha, promašio".
U memoarima "Dvadeset pisama prijatelju" Staljinova jedinica Svjetlana Alilujeva je zabilježila: U zimu 1943.-44. godine, poslije Staljingrada, otac mi je prilikom jednog od rijetkih susreta rekao: "Nijemci su predlagali da razmijenimo Jašu za nekog od njihovih... Cjenkat ću se snjima. Ne, tako je to u ratu".
Staljinovo lice bez retuširanja
David King/Kontact-Kultura Press, 2012.
Preležane boginje u sedmoj godini ostavile su tragove na Staljinovom licu u obliku ožiljaka. Pritom su svi u Sovjetskom Savezu bili uvjereni da on divno izgleda, pogotovo za svoje godine. Na fotografijama je njegovo lice bilo ozbiljno retuširano i na taj način vođi skinuto desetak godina, a izbrazdana koža lica skrivena.
Takvo mukotrpno retuširanje za njegove vladavine primijenjivano je puno puta i nije se ticalo samo portreta.
Izbrisani protivnici
David King/Kontact-Kultura Press, 2012.
Vremenom su i zajedničke fotografije bivale korigirne. Nakon što bi još nekog od bliskih suradnika podvrgnuo represiji, žigošući ga kao "neprijatelja naroda", Staljin bi ga uklanjao i sa zajedničkih fotografija.
David King/Kontact-Kultura Press, 2012.
Čistoću u dužnosničkim redovima sovjetska propaganda održavala je uz pomoć kemijskih reagenasa. Nepoželjni su brisani s negativa, kao da ih nikad nije ni bilo, a ranije razvijene fotografije, prije retuširanja, zabranjivane su.
Odnosilo se to na Staljinove fotografije s Trockim, Buharinom, Tuhačevskim, Ježovom i mnogim drugim političarima.