Ne možemo sa sigurnošću reći zašto su glasine izabrale baš Anastasiju. Vjerojatno zato što je bila najmlađa kći cara Nikolaja II. i Aleksandre Fjodorovna, rođena 1901. godine kao četvrto dijete. Nakon nje je 1904. rođen samo Aleksej, dugo očekivani prijestolonasljednik.
Ne postoje vjerodostojna svjedočenja ili pisani dokazi o tome kako je nastala ova legenda. U ruskoj povijesti je inače bilo mnogo samozvanaca koji su se predstavljali kao čudom spašeni članovi carske obitelji. Bila su, primjerice, tri lažna Dmitrija (koji su sebe predstavljali kao sina Ivana Groznog), dok je Jemeljan Pugačov, kozački pobunjenik iz 70-ih godina 18. stoljeća, tvrdio da je on Petar III. koji je izbjegao ubojstvo.
Prije Anastasijinog rođenja njezina je majka, carica Aleksandra, jako željela roditi nasljednika. Već je imala tri kćeri. Aleksandra je inače bila duboko zainteresirana za misticizam i spiritizam. 1901. godine se na ruskom dvoru pojavio francuski medij, prorok i iscjelitelj Anthelme Nizier Philippe. On je predvidio rođenje sina, ali uskoro se, na razočaranje mnogih, ponovo rodila kćer, kneginjica Anastasija.
Nema mnogo podataka o Anastasijinom privatnom životu, uglavnom zato što se on nije puno razlikovao od života njezinih sestara. Anastasija se školovala kod kuće i nije bila posebno posvećena učenica. Voljela je pjevati i plesati. Također je vješto i rado slikala vodenim bojama.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata Anastasija je, kao i njezine sestre, radila kao bolničarka u palači u Carskom Selu, gdje su mnoge prostorije pretvorene u bolničke odjele.
Poslije revolucije 1917. godine, nakon što se Nikolaj odrekao prijestolja, carska je obitelj odvedena u zatočeništvo u Tobolsk, a zatim u Jekaterinburg, gdje je 18. lipnja 1918. godine Anastasija proslavila svoj posljednji rođendan.
Anastasija i njezina obitelj ubijeni su ujutro 17. srpnja 1918. godine. Njihova tijela su odnesena u rudnik Ganjina jama u blizini sela Kopjatki, 15 kilometara sjeverno od Jekaterinburga. Tu su prelivena sumpornom kiselinom i bačena u jamu. Sljedeće se noći Jakov Jurovski, koji je bio zadužen za pogubljenje, vratio sa svojim pomoćnicima i neka tijela prenio na drugo mjesto. To je učinjeno s namjerom da se zbune oni koji bi krenuli u potragu za tijelima članova carske obitelji.
Ostaci Nikolaja, Aleksandre i njihove tri kćeri prvi put su pronađeni 1979. godine u naselju Porosjonkov Log, nedaleko od Ganjine jame, no ovo se otkriće držalo u tajnosti sve do raspada Sovjetskog Saveza. Daljnja istraga 1991. godine pokazala je da na toj lokaciji nedostaju tijela carevića Alekseja i jedne kćeri (Marije Nikolajevne). Njihovi ostaci su otkriveni 2007. godine u drugoj jami u blizini. Genetska ekspertiza je 2008. godine dokazala da ti ostaci pripadaju Alekseju i Mariji.
Glasine o tome da je Anastasija nekako uspjela izbjeći smrt pojavile su se odmah poslije 1918. u europskim krugovima ruske emigracije. Policajac u Berlinu je 1920. godine zaustavio mladu ženu koja je pokušala skočiti s mosta. Ona je bila u stanju živčanog sloma te je smještena u mentalnu instituciju u Dalldorfu (danas Wittenau). Dvije godine kasnije počela se predstavljati kao kneginjica Anastasija.
Anna Anderson, 1920.
Javna domenaDruge poznate lažne Anastasije bile su: Anna Anderson, Eleonora Krjuger (1901.-1954.), koja se pojavila u bugarskom selu; Nadežda Vasiljeva (?-1971.), mentalno oboljela osoba koja je godine provela u mentalnim institucijama i zatvorima u SSSR-u i na kraju se ubila izgladnjivanjem u psihijatrijskoj bolnici na otoku Svijažsku u današnjem Tatarstanu; Natalija Bilihodze, Gruzijka koja se 1995. godine "oglasila" kao Anastasija Romanova, a umrla 2000. godine te se smatra posljednjom lažnom Anastasijom.
Eleonora Krjuger
Javna domenaUkupno ih je bilo oko 30.
Nadežda Vladimirovna Ivanova-Vasiljeva
Arhiva NKVD-aPrijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
