Zašto je Prva konjička armija bila Staljinova omiljena vojna jedinica (FOTO)

Javna domena
Josif Staljin je bio jedan od osnivača Prve konjičke armije i uvijek se prema njoj odnosio s velikom pažnjom i poštovanjem. Mnogi su od vojnika koji su služili u njezinom sastavu zaslužili njegovo osobno povjerenje i bili s njim u prijateljskim odnosima.

U Sovjetskom Savezu Prva konjička armija uvijek se doživljavala kao jedan od glavnih simbola pobjede boljševika u Građanskom ratu u Rusiji. O njoj su se pisale pjesme, stvarale slike, snimali filmovi. I premda u stvarnosti ona nije bila tako nepobjediva i besprijekorna kakvom ju je prikazivala sovjetska propaganda, Prva konjička je zaista u tom trenutku bila najmoćnija sila u strukturi Crvene armije.

Zapovjednici Prve konjičke armije

Osnivanje konjičke armije u redovima boljševika nadahnuli su njihovi neprijatelji, Bjelogardijci. Oni su već bili poraženi, kada je bijela konjica generala Konstantina Mamontova, probivši u kolovozu-rujnu 1919. godine položaje Crvene armije na Južnom frontu, izvela smio i efikasan napad na pozadinu boljševika. U studenom je na temelju Prvog konjičkog korpusa osnovana prva u povijesti Rusije konjička armija, a na njezino je čelo postavljen Semjon Buđoni.

Trubači Prve konjičke armije

Jedan od inicijatora osnivanja slavne jedinice bio je Josif Staljin, u to doba član Revolucionarnog vojnog vijeća Južnog fronta. On se uvijek s posebnom pažnjom i blagonaklonošću odnosio kako prema samoj armiji, tako i ka onima koji su prošli službu u njoj. Kao "kovačnica kadrova" Prva konjička je zemlji podarila sedam budućih maršala i veliki broj generala.

Delegacija Prve konjičke armije. U centru Klim Vorošilov i Semjon Buđoni

Broj pripadnika Prve konjičke armije kretao se od 14 do 19 tisua+ća, što je bila impresivna cifra po mjerilima Građanskog rata. Iako su njezinu osnovu činile konjičke divizije, armija je povremeno dobivala na raspolaganje i pješadijske jedinice, oklopne vlakove i avijaciju.

Prva konjička armija na paradi na Crvenom trgu

Prva konjička armija dobro je došla boljševicima kada je u studenom 1919. godine propao posljednji pokušaj Bjelogardijaca da zauzmu Moskvu i odnesu prevagu u Građanskom ratu. Ona je odigrala ključnu ulogu u progonu i uništavanju snaga generala Denikina koje su se povukle na jug. Pritom su crveni konjanici porazili i konjicu Mamontova koja se ranije proslavila čuvenim jurišom.

Prva konjička armija je silovitim napadima odbacivala neprijatelja, oslobađajući jedan po jedan grad. Sedmog siječnja 1920. godine osvojeno je jedno od ključnih uporišta bijelog pokreta na jugu Rusije, Taganrog, a već tri dana kasnije Rostov na Donu.

Upravo su u Rostovu crveni konjanici pokazali i svoju tamnu stranu, o čemu sovjetska propaganda narednih godina nije žurila obavijestiti javnost. Jakob Peters, predstavnik Čeke (tajne policije) u Prvoj konjičkoj, telegrafirao je u Moskvu: "Vojska Buđonog se raspada svakim danom. Primijećeni su razbojništvo, pijančenje, posjeti sumnjivih žena stožeru." Kako bi se ponovo uspostavila disciplina, u 6. diviziju su sa strane dovedene jedinice Crvene armije. Bilo je i strijeljanja.

U uvjetima ljute veljačke hladnoće konjica Buđonog izvela je naporan prijelaz preko stepe dug preko 150 kilometara i u najvećoj konjičkoj bitci Građanskog rata (do 25 000 vojnika s obje strane) kod naselja Jegorlička stanica nedaleko od Rostova na Donu porazila najvažniju ofenzivnu grupu Bjelogardijaca: konjicu generala Alaksandra Pavlova.

Tijekom gotovo dva mjeseca na proljeće 1920. godine Prva konjička armija kretala se s juga Rusije do centralne Ukrajine, gdje je u jeku bila poljska ofenziva. Tu je ona ponovo postala spasonosna poluga sovjetskog zapovjedništva. Oslobodivši gradove Žitomir i Berdičev, konjica Buđonog je zaobišla 3. poljsku armiju generala Rydz-Śmigłyja, prisilivši ga da početkom lipnja napusti osvojeni Kijev.

Daljnji razvoj poljske kampanje Prvoj konjičkoj je oduzeo aureolu nepobjedivosti. Dok je pokrivala jedinice Crvene armije koje su se povlačile iz Varšave, u kolovozu 1920. godine ju je potukla poljska konjica kod Zamostja. Pretrpjevši velike gubitke (koji do danas nisu objavljeni), konjička armija je čudom izbjegla da bude opkoljena te se uspjela povući na istok. Pritom je u povlačenju vršila pogrom nad Židovima i pokazala surovost prema lokalnom stanovništvu.

Pa ipak, svoj je ratni put Prva konjička armija završila pobjednički. Konjanici Buđonog intenzivno su sudjelovali u razbijanju snaga generala Wrangela koje su zaostale na Krimu, kao i takozvane Revolucionarne ustaničke armije Ukrajine Nestora Mahna. Kada je otpor sovjetskoj vlasti na europskom dijelu teritorija Rusije potpuno uništen, Kremlj je procijenio da je Prva konjička armija obavila svoj zadatak, pa je u svibnju 1921. godine rasformirana.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće